Iako se sve rjeđe na domaćoj glazbenoj sceni pojavi novo ime, naročito u jazzu, uvijek postoji iznimka, a Filip Pavić je pravo osvježenje. Mladi glazbenik, kako nam je otkrio, u svijetu glazbe se pronašao veoma mlad, a kada je otkrio jazz, u sebi je probudi neke nove dimenzije. Filipov posljednji album, “Labyrinth Songs“, naišao je na brojne pohvale kritike i kolega, a nama je u intervjuu otkrio kakvo je stanje na domaćoj jazz sceni, koji su najveći problemi na koje nailazi, ali i koji su mu planovi za budućnost.
Filipe, kako se izlazi iz labirinta Vaših pjesama da parafraziramo naslov još uvijek aktualnog albuma. Točnije kako se ulazi i ne želi izaći iz istog? Molim te nekoliko intro notica o “Labyrinth Songs” s autorske strane. U čemu su labirinti tvog jazza?
Labirint je za mene simbol potrage za unutarnjim mirom, kao i simbol težnje za spoznavanjem samoga sebe, tako da nisam siguran da se iz tog labirinta ikada doista izlazi. Rekao bih da u ovome slučaju vrijedi onaj klišej da je bitan put i proces, a ne nužno cilj. Pronalaženje vlastitog puta i identiteta je ključ za izlazak iz labirinta, no mislim da je normalno i ljudski mnogo puta u životu, ako ne i kontinuirano, lutati tim labirintom. Pjesme na albumu za mene predstavljaju neke faze tog traganja.
Imate li dojam da se za jazz na ovim terenima još uvijek vuče rep elitizma iz prošlog stoljeća ili rafinirane glazbe za usko specijaliziranu publiku koja razumije i čuje stilske finese? Ili je novi milenij otvorio vrata percepcije i dvostrane komunikacije – autor/izvođač – slušatelj u malo širem luku?
S obzirom da se radi o često prilično kompleksnoj glazbi, određena doza elitizma je vjerojatno neizbježna, no čini mi se da se zadnjih nekoliko godina napravilo mnogo u smjeru popularizacije jazza u Zagrebu i širenju prema novoj, mlađoj, neopterećenoj publici. U tom smislu jako je bio bitan Kulturni centar Mesnička, gdje je publika imala priliku na tjednoj bazi slušati jazz svirke i jam sessione te biti u neposrednom kontaktu s glazbenicima i raznim zanimljivim pripadnicima kulturne scene.
Također, vidim i veliku ulogu JazzHR-a na čelu s novom umjetničkom direktoricom Lanom Janjanin. Naime, Lana je unijela jednu novu energiju stavivši naglasak na organiziranje koncerata najboljih hrvatskih i regionalnih glazbenika, što je krucijalno za lokalnu scenu, i to u Tvornici kulture, koja se pokazuje odličnim prostorom za privlačenje šire publike. I meni je jako drago kada vidim da ljudi koji inače možda ne slušaju jazz, kažu da im je moja glazba super. To me stvarno veseli jer mislim da dobar jazz itekako može biti pristupačan široj publici.
View this post on Instagram
Ljubav prema glazbi seže iz djetinjstva
Vaš glazbeni put prije prvog albuma i školovanja, točnije korijeni Vašeg interesa za glazbom? Kreće li sve iz obitelji ili je bilo nekih drugih inspiracija? Čisto iz pozicije mlade osobe koja odabere jazz od svih ponuđenih uvjetno rečeno lakših glazbenih formi i žanrova, a pritom 21. stoljeće nudi takvu trap paletu.
Korijeni mog interesa prema glazbi sežu u djetinjstvo. Naime, moj otac je uvijek slušao dobru glazbu, ona mu je bila bitan dio života i mislim da je to tada usadio i meni. S 11 godina roditelji su me upisali na Rock akademiju, gdje je onda sve krenulo. U tim najranijim godinama sviranja obožavao sam rock, i to pogotovo stariju glazbu poput Led Zeppelina, Deep Purplea, Pink Floyda, Creama i sličnih. Moj ukus se vrlo brzo počeo širiti u raznim smjerovima pod utjecajem nekih meni bitnih profesora i prijatelja, da bih s nekih 15, 16 godina počeo polako otkrivati jazz, što mi je otvorilo neke nove dimenzije.
Što znači život mladog jazz muzičara s praktične, egzistencijalne i sviračke strane u Hrvatskoj u postkoronarnom razdoblju? Kako i odakle sve prihodi? Koncerti, ZAMP-ovi, publishing, nešto četvrto?
Glazbenicima, posebice onima koji rade autorsku glazbu, nikad nije bilo lako, a pogotovo zadnjih nekoliko godina. Puno je tu faktora, od streaming servisa koji su učinili glazbu mnogo dostupnijom, a glazbenici od toga ne zarađuju gotovo ništa, do činjenice da se u ZAMP-u većina jazz glazbe boduje isto kao i pop i zabavna glazba, što je za mene nečuveno. Ja poglavito živim od koncerata i predavanja, a od svega ostaloga su minimalni prihodi.
View this post on Instagram
Jazz odavno nije popularna glazba
Imate li dojam koje je kritična masa i jazz publika u Hrvatskoj? Numerološki, točno okvir brojkama…
Teško mi je uopće približno imati ideju o kakvim bi se brojkama radilo. Jazz odavno nije popularna glazba, no mislim da je ključno upravo to da jazz konstantno asimilira elemente i zvukove raznih drugih, novijih stilova poput hip hopa, elektronike i mnogih drugih, zbog čega ostaje relevantan i zanimljiv te se onda može širiti i na mlađu publiku.
A tko su, mimo Vas, nositelji s muške i ženske strane nove jazz scene s kojima interferirate. Lana Janjanin je jedna od istaknutijih figura posljednjih godina, Matija Dedić je konstanta…koliko je uopće uzak glazbenički jazzerski krug i odakle se mimo Zagreba sve grupirate? Postoji li jazz scena u RH ili je sve plod djelovanja individualaca entuzijasta?
Mislim da je trenutna jazz scena prilično bogata. Legendarni glazbenici poput Matije Dedića, Tamare Obrovac i drugih su vrlo aktivni i služe kao uzori nama mlađima. S druge strane, zadnjih desetak godina pojavilo se stvarno mnogo kvalitetnih i kreativnih mladih glazbenika koji rade zanimljive stvari. Lana je za mene jedna od najkvalitetnijih i najbitnijih domaćih glazbenica, i kao pjevačica, pijanistica, aranžerka i naravno umjetnička voditeljica JazzHR-a. Također, vrlo je bogata i struja koja spaja jazz s elektronikom i raznim pravcima fusiona, gdje vladaju Chui, Kozmodrum, moj bivši bend Trokut i drugi. Scena je stvarno bogata i raznolika, no definitivno nedostaje kvalitetnih prostora, promotora, menadžera i bookera koji bi uz glazbenike širili dobru glazbu diljem Hrvatske. Osim u Zagrebu, postoji mnogo kvalitetnih glazbenika na Kvarneru i u Istri, kao i u nekim drugim dijelovima Hrvatske.
Ambicija za širenje van granica Hrvatske
Obzirom na instrumentale koji Vas ne limitiraju hrvatskim kao jezikom izražavanja – ima li modusa i planova probijanja međunarodnih okvira scene i ako da koji su?
Sretan sam da sam za vrijeme studija u Grazu imao prilike nastupati po Austriji, Sloveniji pa i Americi, što me svakako obogatilo i razvilo neka lijepa poznanstva. Otkako sam se vratio u Zagreb, fokusirao sam se više na razvoj karijere u Hrvatskoj, no definitivno postoji ambicija širenja prvenstveno u regiji, pa onda i šire. To, naravno, nije nimalo lako, ali mislim da sad već imam dovoljno toga iza sebe da mogu ozbiljnije poraditi i na tome. Htio bih i osvježiti suradnje s nekim mojim prijateljima sa studija, vrhunskim glazbenicima iz Švedske, Grčke i drugih dijelova svijeta.
View this post on Instagram
Hoćemo li vas vidjeti u primijenjenoj glazbi, kao primjerice skladatelja teatralnih ili filmskih djela? Ili nešto slično? Imate li takvih interesa i izazova koji prelaze okvir dokazanog?
Zanimljivo je da ste mi postavili ovo pitanje s obzirom da će uskoro izaći prvi dokumentarni film za koji sam ustupio glazbu s mog aktualnog albuma “Labyrinth Songs”. Također, u zadnje vrijeme sam počeo osjećati sve veću želju da radim glazbu za film i kazalište, kao i da se vratim aranžiranju, čime sam se dosta bavio tijekom studija, tako da se svakako veselim novim izazovima u tim smjerovima. Mislim da imam što za reći i donijeti i u područjima skladanja i aranžiranja, ne samo za moje projekte, već i za film, kazalište te jazz orkestre i druge ansamble.
Moj način gledanja na glazbu i umjetnost je prilično otvoren
Idete li i stilski dalje mimo okvira, primjerice utjecaja PataMethenyja ili Davea Gilmoura čiji se utjecaj može čuti na aktualnom albumu i možete li se zamisliti autorski ili gostujući na djelima skupina poput recimo Porto Morto ili drugih stilski uzbudljivih crossovera van jazza…
Moj način gledanja na glazbu i umjetnost je prilično otvoren, ne volim se ograničavati žanrovima. Iako sam svjestan da sviram primarno jazz, ne vidim to kao neki okvir izvan kojega ne smijem izaći, a i jazz je vrlo slobodna forma – više pristup glazbi nego žanr. Zbog svega toga sam dosad plovio raznim stilovima i balansirao brojne utjecaje, kako u svojoj autorskoj glazbi, tako i u suradnjama s drugim izvođačima. To je nešto što svakako želim nastaviti, dokle god smatram da suradnja može donijeti nešto lijepo i uzbudljivo.
View this post on Instagram
Daljnji solo autorski planovi. U kom smjeru ćete i imate li dugoročno ili kratkoročno daljnju autorsku viziju….
Plan mi je, zapravo, da nakon dva autorska albuma iza sebe, sljedeći bude album obrada meni dragih pjesama, na neki moj način. Iako imam snažan poriv za stvaranjem i autorstvom, već dugo razmišljam o tom projektu koji će se vjerojatno početi realizirati sljedeće godine, a planiram paralelno raditi i na pjesmama za sljedeći autorski album. Sad je na redu ljetna koncertna sezona koja će biti prilično bogata. Pozivam čitatelje da prate moje stranice na Facebooku i Instragramu za daljne informacije!