Jedna od ikona Woodstocka Melanie Safka je preminula 23. siječnja u 76. godini života. Iako je izdanak flower-power hipijevske generacije s prvim albumom „Born To Be“ i nastupom na Woodstocku 1969., Melanie je procvjetala i svoje najznačajnije albume i skladbe – poput globalnih hitova „Brand New Key“ i „Lay Down (Candles In The Rain)“ – objavila u sedamdesetima.
Uklopivši se u trend novog vala američkih folkom ozračenih singer-songwritera u travnju 1970. objavila je treći album „Candles In The Rain“ u produkciji Petera Schekeryka (njenog producenta, menadžera i supruga). Melanie je pronašla svoj osebujan folky glazbeni stil pretvorivši posvojene utjecaje, hipijevski idealizam, učenja gurua Meher Babe te izniman vokal u ključni adut za – mnoima neočekivan – proboj na rang liste. Osim naslovnog hita koji je zvučao himnički zahvaljujući pozadinskoj podršci Edwin Hawkins Singera, album je donio vješto posvojene covere; posebice „Ruby Tuesday“ Rolling Stonesa i „Carolina On My Mind“ Jamesa Taylora. Skladbe „Citiest People“ i „Leftover Wine“ imale su jaki emociopnalni naboj (još jedan od „patenata“ Melanienog iskaza) dok je skladba (i veliki hit) „What Have They Done To My Song Ma?“ kao odličan cover broja New Seekersa bila izraz neslaganja s politikom glazbenog biznisa. Još jedan dokaz hipjevskog idealizma kojem je Melanie ostala trajno sklona.
Uslijedilo je još uspješnica
Album „The Good Book“ 971, bio je posljednji na etiketi Buddah Records davši i hit singl „Nickel Song“. Bio je to novi dokaz Melanieinog doskoka do najšire pop/rock publike (u Americi i u Europi) a skladba „Birthday Of The Sun“ – jedan od brojeva izvedenih i na Woodstocku – čvrsta kopča sa hipijevskim šezdesetima. Album je pokazao novu autorsku zrelost koja je bila prisutna i na slijedećem projekt „Gather Me“ koji je objavljen u listopadu 1971, na vlastitoj etiketi Neighborhood Records. Skladbe poput „Railroad“, „Little Bit of Me“, „Steppin'” i „Some Say (I Got Devil)“ predstavile su je kao vrsnog autora s iznimnim tekstovima koji su bili „na ti“ s ključnim kantautorima tadašnje američke scene.
Singl skinut s albuma „Brand New Key“ došao je pak na vrh američke rang liste, a uspješan je bio i drugi singl „Ring The Living Bell“ kojem je producent Schekeryk ponovo dao začin gospela savršeno sparenog sa Melanienim kristalnim vokalom. Album „Garden In The City“ bio je očekivano slabiji jer su se na njemu našli stariji brojevi koje je Buddah records objavio nastojeći kapitalizirati na Melanienom komercijalnom uzletu. „Stoneground Words“ iz 1972. kvalitetom je bio do uha albumu „Gather Me“ davši nekoliko iznimnih brojeva poput „I Am Not A Poet“, „Summer Weaving“ i „Do You Believe“ no nije polučio komercijalni uspjeh. Jednako je loše prošao i koncertni „At Carnegie Hall“ pa Melanie stavlja par godina karijeru na ugar. Vratila se manjim nastupima 1974. no ni slijedeći albumi- osim „Photograph“ iz 1976. – nisu dosezali kvalitetu niti komercijalni uspjeh ranijih albuma.