U kategoriji najpretencioznijih, a načelno nepretencioznih filmova godine i novog milenija, ako računamo čitavu franšizu startanu 2014., eksploatacijski brain damage akcić opleten oko kretenske premise osvete i u četvrtom dijelu nastavlja podebljavati sve one punktove na kojima je građen serijal.
John Wick je lik oko čije se likvidacije natječu plaćeni lovci na glave procijenjene od 20 do 40 milijuna $. Kako cijena raste, tako se povećava broj pretjeranih situacija, koje iz nepoznatih mi razloga postoji 100 milijuna kino gledatelja koji ih nalaze zabavnim. Riječ je o ljudima koji nikad u životu nisu imali prilike pogledati ništa s Jackiem Chanom ili Jasonom Stathamom koji u najgorim izdanjima djeluju funkcionalnije, nego Keanuov hod po jajima. Od koreografija tuče do apsolutno svakog segmenta filma, John Wick u svakom kadru pretjeran. Po vremenu trajanja, po antiglumi Reevesa, po nepostojanju scenarija, po redateljskim odlukama, po traljavim koreografijama tuče.
Kategorija koja dobiva nove dimenzije
Film bez apsolutno ikakve radnje, s pretjerano dugim scenama pucačine, trebao je funkcionirati kao tribute južnokorejskim i japanskim B akcićima osamdesetih, no u režiji koordinatora kaskadera i monumentalno karikaturalnoj izvedbi Keanu Reevesa – kategorija groznog počela je dobivati nove dimenzije. Riječ je o filmu koji djeluje na C role Tony Scottovih odbacivanja neupotrebljivog materijala za tzv. “spot filmove” u kojima brzom i dinamičnom montažom i naglaskom na akciji pokušavaju zamaskirati nepostojanje razloga zašto ovo postoji. A kamoli zašto je popularno.
Jedini iole razumljiv i donekle zabavan moment je tribute to “Warriors” Waltera Hilla u kadrovima krupnih planova usana i mikrofona kada radio voditeljica najavljuje i prati kretanja Johna Wicka prema finalnom obračunu, a cijeli ga Pariz opsjeda. Podnošljivost te zbrojene minute u tri sata predugoj bedastoći svakako nije razlog zašto biste trebali ikad uzalud potrošiti dio svog dragocjenog vremena na ovakve svinjarije.
Diskrepancija oko visokih ocjena nekritične publike željne akcije bez mozga i potrebe te mjestimične hvaleži kritike u potpunosti korespondira sa šizofrenijom doba. Isproducirate li i stavite u high budget okolinu, smeće ovog tipa uvijek će se na polici shopping centra naći onih koji će posegnuti za proizvodom, ma koliko neukusan i kvaran bio.
Sva sreća da ga zakopaju na kraju.
Iako, sjajni kino rezultati i izjave glavnog glumca na žalost ostavljaju mogućnost dizanja iz mrtvih za iduće dijelove.
2/10