Na stranu nekritički PR tekstovi i površni fanovi europske komercijalne kinematografije, status Luca Bessona kao tendencioznog EU Spielberga, nakon “Leona” ostaje vječno podgrijavan kao veličine i utjecajnog filmaša, dočim je stvarnost da se radi tek o vještom kompilatoru i “posuđivaču ideja”. Svi njegovi filmovi bez iznimke počivaju na šlepanju na uzore i role modele komercijalno uspješnih prednika mahom iz USA produkcije. Od rane faze “Nikite”, “Velikog plavetnila”, “Petog elementa” preko spomenutog “Leona” preko naslova nastalih u vrijeme cancelliranja zbog optužbi za seksualna zlostavljanja suradnica sve do recentnog naslova, Besson je autorski nevidljiv, a tehnički pokušava doseći svog darovitijeg uzora Stevena.
Avantura zlostavljanog lika kojeg su tješili psi
Ili pak kopirati vlastite uspješnice u variranjima motiva osvetnice ili osvetnika. I dok često na razini pitcha i ideje njegovi filmovi uspijevaju privući pažnju bar do nivoa fanova te vrste filmova pa poput “Lucy” budu intrigantni dok ne sjednete u fotelju kina, a onda sve počne biti žrtvom nedostatka mašte redatelja, u slučaju filma “Dogman” čak nema ni tog suspense trenutka jer osnovni motiv eksploatacije pasa ne može očitije kopirati ionako nategnutu premisu i motivaciju Johna Wicka. Komercijalni uspjeh četiri nastavka tog B akcića samo je podgrijavala i osiguravala odlučnost likova poput Bessona da je dobitna formula našlepati se na preradu avantura zlostavljanog lika kojeg su tješili psi.
Sve ostalo što slijedi je jeftina eksploatacija pri kojoj se doista nema štogod pohvalnog naći od glavnih uloga do svih ostalih segmenata filma, pa čak niti dominantno mračne atmosfere ili akcijskih scena koje bi trebale biti efektnima kad već šlepa sadržaj. ‘Dogman’ je još jedan pucanj u prazno redatelja i filmaša čije je vrijeme odavno prošlo i koji nema autorskih aduta pomirenja s činjenicom kako više nije interesantan čak niti ex fanovima.
4/10