Utorak, 24 veljače, 2026

POP COOLTURA: Hrabre Lelek u raljama arhaičnog etno feminizma

Pobjednička pjesma Dore 2026., Andromeda, u izvedbi ženskog vokalnog kolektiva Lelek, jedna je od onih rijetkih pojava na domaćoj estradi čija ambicioznost ne traži skandal, ironiju ni algoritamsku dopadljivost da bi bila primijećena

Naprotiv, kao i lanjskom Soul of my Soul (u RH prijevodu ‘Zašto mi otimaš dom?’) usudila se posegnuti daleko u povijesno pamćenje traumatske ženske genealogije balkanskih prostora koji suvremena pop-kultura redovito izbjegava jer je ‘pretežak’, ‘nezahvalan’ ili, još gore, ‘nekomercijalan’. U toj odluci ispod površine viri i njezina snaga, ali i paradoks arhaičnog feminizma koji je na ovim prostorima potreban i referentan dan danas zbog tretmana i poništene situacije žena. 
 
Na Dori godinama gledamo varijacije istog pop-modela koji komunicira šablonske i sterilne pjesme bez rizika, rijetko lokalnog etno korijena, a kamoli ikakvog stvarnog konflikta. Nije teško biti različit od takve ponude, koliko je teže biti smisleno drugačiji u samom korijenu i izvoru stvari. 
 

Andromeda kao hrabri, ali bolni manifest ženskog naslijeđa i otpora

Lelek efektnost postižu ne modernizacijom zvuka po eurovizijskoj špranci, iako su slični etno višeglasni vokalni i ritmički motivi primjećivani kod ukrajinskih i post ruskih zemalja ranijih godina. Prema riječima djevojaka iz grupe, u Andromedi govore o sudbini katoličkih žena iz Bosne i Hercegovine u vrijeme Osmanskog Carstva, koje su tetovažom, rezom u vlastito tijelo, pokušavale sačuvati minimum autonomije. U tom su smjeru crtanjem po licu dale ilustrirati sponu između muza pjesmopisaca i skladatelja, njihova višeglasja i korijena teme. 
 
Žensko tijelo kao posljednja granica slobode u patrijarhalnom društvu komunicira feminizam prije riječi feminizam, tema je koja niti AD 2026 ne gubi aktualnost. Utoliko je, mimo puke ambicije, autorski hrabra i hvale vrijedna te umjetnički opravdana. 
 
Lirski je Andromeda strukturirana kao kolektivni vapaj, prije nego intimna ispovijed. Već prvi stihovi:
 
‘Dok pališ svijeću pitaj svoju baku /Zašto je kćeri rađala u strahu’
 
postavljaju ključni motiv pjesme, prijenos traume. Povijest zapisana u knjigama, obredima, ožiljcima i šutnji. Baka nije tek sentimentalna figura, koliko je toponim i arhiv. Strah nije metafora, nego naslijeđe.
 

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by LELEK (@lelekmusic)

Ženski glas ne mora uvijek biti moderan da bi bio radikalan

Stihom ‘Nisu naše majke iznedrile roblje’ funkcioniraju kao jasna, gotovo programska rečenica pjesme, negacija povijesne logike po kojoj su žene kolateralna žrtva imperija patrijarhata, ratova i religijskih politika. U tom smislu, Lelek ne pjevaju samo o prošlosti, nego kontinuitetu potlačenosti i o tome ‘zašto se piše povijest ispočetka’. Refren uvodi mitološke stihove:
 
‘Uzmi me sebi, Kraljice Zemljo /Tvoja je duša, njima sam’ tijelo’
 
kao ključnog mjesta pjesme. Tijelo pripada ‘njima’, osvajačima, mužjacima, strukturama moći, povijesnim silnicama, dok je duša zaklonjena u zemlji, u vječnom, prirodi, onom starijem i trajnijem od svake vlasti. Tipski arhaični feminizam u punom smislu ne krije se iza liberalnog jezika prava, modernog aktivizma, samo elementarna borba za preživljavanje identiteta. Motiv Andromede dodatno pojačava taj sloj. U grčkoj mitologiji, Andromeda je žena žrtvovana kako bi se zadovoljila viša sila. Lelek taj mit preokreću: njihova Andromeda nije pasivna žrtva, nego prostor bijega ‘daleko od pogleda’. Zvijezde nisu romantizacija, nego jedini mogući horizont slobode. Posebno snažni stihovi u kojima se pojavljuje optužba:
 
‘Na stolu srama, zlato sa đerdana /Dok peru ruke krvlju naših rana’
 
i mantra: ‘Izdajice’. Pjesma napušta povijesnu distancu i ulazi u sadašnjost. Izdaja nije samo vanjska, nutarnja je, društvena, često prešućena. Trenutak je u kojem Andromeda prestaje biti folklorno-mitološka, postajući političnom. U današnjem kontekstu borbe za emancipaciju žena, Lelek ne nude suvremeni feministički manifest nego podsjetnik kako feminizam na ovim prostorima nije uvezen pojam koliko iskustvo upisano u kožu generacija žena. Iz tih razloga pjesma djeluje ambiciozno i nesvakidašnje, obzirom da time što komunicira ne pokušava se svidjeti, koliko svjedočiti bitnoj temi. Njezina je najveća vrijednost u tome što pokazuje kako ženski glas ne mora uvijek biti moderan da bi bio radikalan. Ponekad je dovoljno da pripada zemlji i bude autentičan, iskustven i star koliko i rana koju nosi.
 

Lelek su ove godine morale pobijediti – i to ozbiljnom pjesmom

Obzirom na kompletnu ovogodišnju ponudu i producentski signal s TV-a koji su dobili i čitali ohrabrenjem, nakon lanjskog zapaženog nastupa, da ove godine repetiraju slično i da im uspjeh ovaj puta neće izostati jer će se naći načina da glasačka mašinerija bude pripremljena na pobjedu njih kao favorita, posao je ekonomično i artistički opravdano odrađen. 
 

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by LELEK (@lelekmusic)



Slijedi suočavanje s kvalitetnim PR-om kako EU estradnjacima dovoljno jasno iskomunicirati ozbiljnost ambicije i potrebu teme, obzirom na hard core koru zemlje s koje lomimo parčad. Nit’ povijest, nit’ mitologije nas ne naučiše puno, bi li pjesma mogla? 

U svakom slučaju i prije odgovora na pitanje uz razne mučomačizme, stelaradizme i slične Dora zaboravizme, Lelek ove godine nisu imale izbora doli pobijediti ozbiljnom pjesmom. 
 
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube 
 
 

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime