“Zašto je muškarac u haljini na ulici peder, a u crkvi svećenik?” istaknut je kao najznakovitiji transparent s ovogodišnjeg 22. Pridea. Povorke, marširanja i šetnje pripadnika LGBTIQ+ zajednice te transrodne orijentacije koje tradicionalno jednom godišnje organiziraju pripadnici manjinskih skupina kako bi osvijestili činjenicu provincijalnog i konzervativno (čitaj: većinsko) društvo RH. Još uvijek na njihovu seksualnost društvo gleda kao prirodni blud, bolest i nepoželjnu pojavu u svojoj puritanskoj i relativno netolerantnoj i transfobičnoj sredini.
Istovremeno, mnogobrojni ortodoksni vjernici, dok se kunu u život pod križem i kreposnost zbog koje kleče na trgovima prve subote u mjesecu, perolako zažmire na relativno česte slučajeve pedofilije unutar rigidnog sustava katoličke crkve u RH. Takvi budu procesuirani “crkvenim sudovima”, nečasnim izgonima, točnije premještanjem kriminiranih ljubitelja maloljetne dječice s haljinama – izmještanjem u druge župe. Ali mahom izmiču zemaljskim zakonima jer ih haljine pred Ocem bit će stavljaju u malo nepotistički i privilegirani položaj. Dovoljno je, naime, da zažale. I da se pokaju.
Tri očenaša, kleknut na kuruzi malo gledat u kutu u zid i oprost grijeha neminovan. Mogu natrag na praksu. Njihovi pobornici istovremeno šute o tim strategijama, organiziraju “Hodove za život” u kojim ukazuju potrebu za zabranom abortusa ističući kako je život ploda i zametka formiran ili od trena štrcanja u ženu ili od 9. tjedna trudnoće.
Podjela koja je prejaka za dijalog
Kao ni u čemu drugom u duboko polariziranom i podijeljenom hrvatskom društvu između ovih dviju skupina hodača nema tolerancije niti potrebe za dijalozima. Jedni drugima odriču pravo na postojanje, gnušaju se uopće bivanja u istim prostorijama i disanja istog zraka ne bi li zagađenje prešlo na njih. Dijalog u tom kontekstu isključivosti je nemoguć. Logičkim silogizmom – i rješenje.
U svojim isključivostima i zagovaranju sloboda i jedna i druga strana zakoračuju bez poziva i razloga u tuđa dvorišta nepotrebno iritirajući jedni druge prelascima nepozvani preko praga. Dok sudionici Pridea ponekad pretjeraju u svojim vizualnim ekstravagantnostima i potrebama privlačenja pažnje na svoje postojanje (ne samo probleme i nepriznavanja), pa dugine boje pomnože s još toliko nijansa i povorku shvate kao povorku afektiranja, razumljivo je kako postoji segment, ne nužno samo pećinarskih konzervi kojima će takva ponašanja ići automatski i ekspresno na Mount Everest prostog.
Podjela po desnici i ljevici samo čeka vriskavi trenutak i nešto čega će se kratkotrajno moći zakačiti za svoje teze. Tako se na Zg Prideu našao netko odjeven u crveno dominantni kroj od prezervativa pored maloljetnih klinaca što je upalo u oči oponentima koji će odmah ping pongati s aluzijama na pedofiliju. Liberalni političari koji Možeju i aktualni zege gradonačelnik su rekli kako je to ok i da nema ni traga pedofiliji.
Idi Prester je haljina na Prideu isto ok. Urbanu isto, on je često u crnini obuče na koncertima. I nikog ne smeta, dobro mu stoji. Bit će jer znaju da nije gej. Njima ne smeta što ih ljudi obuku. Ili Let 3, oni se našminkaju i budu u haljinama. Kao i Gobac prije Pridea. Ne znamo što bi bilo da Luka Modrić dođe na pripreme repke u haljini. Jel bi to bilo ok ili gay?
I nakon malo ping ponga, verbalnih akrobacija, trapeza i preseravanja, stanje oko kičastih haljina i križarskih kič haljina ostaje gotovo netaknuto. Status quo je postojan. Doima se kako zapravo nikome više nije ni stalo mimo senzacionalizma stvari rješavati niti iskopati suštinu i bit, kako je moguće da je “pederizam” (Mrletov složenac) ok u crkvi, a nije na ulici. Jel to licemjerje ili samo matrix? Dva tri dana ili u najboljem slučaju tjedan dana postojanja po medijima i tu se slučaj završava. Jer nove površnosti treba gurnuti i pustiti da isplivaju na površinu. Realno, svejedno je to što je haljina u crkvi ok, a na Prideu nije. Komentatori za to vrijeme završe na Facedreku. I blokira ih.
Na transparentu je Pridea natpis izgledao lijepo, imao je 350 shareova i potencijalno je 15 000 ljudi bacilo pogled zauzevši stav je li im ta halja ok ili nije. Sve drugo je manje važno.
Jer život se događa nekom drugom, a ne Vama. Probajte obući haljinu ako ne vjerujete. Pa prošećite njom po Trgu za vrijeme i nakon Pridea. A onda odite u crkvu. Sretan put i povratak.