Na prvu loptu svakom iole “poštenom” fanu, slušatelju i ljubitelju vjerodostojnosti u glazbi ideja parceliranih originalnih bendova ne može zvučati drugačije nego odbojno. Poput onih najuncool momenata kad frontmeni bendova nakon nekog vremena izostanka komercijalnog efekta koji im omogućuje vikendicu na moru i stan u Zagrebu i nekretninu na kontinentu odluče izdvojiti svoje ime uz original jer tako će lakše prodati. Jer marketing efekt. Iggy & The Stooges. Goran Bare & Majke. Jurica Pađen & Aerodrom. I te spike. Jer dosta im je biti genijalnim za siću. Saće naplatit sve godine kulta ;).
Na sličnu foru rascjepa brakova i kako to advokatski uredi znaju posložiti “zbog nepomirljivih karakternih razlika”#, dolazi do rascijepa u idejama originalnih bendova uz čije smo prvo razdoblje djelovanja vezali jedne ljude. Život ih pljucne u taštine i posred ega čineći da se raziđu i da im prošlost ne daje mjesta dogovoru. Ne pričaju, ne čuju se, ne komuniciraju, pače ne trpe se, idu si na prosto. Sve ok, sve dozvoljeno, sve je to za ljude na žalost, na to smo pristali. Human Behaviour što bi Bjork na debiju otpjevala.
Ali prljavi veš se fanova ne tiče, bar ne pravih fanova. Oni bi umjesto hračkanja i taština – pjesme. Oni bi sjećanje. Oni bi tragove soundtracka njihova života uz koji su vezali neke bolje ili bar drugačije i mlađe dane. Kad su mogli uletavat komadima i osjećat se korisnijima nego kad ih preskoče pivske trbušine u devetom mjesecu trudnoće.
Kult benda
Jedni od strip karaktera i sudska trakavica upravo tog splitting slučaja su rock dinosaurusi scene i jedni od pretendenata uz Valjak na titulu domaćih Stonesa. Oni koji su na prvom albumu ispisali povijest kvalitetnog, uličnog, beatničkog, drskog, energičnog rock and rolla bivše Juge. Hej, ona ploča sa zihericom preko jezika na kojem su već logom oslonjeni na usne Stonesa, koja počinje jednom od najboljih rock stvari ovih prostora svih vremena “Ja sam mladić u najboljim godinama”, pa takvu furiju u trapericama ste samo mogli obožavati ili izbjegavat. A klinci od Poleta i novog vala su ih odlučili obožavati. Pogledat Mirkovićev dokumentarac neslučajno nazvan “Sretno dijete” da biste saznali ponešto o ranim danima i kultu Prljavaca uz bokove Azre.
Reakcija na UK/USA punkersku 1977. u zagrebačka Dubrava stilu zvučala je tako da su Houra kao skladatelj većinskog materijala, Davorin Bogović kao autentični frontmen i prvo grlo benda, Nino Hrastek, Tiki Fileš i Zok Cvetković kao instrumentalisti i ritam sekcija pogodili onu energičnu iskru plasirajući još uvijek daleko najbolji i najiskreniji album karijere.
Poslije se događalo kako osipanje članova, relativno bezbolno mijenjanje Bogovića Bodalcem (kombinacijom Božidara Alića i Ernesta The Vampira iz crtića) od albuma “Korak od sna”, tako ulasci u zone posuđivanja inspiracija u presjeku Bossa, Stonesa, The Clasha, U2, Princea i manje poznatih na način da je ponekad bilo duhovito i alanfordovski slično, pa nekad bogohulno danas zapravo vrlo simpatično koketiranje rock and rolla s tamburama u “Uzalud vam trud svirači”, sve do recentne podjele na račun copyrighta i potezanja prava na zaštitu imena, industrijskog žiga, productionrighta na djelo i slične situaciue koje se dogode kad nema dogovora.
Sviđaju li vam se nove stvari?
Long story short, izgleda da Tiki Fileš, originalni bubnjar benda, ima jednako pravo na ime Prljavo Kazalište kao i trademark Houra. I da neće odustati, već je dobio natrag u igru originalnog pjevača Davorina Bogovića. Uz kojeg prvi fanovi vežu ono Kazalište koje je imalo smisla i nije imalo love. Potpomognuti Kraljom, gitaristom druge kvartovske generacije odraslim na Prljavcima, najpoznatijim po periodu u Pipsima i pod imenom Prljavo Kazalište, najavili su i snimili album “Underground”. Uskoro launchan i predstavljen istoimenom pjesmom i spotom u kojem se pozivaju na rani period Prljavaca. Upravo onaj koji die hard fanovi zamjeraju Jaji što je starenjem odustao od tog dijela svoje mladosti. I kreću natrag u utakmicu i na koncertne turneje.
Na stranu što Hourine nove stvari poput “Stare navike” zvuče sasvim ugodno i vrlo pristojno i pismeno iz pozicije MOR-a (middle orientated rock) i što nije nastavio pod Houra Grupa imenom u vrijeme privremene zabrane korištenja imena Prljavo Kazalište, prvi taktovi novog starog underground Kazališta su jednako zabavni.
I cijela pozicija nauštrb onog početka teksta i činjenice da je moglo ispasti žešće sranje i duplanje na tragu Zabranjenog Pušenja, s pozicije razvoja situacije je zapravo full zabavna. U principu ako je po brojenju originalnih članova Houra je jedina konstanta iz 1977. u prvom starom Prljavom Kazalištu, a Fileš i Bogović su 2:1 u smislu originalnih članova. I svi imaju neko moralno pravo zvati se kako se zovu. Ali cijeli scenarij ide u Alan Ford strip. A što će bit dalje – nek bude. Već sad je osmijeh.
Zamislite situaciju u kojoj na istom festivalu nastupaju dva Prljava Kazališta. Ili se pomire i odluče u zagrebačkoj Areni održati split svirku. Koje bi Kazalište Prljavicma bili gosti ili predgrupom?
Nek ostane retorički, a po izlasku novih albuma Prljavih Kazališta nastavljamo s pričom.