Moja prijateljica našla se kao da je zaglavljena u prijevodu, između svojih želja i stvarnosti. Razmišlja je o promjeni posla, možda čak i cijele karijere. Ali kako? Sumnjam da je jedina s tom dilemom. U vremenima brzih i velikih promjena, nisu jednostavne odluke o osobnim transformacijama, osobito kada je riječ o napuštanju onoga što nam je poznato i sigurno. Upravo u takvom kontekstu, korisno je osluškivati glasove onih koji utječu na kreiranje imidža promjene u karijernom smislu.
Herminia Ibarra i Jenny Blake su takve stručnjakinje – istaknute i inovativne. Dok Ibarra ističe važnost akcije i eksperimentiranja, Blake podučava o važnosti strateškog pivotiranja i samopouzdanju. Zato ih vrijedi detaljnije istražiti, barem mi se tako čini.
Ljudi se mijenjaju, pa zašto ne bi i naša karijera?
Herminia Ibarra je profesorica na London Business School. Prije LBS-a, radila je na INSEAD-u i Harvard Business Schoolu više od 25 godina. Predaje liderstvo, organizacijske transformacije i razvoj karijere za izvršne direktore i magistre. Suprotno tradicionalnom pristupu, potiče djelovanje u praksi. Znate što Ibarra kaže kad je u pitanju promjena posla i karijera? Nema tu čekanja i zamaranja! Umjesto da dugo razmišljamo što želimo raditi, bolje je zasukati rukave i isprobati. Baciti se u eksperimentiranje, volontiranje, možda čak i probati pretvoriti ono što volimo u nešto što bi tržište htjelo. I dok smo u tome, trebalo bi nam biti jasno: tko smo danas u profesionalnom svijetu, ne moramo biti i sutra. Ljudi se mijenjaju, pa zašto ne bi i naša karijera?
A ako već razmišljamo o promjenama, umrežavanje nije samo za traženje posla. Treba puno razgovarati s ljudima, posebno s onima koji rade ono što bismo mi željeli. Naučit ćemo puno i otvoriti nove perspektive. No ono najvažnije – važno je zaboraviti na savršene trenutke, jer, realno, ne postoje. Život je nepredvidiv, a karijere još i više. Zato je bolje napraviti mali korak sada, pa vidjeti kamo će nas to odvesti. Negdje ili nigdje – čini mi se da je najvažnije pokušati.
I na kraju, Ibarra kaže: držite svoju viziju, ali budite spremni prilagoditi je. U svijetu karijera nema crno-bijelog, pa budite fleksibilni i prilagodite se putu na kojem se nalazite.
Niz malih, ali smislenih koraka koji vode prema cilju
Gdje Ibarra potiče metodu testiranja i učenja kao pristup promjeni karijere, Jenny Blake donosi koncept pivotiranja. Umjesto da gleda na karijerne promjene kao na velike, dramatične skokove, Jenny ih vidi kao niz malih, ali smislenih koraka koji vode prema cilju. Ona vjeruje u kontinuirano prilagođavanje, stalno učenje i maksimalno iskorištavanje vlastitih snaga.
Blake pritom pojam pivotirati koristi u kontekstu promjena, preusmjeravanja ili prilagodbe. U poslovnom kontekstu, kada tvrtka pivotira, to znači da mijenja svoj poslovni model ili strategiju, često kao odgovor na feedback tržišta ili prepoznate prilike. U kontekstu osobnog razvoja i karijere, pivotiranje se odnosi na strateške korake i promjene koje osoba poduzima kako bi preusmjerila svoju karijeru ili postigla određeni cilj. I ne, to nije neki jednokratni manevar. To je putovanje s puno učenja, samoproučavanje i adaptacija. Kad smo svjesni svojih snaga, pivotiranje može biti glavni alat za promjene u karijeri.
Kako se odmaknuti od Plana A?
U knjizi Pivot, Blake nas podučava kako se odmaknuti od imanja samo Plana A te kako se fokusirati na prvi sljedeći korak. S obzirom na brzinu kojom se sve mijenja, nije loše biti spreman na promjene, zar ne? Njezina strategija za promjenu karijeru uključuje sljedeće korake:
– Plant: Zadržite noge na zemlji, ali postanite svjesni svojih kvaliteta.
– Scan: Osvrnite se oko sebe i tražite nove prilike.
– Pilot: Isprobajte nešto novo, ali ne skačite odmah s obje noge u novu ideju.
– Launch: Kad osjetite da je nešto dobro, onda krenite punom parom!
Prepoznavanje vještina
Ako niste sigurni u put, Jenny kaže da postoji “staging area”, mjesto gdje možete testirati svoje ideje prije velikog skoka. U konačnici, imamo i brojne vještine koje smo izbrusili u aktualnim poslovnim okolnostima, samo ih treba prepoznati i iskoristiti za novi korak na pravom mjestu. I da, također naglašava kako je važno ne zaboraviti na druge ljude. Povezati se, pronaći mentora ili samo razgovarati s ljudima koji su prošli slične stvari. I naravno, nastaviti učiti. U ovom ludom svijetu koji se mijenja iz dana u dan, učenje je ključ za uspješno kretanje.
Dok Ibarra naglašava važnost eksperimentiranja kako bi se definirao smjer, Jenny predstavlja pristup koji je više usmjeren ka stalnom usmjeravanju i prilagođavanju u skladu s trenutnim okolnostima i mogućnostima. Obje autorice pružaju alate i strategije koje mogu pomoći pri lakšem prolasku kroz složenost karijernih putova. U konačnici, bilo da slijedite pristup Herminie Ibarre ili Jenny Blake, ključ je u tome da prepoznate i iskoristite prilike koje se pojavljuju. Jer u srži svake karijerne leži potraga za novom verzijom sebe, a čini mi se da se moja prijateljica s početka teksta najviše boji upravo te potrage. I pitanja – hoće li joj uspjeti. No na kraju dana – prošlost je teret koji nosimo u glavi, a budućnost mogućnost koju imamo u ruci.
Photo: Unsplash