Svako toliko po samim rubovima ljeta ispliva vječna levacka tema: Cajke, jadne li im majke. I očevi.
I publika.
Nakon Pule, Osijeka, Kutina, Siskova, Vriskova i inih mjesta porazbacanih diljem Lijepe Naše i Njihove na kojima se zabranjivala, točnije nedozvoljavala još točnije cancel nekulturirala glazbena, mahom narodnjačka ponuda, eno se opet dotaklo svima milih body music pjevačica. I pjevača.
Ovaj puta na prirodnim mrijestilištu pučke manifestacije i šatrovačko šatoračke skupine ljudi željnih kusanja glazbe bez značajnih školskih osobina, odgojnih crta, karaktera, lica i naličja.
Nekoć davno, po rubovima 16. stoljeća hudi je Turčin Ulama Beg vodio vojsketinu sličnih istočnjačkih prizvuka prema utvrdi tadašnjeg Starog grada đurđevačkog. Mačevi, sablje, baklje, konji, kriesovi, turbani neurbani, djevice, junaci. Svega se našlo pred zidinama dotičnog “Starca”.
Fast forward par stoljeća kasnije…
Na dokovima hrvatskog Twin Peaksa, u srcu Podravine oko gradića kojeg su nekad okruživali i opkoljavali Turci, sad su opsadu pred zidinama i utvrdama grada nastavile tisuće sisatih polugolih ženturača. Zasjele u jedva stisnutim od skaja, pred pucanje utegnutim SM badekostimima. Stiskanja crne kože pomozi vraže i Bože čine takve stravične horor suzvuke da se škrgutanje zubima i povlačenje bešteka po tanjurima činilo simfonijama prema ovim užasima. Odazvane pejorativnim nazivom Cajke, povjesničari strepe da bi mogle porijeklom bit i iz Srbije, samom su šejtanu ispod jaja izmilile. A sve s paklenim kontraplanom osvajanja srca štovatelja kreposnih folk cimbulaša i autohtonih tradicionala.
I dok se svjetina natrljanih dlanova od očekivanja velikog sraza nabrijala formirajući nekoliko linija do scenskog prikaza, kao na formuli jedan, hrabri branitelji za to vrijeme odlučno hodaju s notesićima popisujući svaki neprimjereni ton koji proizvedu arlaukače, spremno im oderavajući kazne zbog neprimjerenosti. I birtijašima koji ih uspijevaju preveslati i prešvercati u svoje birtije. Nebute vi naše lepe domaće glazbe zmazali ni zmazale.
Tema nije bila zanimljiva medijima
Usred godišnje pučke fieste Picokijade u čast hrabrih Picoka, koji su Turčine gađali pevcima iz topa – razularene cajkurače kane gađati vibratorima ne bi li im začepili usta i natjerali ih na puhanje. Posijali su razne boje, roze, ljubičaste, žutkaste, zelene, fluorescentne, premazane marmeladama, razne su oralne trikove branitelji pripremili da odvuku pažnju hudim protivnicama. Za to vrijeme one prkosno zborno pjevaju a capella cover Čorbina stiha iz “Volim volim volim žene” – “sisate guzate lomne u struku zbog njih razvijam desnicu ruku”.
Mediji jedva da su spomenuli kako se radi o već nekoliko ljeta zgodno servisiranom i plasiranom triku ekipe koja je bacivši udicu prodala naivčinama “zabrane” spiku.
U nedostatku pametnijih, bitnijih i formuliranijih vijesti zašto ne reciklirati bez ikakvih provjera navoda i prirode istih. Između dviju svjetskih tragedija, napasanja mase oko potonuće bogataša podmornicom prema Titanicu i tamo nekih ukrajinsko ruskih puškaranja, dramatična bitka između Neprimjerenih Cajki i Primjerenih Cimbulaša Tradicionala odvila se prošlog vikenda.
Uzbuđenju nije bilo kraja. Strpljenju je.
Post festum.
Na redu su Đoni koji se srdi na Krojejšiju Rekords jer su ga pokrali za autorska prava. Nastavak zabranjivanja pušenja između nekadašnjih prijatelja Neleta i Sule tko je kome što rekao i jesu li četnici ili samo ostatjeli, novi Severinin album i pripadajuća ušminkavanja i making ofovi, novi Rozgin dečko, nove Cjepinskijeve frčkice i ostale važne glazbeno pop kulturne teme. Ljeto u punom zamahu.
A ima i ono kad isključite sliku i ton. Pomogne.