Američki filmski allarounder, producent, scenarist, redatelj i glumac Zach Braff je nakon debija “Garden State” prije skoro dvadeset godina i nedavnih sjajnih TV izleta (Ted Lasso i Shrinking) režirao po vlastitoj priči stvarnosnu dramu “A Good Person”. Priču o alter amerikaniziranom nošenju s bolom, gubitkom, malim vlastitim nesavršenostima i životima kako ih ne znamo preživjeti i proživjeti, napisao je po vrlo realističnim principima i motivima raslojavanja dviju obitelji, kao posljedice automobilske nesreće uslijed koje dvoje ljudi izgubi života, a glavna rola Allison u tumačenju odlične Florence Pugh preživi.
Nakon djelića nesmotrenosti i momenta nepažnje te preživljavanja automobilske nesreće u kojoj je dvoje ljudi iz obitelji njenog zaručnika poginulo dvadesetineštogodišnja mlada žena Allsion se suočava s prekidom svoje sretne veze, ovisnosti o tabletama i generalno suicidalnim epizodama života s overprotected pozicioniranom majkom. U njen život ulazi bivši ostarjeli policajac Daniel (u još jednoj sjajnoj roli Morgana Freemana) koji je otac poginule iz automobila i kroz pokušaje procesa rekovalenscencije oni kreću u potragu za odgovorima i za smislom kako i zašto dalje.
Izvrsni glumci odrađuju posao na svoj način
Braff je kao glumac u sjajnoj poziciji razumijevanja stvarnih rečenica i realističnih principa te na nemalo mjesta vrlo umješno miješa dijaloge koje biste izgovarali i sami ili ih bar razumjeli kao čute i izgovorene u susjedstvu vrata do vas, da se kojim slučajem varijacije tragedije desila s ove strane ekrana. Osim razumijevanja psihologije ljudi sa svim njihovim slabostima, njegove rečenice su pitke, razumljive, lomne, reflektirajuće na način kako Ameri zamišljaju život pre i post festum malih osobnih tragedija i događaja koji stubokom mijenjaju ljude. Iz pozicije scenarista i redatelja, također se stavlja potpuno u službu priče te se svjesno “zanemaruje” ostavljajući izvrsnim glumcima i priči da odrade svoje na staromodni način.
Premda će na trenutke skretati u predvidljivost i koketirati s patetikom, na način kako očekujete i prije nego je scena počela ta vrsta pravocrtnosti u kontekstu dominantne komercijalne kinematografije, doima se caprijevski i wilderovski dobrim učenjem modula po kojem je priča glavna rola, a svi drugi učesnici su tek tu da rasporede segmente priče.
Oslonjen na odlične glavne role, Zack Braff bi trebao definitivno češće snimati filmove jer ulazi u red glumaca koji itekako znaju što rade s druge strane kamere.
8/10