Četvrtak, 2 prosinca, 2021

Goga Bosak (Agapa Music): Struka mora pozvati nas ‘nezavisne’ da sudjelujemo!

S glazbenom menadžericom razgovaramo o njezinoj uspješnoj karijeri, nezavisnom labelu Agapa Music, ali i aktualnoj situaciji na hrvatskoj glazbenoj sceni koju je prilično uzdrmao i podijelio novi prijedlog Zakona o autorskim pravima

Na hrvatskoj glazbenoj sceni ne postoji osoba koja je ne poznaje, a većina je na neki način surađivala s njom. Ta rođena Vinkovčanka s adresom u Zagrebu, diplomirana kineziologinja, glazbenim vodama kormilari uspješno već nekoliko desetljeća… Iza nje je bezbroj velikih i malih koncerata, uspješnih suradnji, hitova… 

S Gordanom Bosak razgovaramo o njezinoj uspješnoj karijeri, nezavisnom labelu Agapa Music, ali i aktualnoj situaciji na hrvatskoj glazbenoj sceni koju je prilično uzdrmao i podijelio novi prijedlog Zakona o autorskim pravima.

Tko je Gordana Bosak bila prije nego što je postala Goga Bosak, istaknuto ime na domaćoj menadžerskoj glazbeno-estradnoj sceni?

Eh, da sam ja osvojila olimpijsku medalju kao što nisam, slatko bih se raspisala. Za našu budućnosti odmah radim dil – preferiram samo strukovna pitanja, unaprijed zahvaljujem 🙂

Ova prva nesuđena modna dizajnerica ili profesionalna sportašica, odrasla u rokerskim Vinkovcima na Novom valu, soul i blues music, a ova druga spletom okolnosti sredinom 90-tih našla se tu, gdje se sada nalazi i sve te svoje vještine spojila u jedno. Nešto od toga ostaje trajno zapisano na hrvatskom glazbenom nebu. Na svu sreću, moji odabiri ljudi i suradnika bili za mene ispravni, te izrodili meni jako drage pjesme poput „Ne daj“, „Stranac“, „Dama“, „Dan po dan“, „Zamijenit ću te gorim“, „Stop“, „Grijeh“, „Mjesecu je dosadno“, „Tajno“, „Mjesto za jedno“, „Iluzionist“, „Gazio si me“, „Budi“, „Hej, Badnjak je“,  „San“ i druge.

Diplomirana kineziologinja u glazbenim vodama 

Koji su uopće bili korijeni odluke bavljenja menadžmentom domaćih estradnjaka? 

Biti diplomirani kineziolog i tražiti posao u Zagrebu bez jake veze, onda kao i sada, bilo je nemoguće. Glazba je moja velika ljubav, posao iznimno kreativan i dinamičan. Super prilika. Lijepo je bilo započeti svoje prve poslovne korake uz velike hitove poput „Tek je 12 sati“, „Tvoje tijelo“, „Ja za ljubav neću moliti“ i druge koji su zabilježili to vrijeme.

Za mene je Bare jedina živuća legenda na Balkanu u glazbenom i autorskom smislu.  Ranih 80-ih smo gajili skrivene osjećaje. Bio je prelijep klinac i miljenik žena

Tvoj se prvi val vezao uz godine eksplozije Cro dance pokreta ili?

Spletom okolnosti i upornosti sam se zaposlila u Zg Zoe, kod Zorana Škugora. Poslijeratno vrijeme, a Škugi u punoj snazi, a ja baš i nisam imala veliki plan. Sve nepredvidivo. Škugor je bio čovjek od stava, a ja marljiva, buntovna i vrlo lojalna. Odradio je pametan potez, nakon nekog vremena sam se iskazala, te ponudio fiksni mjesečni honorar plus stimulaciju. Meni je to bilo vrlo poticajno, povukla sam paralelu na svoje gastarbajterske dane i postigla svoj interes kao da sam vani. Ista zarada samo ja u svojoj domovini. 

Doslovno sam pomela teren, posrednike i preprodavače tzv. lokalne agente koji su bili u milosti Škugora. Postala sam šefica koncertnih termina i odlučivala sam dosta toga za veliki broj tada popularnih glazbenika, koje smo zastupali. Premašila sam samu sebe, a da toga uopće nisam bila svjesna. Dobro se sjećam jednog 12 tog mjeseca, kada sam bukirala 75 koncerata. Mislim da je ovaj podatak dovoljan. A dogovoriti tu količinu posla (struka zna što to znači) i vratite se kući s odrađenim poslom i zaradom, nikako nije bio mali posao za jednog čovjeka, tj. mladu ženu. Izazovno vrijeme, sada znam da to ne bih nikada ponovila. 

Kako to da Vinkovčanka nije uzela Majke?

Kada me pitate za Majke, imam samo subjektivan i jedan odgovor. Majke na prvom mjestu, pa dugo nitko. Majkama nije trebao menadžment poput mene. Oni su upravo imali sve što im je trebalo, svoju mjuzu i stil života. Baš ovako kako je i sada. Gorana Bareta bih zaštitila na sve moguće načine. Dobio bi sve privilegije koje postoje. Za mene je on jedina živuća legenda na Balkanu u glazbenom i autorskom smislu. Ranih 80-ih smo gajili skrivene osjećaje. Bio je prelijep klinac i miljenik žena.

Bila je neka epizoda i boravak u Njemačkoj tijekom rata, ako se ne varam. Što se tamo zbivalo?

Ratno vrijeme je svima bilo jako turbulentno i povremeno mučno. Ja na kraju faksa, dečko Vukovarac, ostalo da ne govorim. Započela sam svoj život u Njemačkoj u stanu s nažalost s preminulim producentom Mirom Vidovićem, vlasnikom Morris studija, i njegovom braćom. Miro mi je bio prva spona za prvi posao u Münchenu, a ja njemu kasnije kada se odvažio i došao u Hrvatsku i započeo svoju glazbenu priču. On je bio ulični svirač, a mi ostali publika. U to vrijeme nas je mučio rat i neprilike u Slavoniji. Ja se nisam mogla opustiti i ambiciozno razmišljati o svojoj budućnosti. Mnogi su ostali, a ja noseći svoju domovinu u srcu, bez ikakvog plana, vratila sam se u Zagreb.

 

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Objavu dijeli Goga Bosak (@goga_bosak)

Jako je važno da si autentičan

Koliko se razlikuje menadžment 20. i 21. stoljeća? Što se sve suštinski promijenilo uspostavom društvenih mreža kao novoga gazde u komuniciranju?

Nije se tu puno toga promijenilo, drugi alati, sve ostalo isto. Meni su društvene mreže olakšale dosta toga. Lakše mogu  prezentirati ono što radim. Sam ispravljaš i pišeš svoje objave, brzina je vrlina, tako odradiš dobru promociju. Prije je bilo sasvim drugačije, ako nisi u milosti urednika, ili mu nisi simpatičan, tj. pripadao pojedinom lobiju, nisi imao šanse približiti se medijima. Ja sam uspijevala korektnim i odanim odnosima i svojim radom koji je na kraju strukovno dobro ocijenjen. Nije lako nešto dobro odrađeno zaobići.

Sada je to drugačije i meni je to odlično. Ne ovisiš više ni o kome ili je taj odnos ravnopravan ako si profesionalac i držiš do sebe. Jako je važno da informacije koje plasiraš na svojim platformama nisu šarene laže, da si autentičan, inovativan, zabavan, dosljedan.

Osobno bez svoje strasti ja ništa ne bih mogla odraditi i postići neovisno o talentu s kojim radim. Mi radimo važne stvar, i lako se mogu kroz privid stvari proglasiti nevažnima

Što je toliko zanimljivo i koji je drive drmat iz sjene karijerama glazbenika? Koji je u tvom viđenju uopće opis posla – što glazbeni menadžer konkretno sve radi za izvođača? Organizira snimanje pjesama, albuma, spotove, druka medije, servisira PR obavijestima, radi koncertnu turneju – logistiku ili i booking mgmt, publishing?

Sve gore navedeno je opis posla koji radim izuzev #druka medije#. Toga se užasavam. Nikada to nisam napravila (točka), niti mi je to palo napamet. To rade pojedinci i tzv. loši ljudi, kicoši u ovom poslu. Kao što postoje ‘Drukeri’ postoje i ‘Jude’ u timovima. Moji bivši – sadašnji suradnici koje dobro poznam, to nisu. A Jude su mi itekako protutnjale kroz Agapu Music, a što se tiče najinteresantnijeg dijela posla moram priznati da je to proces stvaranja od ideje do realizacije i spoj svih nas. Tu se mora roditi ljubav na prvi pogled kao u shoppingu  (glazbenik – autor, producent – izvršni producent i ostali). Kada se to sve poklopi, sredstva se uvijek dogode, zarade ili padnu s neba, ishod je uvijek dobar. Nešto se zapiše.

