Hrvatska glazbena scena posljednju dekadu nema alternativu, ali kada je se ponekad rijetko nazre onda se odaziva na nekoliko imena i prezimena, a među njima se ističe Ivan Grobenski, koprivnički kantautor koji odbija stilskim definicijama i kalupima ograničiti svoje interese i smjerove autorstva.
Tako će se kroz solo karijeru definirati kao lucidni marginalac margine čiji radovi ne odgovaraju margini već tečnim engleskim komuniciraju potencijalno daleko širu publiku od nezainteresirane estradne svjetine pripadajućeg okruženja. Kroz nekoliko solo albuma Ivan Grobenski će od alter kantautorstva (On Death & Other Problems, Lessons In Life And Love) preko kajkavskih interpolacija (Siromahi i lazari) do hvaljenja „kužera“ posljednjeg albuma „Apocalipstick“, doći do potrebe promišljanja trap i AI elemenata u glazbi te se pokušati izraziti kroz formu u kojem će sviračko znanje biti namjenski stavljeno u pozadinsku i sporednu ulogu.
Nije obrada niti adaptacija
„Dynamite“ nije, na žalost, obrada niti adaptacija fantastičnog one hit wondera Mrs Dynamite „Dy-na-mi-tee“, već njegova imaginacija alter pop elektronike koja ne pretendira imati catchy refren niti osobite hookove kako ih mainstreamaški mediji mogu preferirati već naprotiv kombinira autizam nekih od Trickyjevih nekomunikativnih beatova i storytelling intervencija kakvima bi bila sklona Laurie Anderson da je zanima baktati se s tehnologijom danas. Koreografiju je na bazenima odradila suvremena plesačica Lucija Romanova tada Božićević u drugačijoj stilizaciji igre kakvu je po ulicama Londona odigrala za potrebe M.O.R.T. spota „We Are Born“.
Kapitalna investicija, ako vam se hrvatska glazbena scena svodi na imena poput Seed Holden, JR August, Mary May, Irena Žilić, Miriiam i slične rijetke pojave koje negiraju ovaj prostor i podneblje kojem ne pripadaju ičim osim teritorijalno, je dati im vrijeme i pažnju jer ako vam već ne pomaknu glazbene horizonte zasigurno zaslužuju respekt zbog odluke ne pripadati ovoj baruštini.
8/10