Na današnji dan 19. siječnja 2006. u 64. godini od posljedica srčanog udara preminuo je
Wilson Pickett. Velika pjevačka zvijezda deep soula iliti južnjačkog soula šezdesetih izvođač
je (a dijelom i tvorac) klasičnih zgoditaka soula za plesne podije poput ‘In The Midnight
Hour’, ‘Land Of 1000 Dances’, ‘Mustang Sally’, ‘Funky Broadway’… te emocijama natopljenih soul balada. Za razliku od Otisa Reddinga Pickett je imao trajnu sklonost prema
sirovijim i eksplozivnijim brojevima s dubokim korijenima u robusnom rhythm and bluesu pa su i njegove laganice – poput hitoidnog covera ‘Hey Jude’ Beatlesa sa iznimnim učinkom gitariste Duanea Allmana – imale žestoke sviračke dionice i izvedbe.
Pickett je također bio jedna od bitnih karika u formatiranju južnjačkog soula. Ponajviše
svojim snimkama iz prve polovine šezdesetih kada je u Memphisu i Muscle Shoalsu u
Alabami snimao sa znanim session glazbenicima poput družine Booker T & MG’s-a ili studijskim glazbenicima iz Fame studija.
Od početaka Rhythm and Bluesu, pa sve do nezaboravnih klasika
Pickettovi korijeni su bili u Rhythm and Bluesu odnosno u grupi Falcons s kojima je početkom šezdesetih snimio i R&B hitove ‘I Found a Love’, ‘If You Need Me’ (koju su kasnije snimili i Rolling Stones) te ‘It’s Too Late’. Samostalnu karijeru počinje na etiketi moćnog Atlantica pa u Staxovim studijima u Memphisu 1965. snima hit singl ‘In the Midnight Hour’. Bio je to plod uspjele autorske suradnje tekstopisca Picketta i skladatelja Stevea Croppera (gitariste Booker T and MG’s-a) te tipičan broj južnjačkog soula s prepoznatljivim uletima puhača, proto-funk ritmom i izrazito emocionalnim vokalom.
Snimljen u svibnju u produkciji znanog Jerryja Wexlera ‘In The Midnight Hour’ (na kojem su svirali MG’s no bez orguljaša Bookera T Jonesa kojeg je zamijenio Isaac Hayes) se prodao u više od milijun primjeraka. Uspjeh singla očekivano je doveo do brzog objavljivanja istoimenog albuma ‘In The Midnight Hour’. Na albumu snimljenom tijekom tri sessiona u Stax studijima u Memphisu očekivano su se našli i singlovi iz ranijih godina pa i čak tri broja iz vremena Falconsa a osim naslovne skladbe koja je do danas ostala Pickettov ‘klasik’ na albumu se našlo i osam skladbi koje je Pickett napisao ili supotpisao. S albuma je te iste 1965. skinut i singl ‘Don’t Fight It’.
Glazbena euforija šezdesetih – hitovi, uspjesi i ključni albumi
Iste sezone objavljuje još dva velika hita: ‘634-5789 (Soulsville, U.S.A.)’ koja postaje novi
standard (pored ostalih snimio ju je i Ry Cooder na albumu ‘Borderline’) te ‘Ninety-Nine and a Half (Won’t Do)’. Oba broja bila su adut na slijedećem studijskom albumu ‘The Exciting Wilson Pickett’ čije snimanje počinje koncem 1965. u Fame studiju u Muscle Shoalsu u Alabami. Bio je to sjajan potez jer u Fameu nastaju neki od njegovih najvećih hitova poput megauspješne ‘Land of 1,000 Dances’. I na novom se albumu – što je i običaj američke diskografije tog vremena – našao i već potvrđen hit ‘In The Midnight Hour’.
Bilo je to najznačajnije, najplodnije i najuspješnije razdoblje Pickettove karijere provedeno na etiketi Atlantica pa se redom nižu hitovi poput covera ‘Mustang Sally’ (Maca Ricea) koja postaje udarni broj albuma ‘Wicked Pickett’ (1966.) te ‘Funky Broadway’ – noseće skladbe albuma ‘The Sound Of Wilson Pickett’ (1967.). I na ovom potonjem – doslovno zbirci velikih hitova – snimljenom u produkciji Jerryja Wexlera sa Pickettom su u studiju bili znani session
glazbenici poput Spoonera Oldhama i Chipa Momana. S niskom vrsnih brojeva poput ‘I
Found a Love’, ‘I Need A Lot of Loving Everyday’, coverom ‘You Can’t Stand Alone’,
bluesom ‘Something Within Me’ te veličanstvenom ‘Love Is a Beautiful Thing’ koja je
zaključila album, ‘The Sound Of Wilson Pickett’ je bio i ostao njegov ključni i najbolji album
iz šezdesetih.
Izazovi u glazbenom putovanju sedamdesetih godina
U sedamdesete je ušao surađujući s filadelfijskim autorima Gambleom i Huffom na albumu
‘Wilson Pickett in Philadelphia’ s kojeg su skinuti hit singlovi ‘Engine No. 9’ i ‘Don’t Let The Green Grass Fool You’. Nakon uspjeha albuma u studiju Muscle Shoalsa snima novi R&B hit ‘Don’t Knock My Love, pt.1’, a za njim 1971. objavljuje i nove uspješnice ‘Call My Name, I’ll Be There’ i ‘Fire and Water’ (uspjeli cover broja grupe Free).
Napustivši etiketu Atlantica u sedamdesetima uspješno objavljuje hitove na etiketi RCA (‘Mr. Magic Man’, ‘Take A Closer Look At The Woman You’re With’, ‘International Playboy’ i ‘Soft Soul Boogie Woogie’). No zbog slabe prođe na pop rang listama RCA 1975. raskida ugovor. Nakon album s iskorakom prema disco glazbi ‘Funky Situation’ s kraja sedamdesetih i dalje povremeno snima za različite diskografske kuće no iako su neki od njih dobitnici i Grammyja, ne doseže popularnost i značaj koji je imao u šezdesetima. Tome je svakako kumovala i ovisnost o alkoholu i kokainu koja mu je ozbiljno narušila zdravlje i dovela do prerane smrti.
Naslovna fotografija: YouTube Screenshot