Osobno bez svoje strasti ja ništa ne bih mogla odraditi i postići neovisno o talentu s kojim radim. Mi radimo važne stvar, i lako se mogu kroz privid stvari proglasiti nevažnima. Ljudi su počesto neinformirani, kao i naši suradnici, i mi smo sami krivi što je tako. Proformalno se respektiramo, ali nedovoljno surađujemo, štitimo i pomažemo. Sigurna sam da će se i tu dogoditi permanentne promjene. COVID nas je dobro prodrmao. Svi smo se poplašili, a promjene su već krenule.

Dugi niz godina bila si vezana uz Natali Dizdar i Sašu Lozara kao svoja dva glavna pulena. S kim si još radila da su ti ostali u dobrom sjećanju?

Iskreno, meni su svi ostali u dobrom sjećanju, pogotovo s odmakom. S Colonijom sam bila puno na terenu, i to baš u dijaspori. Ponekad jako naporno, ali kombi, klopa, zarada, benzinske stanice, veliko iskustvo su to kompenzirali. Ilan Kabiljo mi je bio drag čovjek, njega ne mogu prežaliti što mi se nije negdje zakačio na ono što ja radim, svojom produkcijom i autorskim senzibilitetom.

Tony Cetinski je odličan lik. Praktičan i inteligentan. Nina Badrić i Viktorija Rađa koja se nešto kraće zadržala u glazbenim vodama su odlične druge za izlaske i hedonizam. Svatko na svoj način. Lozar je sada tu, odličan je. Saša se najviše veseli sendvičima od kulena i mojim pošiljkama iz Slavonije.  Jednostavan lik. Osebujna su to druženja, kao na ekskurziji i u razredu.

 

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Objavu dijeli Goga Bosak (@goga_bosak)

Saša Lozar je na puno frontova fenomenalan

Sale je balkanski George Michael, nakon onog boy benda s Tinom i Kedžom dugo je godina držao tu neku finu stihiju, prisutnost, ali bez nametljivog iskakanja iz pašteta. Natali je dan-danas jedini realno zdravi pop proizvod stasao nakon reality showa, koja je zadržala kvalitetni glazbeni izvođački i polako autorski pečat. Koje je tvoja rola u konkretnim primjerima njihovih karijera?

Njihove karijere traju 17 godina i gradile su se i grade mukotrpnim radom i planski. Natali je prešla u drugi tabor. Odradio joj se status, estetika priče, reputacija i preduvjeti za održavanje egzistencije. Lako se nastavlja. Čista priča kao suza. Saša Lozar je na puno frontova fenomenalan, njegov početak i tijek afirmacije su drugačiji. Trebalo je odraditi neke druge stvari, da se krene u sve ovo što smo danas napravili. Dobro je posložio u međuvremenu svoj obiteljski život i realiziran je čovjek. Nije gubio vrijeme, nema nervoze. On sve radi s lakoćom. Imaš ljude koji odrađuju stvari  na 100 frontova jer se boje i egzistiraju lakše. Opravdano, počesto, nedovoljno dobri u jednom fahu, manjak talenta. To je obično znak kada vidite da svaštare, mijenjaju sto poslova.

Egzistenciju ne treba zanemariti, odlično je tko to prepozna na vrijeme. Nije lako biti dosljedan te upirati stvar, koje se ne odvijaju uvijek s sretnim završetkom.. Lozar nije taj, a ja uporno vučem na glazbenu stranu, što je jasno. Tu je najbolji. Što god da odradi, 1000 posto je angažiran, uvijek drugačiji i ima super vibru. Što je najvažnije, mislim da on toga i nije svjestan.

Dogodit će se spoj svega u isto vrijeme, i to ćemo, nadam se, uspješno valorizirati. Njegovi održani koncerti govore o tome. Svaki novi koncert je sve bolji i bolji. Saša istinski uživa na svojim koncertima, klijenti su prezadovoljni. Glazbenici koji ga prate su vrhunski i kad se spoje na tu vibru, bude odlično.

Saša se najviše veseli sendvičima od kulena i mojim pošiljkama iz Slavonije. Jednostavan lik. Osebujna su to druženja, kao na ekskurziji i u razredu

Nisi imala puno izvođača. Kako dolazi do spoja i tko koga bira? Eno, ja želim postati glazbena zvijezda radeći spoken words, storytelling, unplugged rap, rock i trip hop albume – kako se uletava Gogi Bosak da napravi karijeru takvom da nam se oboma isplati od ZAMP-a i vrtnji po medijima i streamovima?

Do sada je to sve bilo spontano, i na prvi klik. Nije tu bilo velikog plana. Ja sam nudila suradnje, stvarala vizije i dobivala ponude. Kako sam gore u prethodnom odgovoru navela – prije nego u išta krenem, sve dogovorim i objasnim. Isključivo radim na obostrano zadovoljstvo. To se odnosi na sve moje suradnike, radilo se o glazbenicima, klijentima, ostalim suradnicima. Vrlo su na čisto sa mnom, i to na prvu. 

Kalkulacija je uvijek prisutna i benefiti. Nema tu preciznih izračuna kao ni u životu, ali znaju se okviri i što nam je konačni cilj. Nikada nisam na gubitku, a odem do nule na uštrb kvalitete. Galantnija sam nego što je propisano i poželjno. Ne prihvaćam se posla ako ne vidim ishod. Nije lako odabrati bliskog suradnika i krenuti s njim u životnu avanturu.

To je hrabar potez, preuzeti u svoje ruke nečiji talent i navigavati ga godinama do poznatih adresa, autora, producenta, mjesto događanja, lobirati, te dovesti ga u prilike koje permanentno afirmiraju i osiguravaju egzistenciju. Kada si mlad i lud, radiš počesto na svoju štetu i daješ prilike suradnicima koji to često ne zaslužuju, niti su dovoljno talentirani i zahvalni na učinjenome. Slično je, koliko vidim, i kod mojih kolega.  

Tko su menadžeri s domaće glazbene i estradne scene s kojima komuniciraš u smislu lojalne konkurencije? Iz prve mi padaju napamet Lidija Balija, Ema Gušavac, Lidija Samardžija… Ima li onih koji su „što dalje, to bolje“?

Mi svi komuniciramo, nešto manje surađujemo, ali imamo korektne odnose. Da mene bilo koja od kolegica nazove usred noći, ja bih se odazvala. Toliko o mom odnosu prema njima. Onih #što dalje, to bolje# uglavnom su daleko. Ne dolaze oni do mene. Imam senzore za takve ljude. Bog mi je dao tu sposobnost da ih nanjušim i ne dolaze mi pred vrata. Nemam ja za takve ništa. Imaju oni druge adrese. Nije centralna banka kod nas koji radimo srcem i motikom. Sjetih se sada da ima onih koji bi ti iz usta otkinuli.

Kada sloga nestane i pukne ljubav, onda se ljudi raziđu. Razloz svih razilaženja je jedino novac. Ako vam netko kaže drugačije, laže

Koliki je omjer prijateljstva, a koji poslovnosti u odnosima s ljudima za koje radiš? Oko čega se sve dogovarate, a oko čega nema pregovora? Čija je zadnja?

Stvari moraju biti kristalno jasno postavljene. Moraju se znati uloge, a prijateljstvo dozirano, s naglaskom da je posao na prvom mjestu. Kada sve to krene u proces, ide to. Bude svega, omjeri kako kada. Ja se ne dam, i ne odstupam od svoga. Znam što radim. Ovdje razum mora vladati emocijama jer emocije uvijek koštaju. Govorim iz osobnog iskustva. Ako se to sve postigne u ishodu je optimalno, i krene u pravom smjeru. Kada sloga nestane i pukne ljubav, onda se ljudi raziđu. Razloz svih razilaženja je jedino novac. Ako vam netko kaže drugačije, laže.

Što se tiče tzv. zadnje, stvar je interpretacije. Svatko za svoju može reći i kaže da je njegova zadnja. Nije tako. Tako da je u mom slučaju formula uspješne suradnje je #sloga kao glavni ključ uspjeha.

Nezavisni label Agapa Music

Hrvatska glazbena scena već po zakonu malih brojaka je sitna, ali srećom ima relativno dobro organiziran sustav naplate autorskih prava preko ZAMP-a. Imaš i svoju izdavačku tvrtku Agapa preko koje radiš i imaš nekoliko potencijalnih financijskih kanala jer da bi se radilo kvalitetno, valja obuhvatiti kompletnu 360 stupnjeva karijeru nekog izvođača (izdavaštvo, booking, publishing, PR). Kako menadžment financijski preživljava uz svog izvođača?  

Među prvima i na vrijeme sam se odvažila osnovati nezavisni label Agapa Music.

Koje su izvori prihoda? Koncerti, marketing, sponzorstva, prihodi na društvenim mrežama, nešto od izdavaštva, sve što ti u stvari održava na životu izdavačku kuću. Zaradim onoliko koliko sam spretna. Od svake prilike napravim x 3 do 5 i zadržavam klijente dugo uz sebe.  Nekako odrađujem počesto i za njih. Razmišljam o klijentu, njihovim potrebama, procjenjujem ljude koji me kontaktiraju.

 

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Objavu dijeli Goga Bosak (@goga_bosak)

Važno je znati da je to kod svakoga drugačije. Netko zaradi više na koncertima, netko na pravima, sponzorstvima, TV projektima, društvenim mrežama i sl. Brojke koje vidite nisu uvijek mjerodavne. Teško je ući u intimu poslovanja i nečiju zaradu.  O tome se javno ne priča. Sve su to samo pretpostavke. Ja koja imam veliko iskustvo i dobro detektiram, počesto pogrešno procijenim, a kamoli drugi ljudi koji o ovom poslu samo misle da znaju.

Angažmani na televizijskim projektima su odlični, ako ne odudaraju od tebe (projekta/ glazbenika) i onoga sto radiš. Važna je poveznica. Također jedan izvor zarade su poslovi ambasadorstva na društvenim mrežama koje su itekako dobro došle

Zanima me da ljudima približiš konkretno taj financijski segment. Izvođači, autori, menadžeri, izdavači. Koje su sve izvori zarade? Koncerti, streaming i download, publishing (prodaje stvari za reklamna, filmska, teatar i ina korištenja…), merchandise, sponzorstva i pokroviteljstva, autorska i izvođačka prava? Ima još? Koji su omjeri najveće zarade i odakle je fina lova, a odakle kikiriki?
 
Osobno bih stavila koncerte na prvo mjesto. Koncerti su nekako jako prezentni, i tu stvari ako štimaju, onda je to pun pogodak. Tu se jasno vide svi naši dobro obavljeni poslovi i sukladno tome dolazi naplata. Mi #iza# dajemo osnovu za realizaciju toga naprijed na stageu.  Bez dobro veznoga igrača nema gola. Sve ostalo je posljedica ovog prethodnog. Bez hita, i dobre pojavnosti, imidža također nema posla. Sponzorstva pomažu, jako su odgovorne suradnje, a veći budžeti mogu jako lijepo odraditi stvar na pravi način. Tu mislim na kampanje i sl. Sponzor hoće svoje, sebe stavlja s punim pravom na prvo mjesto. Osobno taj prihod usmjeravam prema projektu.

Angažmani na televizijskim projektima su odlični, ako ne odudaraju od tebe (projekta/ glazbenika) i onoga sto radiš. Važna je poveznica. Također jedan izvor zarade su poslovi ambasadorstva na društvenim mrežama koje su itekako dobro došle. Kreativan posao i nešto malo drugačiji nego na što smo navikli. Cijene se postižu od puta do puta. Jako je važno sve to pratiti, balansirati, usklađivati i ne okrznuti svoj obraz i posao. Pri tome biti dovoljno uspješan i stvoriti nove prilike i vratiti se na isto mjesto događaja ili klijentu. Od tuda dolaze te zarade za koje pitaš i kapaju.

Te stvari se razlikuju od glazbenika do glazbenika. Netko dobro prodaje ulaznice na koncertima, netko ubire prava, netko je dobar influencer pa se pomaže tako. To je jako individualno. Različito. Što nam nosi streamimg, vidjet ćemo, to je novi kanal zarade jer staroga nema više. Zarade od prodaje trenutačno nema i minimalne su barem kod mene. Svi smo odgovorni za to i moramo raditi da budu bolje, što jednako tako ovisi o veličini hita. Ne mislim da me netko zakida, ali radit ću da to profunkcionira. Pratim sve i učim.

A hrvatska medijska scena? Što se, molim te, na estradi uopće događa osim karaoke talent pjevačkih showova ili Dora, Porina? Dakle, spoj s TV-om i novinarima i radijima nekad, a danas? Imati izvođača influencera kojeg se najviše klikće?
Iskreno, ja nešto nemam feeling da se ista događa. Nije me ništa dotaknulo u 2021. Danas sam čula da mi je single Saše Lozara “San” na drugom mjestu HRT Top 40. Bilo bi lijepo da mi obilježi 2021.

Struka se bori, održava sve to. Što se Dore i Eurosonga tiče, pomalo mijenjam mišljenje. Ekipa gunđa, kritizira, a svi sve gledaju. Ako zavirite na Spotify i pogledate brojke pjesama s natjecanja Dore ili Eurosonga, one su velike. Pa pobjednici  2021. – klinci Maneskin – očitali su nam svima lekciju u svakom smislu, a dovoljno je u njihovom slučaju samo vizualno. Kada to postane tako, svaka kritika i komentar su suvišni. O ukusima ne raspravljam. Osobno me zanimaju samo brojke. Ostalo smo odradili. 

Koliko je sudjelovanje na Eurosongu nakon dvadesetak godina promašaja domaćih predstavnika uopće oportuno i potrebno? Važno je sudjelovati ili…

Mislim da jest. Ja Sašu Lozara pomalo nagovaram. Moja parola glasi – ako si tako dobar i imaš pjesmu u koju vjeruješ, totalno je nevažno gdje ćeš je plasirati, putem kojih kanala. U našim životima jednako tako ne postoje idealni uvjeti.

Da napravite anketu, vjerujte mi, pokazala bi da 65% od navedene ekipe ne shvaćaju o čemu je riječ, od toga 35 % su neutralni i opet to ne prate s interesom, kao i kada su potpisivali sve te ugovore i suradnje. Budući korisnici koriste tu situaciju

Ljudi ne razumiju ugovore

Nije tajna da se tuzemna glazbena scena voli i mrzi jednakom strašću i da je jako puno licemjerstva, interesa, smijanja s figama i klanova. Trenutačno je vrlo aktualno koškanje na liniji udruge zastupnici izdavača i udruge zastupnici dijela izvođača, oko preraspodjele kolača od digitalne distribucije glazbe. Na čijoj si strani bliže argumentacijama?

Iskreno, moja pozicija je malo drugačija jer sam nezavisna i nemam brojke koje imaju veliki izdavači. Ja ne moram uopće imati stranu. Kod mene su samo dvije strane – jedna strana sam ja, a preko puta mene osoba(e) s kojom ekskluzivno radim. Ali postoji ipak jedno Ali. Priklonjena sam Udruzi (HDU) jer sam izdavač i oni me štite. Tko me štiti, na njegovoj sam strani, mora mi se ponuditi nešto bolje da bih prešla u drugi tabor.

Prošla su vremena kada sam vjerovala da je u tuđem dvorištu trava zelenija. Prije svega ne vjerujem u retroaktivno, reviziju i nemogućnost izbora. To mi je isto kao da dođeš u gruntovnicu i mijenjaš postavljeno postojeće stanje i strukturu vlasništva. Vjerujem u danas, u budućnost, to je vrijeme u kojem se krećem.  Postoje aneksi, promjene strukture ugovora i dogovora. I ovako će se sve promijeniti, htjeli mi to ili ne. Svima i istovremeno.

HGU vs. HDU – Nikša Bratoš: Izvodači su godinama zakinuti!

Druga stvar je zadiranje u odnose na postavljene suradnje koje su definirane – to nema šanse. Ja za svojih 50-ak i kusur godina još nisam čula da su se krive Drine ikada ispravile (ako su uopće krive). Uostalom, vidjet ćemo i ne bojim se ishoda. Treća vrlo važna stvar – svatko ima pravo izabrati osobu, udrugu ili korporaciju koja će ga zastupati. Nema tu isključivosti.

Četvrta stvar, po meni najzanimljivija, jest – da napravite anketu, vjerujte mi, pokazala bi da 65% od navedene ekipe ne shvaćaju o čemu je riječ, od toga 35 % su neutralni i opet to ne prate s interesom, kao i kada su potpisivali sve te ugovore i suradnje. Budući korisnici koriste tu situaciju. Neznanja se plaćaju, prije, sada i ubuduće. Ljudi ne razumiju ugovore, ne plaćaju odvjetnike, savjetnike… Ne znaju puno o svom poslu, zadojeni su zaradom i slavom, trebaju tuđi novac, na osnovi tog novca mnogi su se obogatili, a sada ih je netko odjednom za…..

Ja zaista ne znam što bih više o tome i koji su stvarni motivi i istina. Vrijeme će pokazati svoje. Ja sam spremna priključiti se i raditi zajedno na promjenama. Struka mora nas “nezavisne” pozvati da sudjelujemo. Imamo veće kompetencija, a lomimo se jer lobisti desetljećima drmaju. Rade veliku pogrešku i isti su ljudi godinama na tronu. Ne može to tako ostati i gotovo. Ovdje se osvrćem i na hrpu ugroženih glazbenika i mladih talentiranih ljudi koji ne mogu nigdje priviriti, a nose veliku strast, kreativnost i kvalitetu.

 

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Objavu dijeli Goga Bosak (@goga_bosak)

Surađivala si usko i s Croatia Recordsom. U kojem omjeru je ona situacija s hrvatskim velikim labelima (Cro Rec, Menart, Dallas, Aquarius, Dancing Bear, Hit Records…) pala u vodu otkad je internetizacije glazbene scene? I kako tu stoje mali i indie labeli poput tvog?

Ja surađujem s Cro Rec uvijek na isti način. Ja sam lojalan lik. Oni samo distribuiraju moj sadržaj. S njima sam od početka. Poznam ih nešto bolje nego druge. Uređena su diskografska kuća. Što se mene i malih tiče, iako su najave o nezavisnim izdavačima bile senzacionalne prije korone, ipak se pokazalo da baš i nije uvijek tako. Moramo si to priznati, nastaviti dalje marljivo raditi. Ne smijemo se obeshrabriti. Sklizak je teren. Mi plaćamo visoku cijenu svoje samostalnosti. 

Neki dan sam razmišljala o tome – kako je moguće da u sportu, znanosti i sl. imamo tako velike rezultate, a glazbeno ništa. Jezik je sigurno bio barijera. Mislim da je jedan od razloga manjak autentičnosti, previše plagijata, loše kopije 

Kako se piše hit iz pozicije menadžerice? Što treba imati pjesma? Gađa li se namjenski ili se njuši već napravljeno autorski?

Ja njušim uvijek potencijal pjesme. Zakačim se na nešto, a razradimo zajedno. Glazbenik je taj koji odmah zna čuje li se u pjesmi ili ne, a producent to dobro zapakira. Tu je sve isto važno. Kada surađujete često s istim ljudima, dođete do tog hita. Nikada mi nije bio jasan termin “hitmejker”, svi počesto greškom koristimo taj termin. Mislim da to ne postoji. Oni se samo nađu  u pravo vrijeme na pravom mjestu, znaju se jako lijepo prisloniti i zadržati. Vrlo jednostavno objašnjavam taj termin, da to postoji svaka bi sljedeća pjesma “dotičnog hitmejkera” bila hit ili mega.

Još je zanimljivije da kada pjesma postane hit, ista je polemika – tko je zaslužan za plasman pjesme? Svatko za sebe u autorskom timu misli da je baš on, uključujući i glazbenika koji to prezentira.

Postoji opet ekipa koja je dobro umrežena, pripada određenim lobijima i inercijom objavljuje tzv. hitove, te postaju prevažni s nešto manje osnove i ubiru velike plodove. To su opet oni koje koji obožavaju novac, slavu i moć. Legitimno.  

Svi znamo da postoje veliki autori pjesama, kantautori, a oni se puno ne ponavljaju, svi znamo koji su i nikada ne rade po narudžbi. Ima ih dosta u Hrvatskoj i nisu u deficitu. Rade samo kada oni to žele i ishod je siguran. Pišu za sebe i u funkciji glazbenika. Pjesme im postaju #evergreen. Imala sam čast raditi s takvima i radim i dalje. Veliki gušt, a novac dođe sam po sebi.

Volim i autorske outsidere, kada se pojave iz vedra neba i rasture eter. Njima skidam kapu, i s njima sam surađivala. 

Ne dam se i oporavljam, sigurno i polako. Novo normalno je beskrajno iritantna riječ, radim na tome da je prihvatim

Kvaliteta i ovako ostaje
 

Zbog čega domaći top of the pops izvođači ne uspijevaju inozemno? Ne mislim pritom na prearanžersko ulagivanje i cover bendove. Gdje je naša Dua Lipa, Bebe Rexa i Rita Ora? Što se čeka s Frankom ili Lanom u tom smjeru?

Ja ti na ovo nemam odgovor. Neki dan sam razmišljala o tome – kako je moguće da u sportu, znanosti i sl. imamo tako velike rezultate, a glazbeno ništa. Jezik je sigurno bio barijera. Mislim da je jedan od razloga manjak autentičnosti, previše plagijata, loše kopije. Mi dolazimo s Balkana. Različite su to kulture i bježimo od svoga. Rade po principu što danas prolazi, nemaju znanje, manjak glazbenog ukusa, hrabrosti da pogriješe, poslušaju svoje srce i da strpljivo sačekaju tu “hit pjesmu” koja usmjerava karijeru i postavlja zvuk. Počesto se dogodi da su autori, diskograf i producenti ambiciozniji od svojih pulena. To može biti također veliki problem za glazbenika. 

Voljela bih i mislim da će se u skorije vrijeme sigurno probiti netko od novih klinaca. Bez forsiranja, a gotovo sam sigurna da ako se to dogodi, da će se sve poravnati. A kada se to sve dogodi, zavađene, neshvaćene strane i udruženja će se morati primiriti, dogovoriti i početi raditi na promjenama. Doći će novo vrijeme, dogodit će se novi uvjeti za sve nas. Ja sam u to sigurna.

Koje su ti najveći highlightovi a koje najveći lowlightovi karijere dosad?

Izjednačila sam to sve.

Koliko je korona pokosila tvoj segment rada na sceni i kako se oporavlja od iste? Što donosi novo normalno u smislu glazbene scene?

Dosta kao i sve druge. Ne dam se i oporavljam, sigurno i polako. Novo normalno je beskrajno iritantna riječ, radim na tome da je prihvatim. Gore sve piše, sve će biti drugačije. Očekujem nešto novo i ne zagovaram staro. Kvaliteta i ovako ostaje.

Fotografije: Boris Poljičanin i privatni album

Pročitajte još...

Branimir Mihaljević: Svijet glazbe nakon korone više nikad neće biti isti!

Autor na stotine pjesama koje su otpjevali mnogi najpopularniji izvođači u regiji, ali i neki inozemni izvođači te producent pobjedničke pjesme na ovogodišnjoj Dori "Tick-Tock" Branimir Mihaljević otvoreno progovara o korona krizi glazbene industrije iz pozicije profesionalnca koji je uspijeva prebroditi

Coco Mosquito: Povratka na staro neće biti, preživjet će samo istinski glazbenici!

O hvaljenom debitantskom albumu, o grooveu, online koncertima, glazbi za hit seriju 'Dnevnik velikog Perice' te glazbenoj sceni općenito razgovaramo s Gordanom Muratovićem, autorom pjesama, aranžerom, producentom… velikim kreativcem, poznatijim pod imenom Coco Mosquito

Dino Šaran povodom 15 godina albuma Letu Štuke: Slobodu imaš ili ne. U glavi.

"Sirova snaga uskoro će biti zamijenjena ljepotom" - smatra frontman grupe Letu Štuke, Dino Šaran. Popularni sarajevski rock sastav ovog mjeseca slavi 15 godina od objavljivanja eponimnog prvijenca čije će se pjesme uskoro zavrtjeti i na dvostrukom vinilu, a samo za Mixer.hr Šaran otkriva kako su u pripremu i nove pjesme

Odlična nova suradnja Dine Šarana i Saše Lozara koju ne prestajemo slušati!

Ne propustite novu rasplesanu, senzualnu morsku priču 'San' Saše Lozara, s potpisom legendarnog sarajevskog kantautora i frontmena grupe Letu štuke Dine Šarana

Povezano

Idealan dar: Majice omiljenih bendova u ekskluzivnoj prodajnoj akciji

Bliži se vrijeme darivanja, a T-shirt omiljenog benda ili izvođača jedan je od onih darova s kojim ne možete pogriješiti. Iskoristite priliku i naručite majicu svog omiljenog izvođača u brojnim ekskluzivnim, do sada nedostupnim ili raritetnim dizajnima

Ne propustite na Interliberu: Knjiga ’73 priče o albumima’ slavi žene u glazbi

U knjizi o svom glazbenom putu govore Josipa Lisac, Tereza Kesovija, Radojka Šverko, Gabi Novak, Jasna Zlokić, Zdenka Kovačiček, Doris Dragović, Severina, Vjekoslava Huljić, Nina Badrić i brojne druge

Hrvatska diskografska udruga: Ovo je poraz za sve – od izvođača do diskografa!

Na stotine ljudi ostat će bez posla, a Hrvatska će ostati bez stotina milijuna kuna prihoda. Onemogućeno nam je poslovanje u vlastitoj zemlji te ćemo biti prisiljeni preseliti svoje poslovanje u druge članice Europske unije koje su pravilno implementirale direktivu, ističu u HDU

HDU poslao otvoreno pismo premijeru Plenkoviću i ministrici Obuljen Koržinek

Zbog čega donosimo Zakon koji nije u skladu s Ustavom, a uz to je i protivan Direktivi Europske unije? Tko će biti odgovoran kada se poljulja kredibilitet Hrvatske u Europskoj uniji, ističe se u otvorenom pismu Hrvatske diskografske udruge

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime