Utorak, 13 rujna, 2022

Mixer jednog imdiža: Proricanje budućnosti i što nas očekuje u godinama pred nama

A ako danas slušamo što predviđaju ljudi (razni, onako uz kavu, ali i stručnjaci, u ozbiljnim okvirima) o tome kakva nas primjerice jesen/zima čeka, može se činiti da je umovima mnogih ljudi već zavladala depresivna slika budućnosti, uz mogućnost da poprimi još surovije tonove. Neovisno o znanju i/ili analitičkim sposobnostima, koliko smo stvarno u mogućnosti predskazati budućnost?

Prije 25 godine, točnije 1997. godine Peter Leyden je zajedno sa scenaristom Peterom Schwartzom napisao tekst The Long Boom: A History of the Future 1980-2020. Iz teksta od cca 14000 riječi, pisac znanstvene fantastike William Gibson tvitnuo je početkom lipnja ove godine deset ključnih proročanstava iz tog teksta, napisavši pritom u tvitu da je tekst zapravo “perverzno pesimističan za to vrijeme“. Gibson je izvukao pretpostavke (napisane dakle 1997. godine) da ćemo primjerice doživjeti procvat digitalizacije, rast kvazikomunističkog nacionalizma u Rusiji koji postaje prijetnja Europi, vrtoglav rast cijena energenata,  pandemiju, i – klimatsku katastrofu.



Bez nakane da detaljno prepričam cijeli izvorni tekst (1997.), ovi “štikleci” su pretpostavljam sasvim dovoljni da netko klikne gore na link izvornog teksta. Možda jer vas zanima piše li u izvornom tekstu nešto i o jesensko-zimskoj krizi koja se već dugo najavljuje kao neizbježna sudbina. Zbog toga je svega sadržaj postao interesantan i drugim medijima, neki su površno objavili temu o tome, naslanjajući se samo na izdvojene štiklece iz Gibsonovog tvita, dok su neki drugi prikazali “vijest” iz raznih perspektiva. O svemu tome sam neki dan čitala u intervjuu s Peterom Leydenom, jednim od autora izvornog teksta.

 

Ideja je bila kreirati pozitivnu priču

Ovdje odmah treba upozoriti kako Peter i Peter nisu planirali napisati distopijski tekst o mračnoj budućnosti iz perspektive te 1997. godine. Upravo suprotno, imali su ideju kreirati pozitivnu priču. No, kako je sam Leyden o drugom Peteru rekao u intervjuu – kad radite s jednim od tada najboljih scenarist, znate i sami da niti jedan scenarij na kraju ne ispadne kako je na početku planirano. No, vratimo se biti, odnosno 1997. za početak.

Sredinom 1990-ih većina ljudi nije imala pojma kako digitalna ekonomija može funkcionirati. Cijeli izvorni članak je objavljen 1. srpnja 1997. godine. Tog srpnja je primjerice Apple molio Stevea Jobsa da se vrati i preuzme mjesto izvršnog direktora. Tvrtka je naime bila pred stečajem. Ali danas svi znamo da je postala prva tvrtka vrijedna trilijun dolara.

E sada, autori (Peter L. & Peter Sch.) su u tekstu predvidjeli tehnološki boom i snažan razvoj digitalne tehnologije. Ako sada ponovno uzmete u obzir da je u tom trenutku npr. Apple bio pred stečajem, Amazon je prodavao knjige online i to s gubitkom, jasno je da su ljudi (čitatelji) mislili da je autorski dvojac lud. No, iz današnje je perspektive njihova vizija bila dalekosežna. Predvidjeli su da će nova računalna tehnologija postati moćnija i da će se na kraju naći u rukama svake osobe na planetu. I to su povezali s novom telekomunikacijskom infrastrukturom, internetom. Kad biste spojili te dvije stvari zajedno, rekli su autori tada, to bi stvorilo ekonomski procvat.

Predvidjeli su da će te digitalne tvrtke s vremenom biti među najvrjednijim tvrtkama na svijetu i da će dominirati globalnim gospodarstvom do 2020-ih. I to se potpuno obistinilo. Pisali su da bi Rusija mogla doživjeti preporod kvazikomunizma i postati prijetnja Europi, što se nažalost i obistinilo. U predviđanju budućnosti, najteže im je bilo predvidjeti buduće političke trendove. Bili oni dobri ili loši, ishod ovisi o karakteru vođa, posebno ludih vođa.

No, što nas očekuje u budućnosti?

I neću sada ovdje nabrajati što su još sve napisali u svom izvornom članku, kakvu su budućnost predvidjeli za našu sadašnjost. No, što nas očekuje u budućnosti? Evo par “štikleca” iz intervjua (dostupan je na njemačkom i engleskom jeziku). Svjedočit ćemo procvatu triju tehnologija: informacijske tehnologije, energetske tehnologije te biotehnologije i ta će tri procvata stvoriti nove industrije te generirati gospodarski rast. Ljudi će za 20 godina puno vremena provoditi u virtualnim okruženjima.

Ako se napravi ekstrapolacija vremena koje danas mladi ljudi provode u online igricama poput Robloxa ili Minecrafta i uzme se u obzir koliko će ti internetski svjetovi biti bolji u godinama koje dolaze, za očekivati je da će današnja djeca i generacije koje dolaze činit će puno više od pukog pucanja jedni na druge u tim virtualim svjetovima.

Mixer jednog imidža: Imidž Facebooka: Što je muškarac bez svoje desne ruke?

Zavlada je depresivna slika budućnosti

Peter L. i Peter Sch. pitali su se dakle te davne 1997. godine kako će pad zida i kraj Sovjetskog Saveza promijeniti svjetsku ekonomiju. Iz tog promišljanja proizašao je tekst o tome kako će izgledati njihova budućnost, naša sadašnjost. Oni su predviđali moguće scenarije, onako kako i sami vjerojatno često predviđamo. A ako danas slušamo što predviđaju ljudi (razni, onako uz kavu, ali i stručnjaci, u ozbiljnim okvirima) o tome kakva nas primjerice jesen/zima čeka, može se činiti da je umovima mnogih ljudi već zavladala depresivna slika budućnosti, uz mogućnost da poprimi još surovije tonove. Neovisno o znanju i/ili analitičkim sposobnostima, koliko smo stvarno u mogućnosti predskazati budućnost?

Čini mi se da je previše je promjenjivih i neočekivanih vjerojatnosti pred nama, da bismo mogli sa sigurnošću odgovoriti na to pitanje. Ne možemo se pouzdati niti u ono što nam “gataju”, a niti u ono što priželjkujemo.

No, da, selekcija i stavljanje fokusa samo na određene dijelove “predviđanja” privlači medijsku, pa tako i ljudsku pažnju. I to onako u maniri “jesam li vam rekao”, kao na primjeru Gibsonova tvita s početka teksta. U svakom slučaju, u vremenu informacijske pandemije važno je promisliti čijim stavovima dozvoljavamo da utječu na nas.

Naslovna fotografija: @peterleyden

 

Pročitajte još...

Imidž naše javne komunikacije: nadimci i nadmeno pregovaranje

Nije predsjednik Milanović jedini kreator (ne)kvalitete javne riječi. On je trenutačno samo najupečatljiviji izborom riječi, dok drugi koriste razne taktike govora u kojem ne kažu puno o stvarnom stanju stvari

Je li Kamala Harris nasljednica Angele Markel? #kamalafirst

Mnogi danas pišu i komentiraju, pa ona je "projekt". Odabrao ju je, jer je bila mamac za dodatne glasove. I što ako i je projekt? Pa i Merkel je tako jednom, davne 1990. godine "upala" u #boygame jer je projekt, jer je kvota, jer je iz "drugog svijeta". I gdje je danas? S koliko se to muškaraca ono ona može mjeriti. Mutti. Zato #momala.

Mixer jednog imidža: ‘Imaš cipela kao Imelda Marcos’ aka neutaživa glad moći

Imelda Marcos ima imidž političarke koji u pozadini skriva matricu arhetipskog obrasca ujedinjavanja suprotnosti - političar/ka nevjerojatnog neutaživog 'apetita' i narod na rubu bijede i siromaštva. Zvuči gotovo pa 'kao iz našeg sokaka'. Imali li broj cipela koji posjedujemo zaista veze s našom osobnošću?

Mixer jednog imidža: #mojneprijateljKorona

Sjedimo i 'buljimo' u obilje mogućih problema s kojima se suočavamo. I ima li povratka na staro ili je vrijeme da slušamo što tko i kako govori? #možeidrugačije. Al' krenimo redom!

Povezano

Mixer jednog imidža: Liz Truss – može li nova premijerka ponuditi više od pustih obećanja?

U doba krize ljudi vole snažnu vlast na koju se mogu osloniti. Nadam se samo da nećemo uskoro gledati ekranizaciju izreke koja se uglavnom pripisuje Winstonu Churchillu, a koja kaže: Najviše se laže u ljubavi, lovu i u predizbornoj kampanji

Mixer jednog imidža: Je li vas sada sram što ste u djetinjstvu čitali Winnetoua?

Dok na jedne teme zatvaramo oči, brusimo pažnju na druge. I toga je sve više, jer su teme nacionalne/bijele/crnačke/rasne i ine osjetljivosti neodvojiv dio današnje popularne kulture. Što ponovno ne znači da se pitanjima nepravednosti ne treba baviti - treba i to stalno, ali na način da uistinu djeluju na naš razvoj svijesti i stvaranje pravednijeg društva

Mixer jednog imidža: Sanna Marin – tko pleše, zlo ne misli (ili ruski rulet na finski način)

Način kako se komentira i kako se ta priča razvija po kavama pokazuje i kako neko društvo diše. Kod nas je kod određenog dijela javnosti proradio onaj patrijahalni kod u dijelu publike, kojemu je valjda 'Toni iz Murtera' faca (iako njegov postupak kao osuđuju), ali on je muško, pa ga i nagrade (nakon što je izašlo u javnosti kako je trošio javni novac). No to smo mi, a mi smo miljama daleko od finskog okvira bavljenja politikom

Mixer jednog imidža: Diskurs o maternici kao političko oružje

Živimo dakle u vremenu s najvećom slobodom i najvišim životnim standardom u ljudskoj povijesti. Žene mogu sve, čak i postati premijerke ili predsjednice – ali ne smiju donositi odluke vezane uz vlastitu trudnoću

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime