Na današnji dan, 24. listopada 1962., James Brown je snimio znameniti album “Live At The Apollo”. Album je snimljen na koncertu u znanom harlemskom kazalištu Apollo i financiran iz Brownovog džepa budući da su se snimanju i objavi live albuma protivili čelnici King Records. No album koji je uhvatio čaroliju Brownovih furioznih koncerata postao je hit te, na veliko iznenađenje diskografske kuće, proveo čak 66 tjedana na Billboardovoj rang-listi najuspješnijih pop (a ne rhythm and blues!) albuma. “Live At Apollo” nije bio samo kamen temeljac nove blistave Brownove karijere već vrlo utjecajan te pravi poticaj mnogim rhythm and blues/soul izvođačima (poput Sama Cookea koji je objavio “Live at the Harlem Square Club”, Boa Diddleya s albumom “Beach Party”, Ette James s “Rocks the House”…) da i sami snime koncertne albume.
U “live” izvedbi svi Brownovi hitovi iz pedesetih i s početka šezdesetih bljesnuli su u novom čitanju pa je, recimo, “I’ll Go Crazy” (otvoren vriskom) dobio izniman blues groove, “Try Me” predstavljen kao rasna rhythm and blues laganica s upečatljivim pozadinskim vokalima dok su “Think” i “Night Train” (s jazzy orguljama) dobili dodatno energetsko punjenje na tragu ekstatičnih gospel završnica u crkvama te dramaturški pametno osmišljene ulete puhača. Balada “Lost Someone” ostvarila je pak čudesnu interakciju s publikom. “Live At The Apollo” je bio i ostao jedan od najboljih albuma soula u šezdesetima.