Utorak, 26 ožujka, 2024

Kritika filma: BLACK PANTHER: WAKANDA FOREVER (Ryan Coogler) – Posthumna superherojska oda Chadwicku Bosemanu

Gledate vjerojatno jedan od najvećih akcijskih hitova godine, a za druge društvene i političko sociološke konotacije mimo blockbustera, teško da ćete naći mjesta između redaka

U moru izmišljanja novih iskoristivih Marvelovih superjunaka Black Panther je nakon iznenađujućeg uspjeha na kino blagajnama 2018. trebao postati franšiza za bildanje mita Chadwicka Bosemana kao dostojne zamjene privremeno cancelliranog Willa Smitha u ulozi potencijalno najveće crnačke glumačke akcijske superzvijezde. Bolest i prerana smrt glumca se prepriječila ideji ali i uvelike odredila smjer razvoja priče nastavka koja počiva na posthumnom mitu T`Challe kao originalnog Black Panthera.



Jedan od najpropulzivnijih redatelja afroameričkih korijena novijih generacija Ryan Coogler koji je imao svoje, bilo scenarističke bilo redateljske i produkcijske prste u zapaženim “Fruitvale Station”, prvom “Creedu”, “Judas & Black Messiah”, istaknut je kao prvi val nove komercijalne woke lige crnačkih redatelja nastavljajući na komercijalnim osnovama ono što je nekad značilo biti Spike Leeom ili Johnom Singletonom. Režijom i pričom prvog dijela i sad nastavka zacementirat će komercijalnu potvrdu mlađih predstavnika i branitelja crne boje kože u prvoj ligi komercijalnog hollywoodskog filma.

Film je prepun akcije i tehnologije

U novom nastavku “Wakanda Forever” nabildat će se sve što ste mitološko – superherojski zavoljeli ili pak odgledali s ispunjavanjem CGI očekivanja u prvom dijelu. Izmaštani ep usmjeren prvenstveno bildanju snage i svijetu globalne crnačke zajednice i ljudi tamne boje kože kao suvislog odgovora dosadašnjoj bjelačkoj superherojskoj dominaciji. Film prepun akcije i budničkog bodrenja nastavlja priču nakon T`Challine smrti a njegovu ulogu preuzima princeza Shuri, mlađa mu sestra. U prijetnji od silnih i tajnovitih podvodnih Talocanaca predvođenih surovim Namorom, ona će upregnuti svu svoju tehnologiju i vještine ne bi li održala Wakandu nepokorenom.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Black Panther (@blackpanther)

Tu kreće nova CGI avantura borbe dvaju futurističkih “plemena” i pomirenje modernističke arhaike, spajanja afričko korijenske plemenske prošlosti s futurizmom, na način kako je to za očekivati i prepoznati od strane publike odrasle na zakonima superherojske akcije novog milenija. U prijevodu, imate minimalno originalnu priču koja na motivima herojstva, borbe dobra i zla za “spas svijeta” u velikim bitkama i odlučnim karakterima pomiruje herojske protagoniste i silne antagoniste. Nije usporedivo s remek djelima prvih dvaju “Avengersa” ali nije ni poražavajuće ili ispodprosječno poput nekih ranijih pokušaja kolekcioniranja viška superheroja. Unatoč preko dva i pol sata trajanja film ne zamara i održava pažnju publike koja je zavoljela prednika.

Naglasak je na girl power

“Wakanda Forever” ne unosi puno u inovativnom smislu neviđenih akcijskih sekvenci ili osobito inteligentno postavljene dramaturgije priče. Sve se doima kao posluga akciji da bi je odvela od točke A do točke B. Ženski moment u drugom dijelu je kao i u “Ženi kralju” bitno istaknutiji, što svakako korespondira s trendovima političke korektnosti novog doba i komunikacije prema novim glasovima girl powera i spomenute woke kulture.

U tom smislu gledate vjerojatno jedan od najvećih akcijskih hitova godine, a za druge društvene i političko sociološke konotacije mimo blockbustera, teško da ćete naći mjesta između redaka.  

7/10

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime