Utorak, 13 rujna, 2022

Distorzija by Zlatko Gall: Vrijeme je da se krene…

Hrvati žive u svom paralelnom svemiru posvađenom sa stvarnošću. Svjesno pristajući na pravila igre koja im zadaju opsjenari s Markova trga, Kaptola ili Pantovčaka, mediji i ovo vrijeme populističke šlampavosti koje umrtvljuje ili čak eutanazira svako logično 'kako?', 'pa dokle?' i 'zašto?'

Daleko smo od medijske “sezone kiselih krastavaca”, rat u Ukrajini i dalje bijesni, Europa drhti pred nadolazećom zimom bez ruskog plina, oktani su skuplji od maligana, inflacija hara kao nekoć “bauk komunizma”, pola čovječanstva se pribojava gladi, cijene (i) kod nas lete u nebo, a Hrvate tjednima muči ili zabavlja splitska “seks afera”.



Činjenica da nije vidjela “a” od afera kakve još od slučaja britanskog ministra Johna Profuma, kojeg su ulovili u izvanbračnoj vezi sa 19-godišnjim modelom, potresaju zapadne demokracije, nikoga nije briga. Ni medije, ni fejzbučare, a najmanje trolove i političare svih svjetonazornih profila i kalibara. Ponajviše “moralne vertikale” iz stranke kojoj je pola vlade na ugaru u Remetincu, katolibane koji zlostavljaju žene pred poliklinikama za pobačaje, svećenike koji štuju ratne zločince, polupismene hohštaplere i – kako to već ide – licemjere svih boja u izbornoj utrci za splitskog gradonačelnika. Pa bila riječ o bespravnom graditelju ili propalom “poslovnom geniju” s pršutom na čelu koji materinji jezik poznaje pasivno, a pristojnu komunikaciju samo iz viđenja…

Hrvati žive u svom paralelnom svemiru

No, čudi li to zapravo ikoga tko živi u Hrvatskoj? Naravno da ne. Jer, Hrvati žive u svom paralelnom svemiru posvađenom sa stvarnošću. Svjesno pristajući na pravila igre koja im zadaju opsjenari s Markova trga, Kaptola ili Pantovčaka, mediji i ovo vrijeme populističke šlampavosti koje umrtvljuje ili čak eutanazira svako logično “kako?”, “pa dokle?” i “zašto?”.

Ne samo u politici već i u popularnoj pa i onoj “elitnoj” kulturi.  Čak i kad se na domaćim kazališnim scenama ukaže neka sjajna predstava i mainstream mediji i oni s dna hranidbenog lanca daleko će više prostora posvetiti “celebrityjima” i influencerićima, “modnim ikonama” i posvodušama koje se uvijek vrzmaju oko objektiva kamera nego li samoj predstavi.

O ozbiljnoj kritici i da ne govorimo. S likovnim izložbama je još gore jer, gotovo u pravilu, autori i kustosi mogu biti happy ako se gdjegod i gdjekad pojavi kakva sličica s otvaranja i usputna notica. Promocije knjiga – dakako ako nije riječ o kakvoj viđenoj faci i njegovim/njezinim memoarima koje je pisao ghostwriter – mogu privući još samo penziće koji su tu samo da bi maznuli štogod sa skromnog švedskog stola i ubili večer “kulturnim izlaskom”…

Iz zone sumraka: Tu du du, nema nam pomoći…

Estradni zombi Mišo Kovač

Mnogo bolje nije ni sa pop-kulturom. Pijani Grdović koji baulja pozornicom, Grašina prinova i trudnička “obleka” Hane Huljić, estradni zombi Mišo Kovač koji uživo detronizira vlastitu legendu pantomimičarskim nastupima i “pjevanjem” rukama… pobrat će više pregleda na Youtubeu i osvojiti prostora u medijima nego li bilo koji ozbiljniji tekst o glazbi. Čak i njihovoj. Ne zbog ugroze sa susjednih nam istočnih prostora, ni zbog cajki u starom i novom ruhu koje se u zaštiti “autohtonih” vrijednosti (kao da srpsko estradno đubre više smrdi od hrvatskog smeća) nastoji istjerati iz Hrvatske već zbog stanja svijesti koja odavno vlada ovim našim prostorima. Dakako, ne zbog samih medija, već publike i famoznog “naroda” koji to od njih traže.

I zato su sapuničarske emocije koje prokuljaju na prigodnim masovkama – pa bila riječ o podvizima “repke” ili o grotesknom splitskom “ispraćaju” nesretnog momka koji je nastradao u Beogradu – jedina ili preciznije rečeno tako tipična hrvatska “događanja naroda”. Naravno, ne računajući hodače za život u čijim su redovima kao viđeni gosti i ratni zločinci koji su sijali smrt ili, pak, nastavljači šatoraške tradicije koji bi baš na Dan antifašističke borbe “komemorirali” nevine (i one druge) žrtve zločina iz jame Jazovke.

I zato je ono davnašnje Baretovo mobilizirajuće pa i optimistično “vrijeme je da se krene” posve promašeno. Jer Hrvati su krenuli (a bogme i stigli) ravno – kako bi rekli naši istočni susjedi – “u tri lepe materine”.

Pročitajte još...

DISTORZIJA: Zašto 2020-e nisu nove šezdesete?

Naravno, rat u Ukrajini traje 'samo' koji mjesec pa će se zacijelo organizirati kakav 'lajvejdovski' koncert za pomoć, no sigurno će izostati plimni val protesta i protestnih skladbi koji je poplavio šezdesete. Sumnjam stoga da će potaknuti nove generacije 'glazbenika savjesti' da nizom skladbi dignu glas protiv (bilo kojeg) rata i prijetnji nuklearnim oružjem

DISTORZIJA | Jesen stiže tugo moja

Ovih dana svjetskim medijima (i društvenim mrežama) kruži podatak od oko 200 milijuna izravno ugroženih katastrofom koju je u ugostiteljskom sektoru izazvala pandemija

Pop Gallaksija: Najbolji albumi sedamdesetih – Canterbury scena

Egg, Hatfield And The North, National Health... sva čuda Davea Stewarta

Pop Gallaksija: Najbolji albumi sedamdesetih – Faust i NEU! – utjecajne ikone krautrocka

I Faust i NEU! idu u red najutjecajnijih grupa iz prve polovine sedamdesetih čiji se utjecaj protegnuo do danas

Povezano

Blast from the past – Pedeset godina YU grupe

Nije da su baš bili my cup of tea u realnom vremenu, no na posebnom mjestu ipak stoji njihov eponimni prvijenac iz 1973. objavljen na etiketi Jugotona

Pop Gallaksija: Najbolji albumi sedamdesetih: Pink Floyd (2. dio) – Od posvete Sydu Barrettu do Zida

'The Wall' je bio i posljednji značajan projekt banda s Rogerom Watersom. Istina, snimili su zajedno još jedan album 'Final Cut' (1983.), no on je bio ipak znatno slabiji i 'oproštajni' projekt već potpunom posvađanog i zavađenog banda

Parangall: Novih četrdesetak pjesama Johnnyja Štulića na pseudo-albumu Kavern – Glazbeni užas je njegova furka

Zapravo, kao da za Johnnyja vrijedi parafraza naslova Torreovog besteselera s kategoričnim: ima života nakon smrti! Sudeći po fanovima koji i ovakve sklepotine poput 'Kaverna' dižu u nebesa - i te kakvog.I još nešto: uputa za sve one kojima užas nije furka – ovo što je Štulić ponudio na Youtube kanalu izbjegavati pod svaku cijenu!

Najbolji albumi Pixiesa: Povijest interesa za kapitalce nezavisne glazbe

Diskografija Pixiesa dosad broji osam studijskih albuma, brojne kompilacije, reizdanja, nekoliko bootlega i live albuma. Smještajući ih u povijesni kontekst ovdje su neka od općih mjesta glazbene pop kulture prošlog stoljeća kao i eklatantan primjer kako muze genijalnosti vremenom slabe

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime