Ponedjeljak, 14 studenoga, 2022

Parangall: Filip Pavić – Kandidat za jazz album godine

Ako je prvijencem navijestio svoj golem svirački i autorski talent, Filip Pavić ga je neupitno friškim drugim albumom potvrdio. A kako na pragu jeseni ove polunormalne 2022. godine stoje stvari – eto nam i jazz albuma godine!



FILIP PAVIĆ

Labyrinth Songs

Croatia records

*****

Nakon što je na samom pragu globalne frke zbog corone 2019. bljesnuo prvijencem “Terra Incognita” te – čim je to postalo moguće – odradio velik broj koncerata, Filip Pavić je svoj golem svirački, skladateljski i aranžerski talent još jednom potvrdio novim albumom “Labyrinth Songs”.

“Hide And Seek” uz tenor saksofonistu Maria Bočića te nezaobilaznog Matiju Dedića, kontrabasistu Zvonimira Šestaka i bubnjara Borka Rupenu prisutnih na gotovo svim skladbama albuma – uvodi u album i prepoznatljiv autorski i gitaristički Filipov rukopis. Otvorena i zatvorena kao meditativna tema s “methenyjevskom toplinom” kojoj se Pat vratio lanjskim albumom, raspliće se kao ritmički slojevit  i dinamičan broj. Kao tema u kojoj će osim Filipa svoj instrumentalistički pečat čvrsto utisnuti i klavir Matije Dedića i Bočićev saksofon iznad gipke, čak i “užurbane”, podloge ritam sekcije ozračene “latinicom”.  “Hope Springs Eternal” još izraženije u organsku cjelinu spaja topli gitarski ton, Dedićeve klavirske akcente te melodiozni solo i vožnju ritam sekcije s Paviću milom dramaturgijom broja u kojoj se uvjetno rečeno “brže” dionice smjenjuju sa snolikom atmosferom oslikanom gitarom. “A Window Of Opportunity” nježno otvorena klavirom, činelama i gitarom, sjajan je pak komad naglašene (gotovo melankolične) ambijentalnosti kao novi dokaz bezgrješnog sparivanja Matije i Filipa. Tema bi mirne duše mogla proći i kao kakav reprezentativan broj iz “bolje prošlosti” prog-rock/jazz-rock fuzija sedamdesetih ili ranih dana ECM-a. Na sličnom je tragu i sfumatozna lirska “Fifth Of May” kao nova potvrda  savršenog suživota gitare i klavira te pravo oživotvorenje vremešne maksime “manje je više”.

Svojevrsni hommage Dukeovom “Caravanu”

Kao svojevrsni antipod stiže jedanaestominutna “Bedouin” – po mnogočemu pa i uključenosti svih glazbenika u broj – možda i glavna tema albuma. Bočićev saksofon (u uvodu s primislima i na Waynea Shortera) te odličan rad ritam sekcije uz Dedićev klavir i Filipovu gitaru – gotovo “rokerski” raspojasanu u solu po sredini broja – možda je (ne samo zbog naslova) i svojevrsni hommage Dukeovom “Caravanu”.

Dakako, domišljen i realiziran na svjež i vraški zanimljiv način. Skladba je ujedno i pravi dokaz Pavićeve sposobnosti snalaženja u – uvjetno rečeno – različitim žanrovskim prostorima koji traže drugačije pristupe gitari, tonu “koloritu”… “Pathways” ponovo mijenja raspoloženje skrenuvši uvodom u meditativnost koja tako dobro pristaje Filipovoj “methenyjevskoj” toplini, Matijinom rafinmanu  te – ovog puta – gugutavom Šestakovom kontrabasu. Riječ je naprosto o rasnoj ambijentalnoj jazz temi idealnoj za “konzumaciju” u sitnim jutarnjim satima.   

Jazz album godine?

Zaključna “Lost And Found” je – something completely different. Ponovo u “full sastavu” okađena je i (da li?) mrvom funka uz zavodljivu bas figuru koja broj – a zašto ne? – smješta u stilizacije jazz-rocka kojima je širom otvorio vrata Miles Davis albumima “In A Silent Way” i “Bitches Brew”. I opet uz odličan Matijin i Filipov solo. Pavićev ovog puta čak možda na tragu svojevrsne fuzije vlastitog stila i Johna McLaughlina iz dana provedenim s Tonyjem Williamsom za snimanja albuma “Emergency!” ili Milesom. “Lost And Found” bi se stoga čak moglo nazvati jazz-rockom ili fusionom za 21. stoljeće. U vrijeme sveopćih retro trendova, zašto ne?   

Ako je prvijencem navijestio svoj golem svirački i autorski talent, Filip Pavić ga je neupitno friškim drugim albumom potvrdio. A kako na pragu jeseni ove polunormalne 2022. godine stoje stvari – eto nam i jazz albuma godine!

Pročitajte još...

Parangall: Barbara Munjas – pravo vrijeme, pravo mjesto i pravi zgoditak

Ako je album, kako veli Barbara, i svojevrsni bilježnički zapis jednog vremena i potrage – na što sugerira i njegova stilska raznolikost – ali i sazrijevanja, u potpunosti je opravdao sva njena očekivanja

Parangall: Arcade Fire / WE: Krah civilizacije ili novo normalno?

'WE' je svojevrsno ušće svega što se od Arcade Fire (stavom, tekstovima, slojevitom glazbom ili, pak, 'isposničkim' akustičnim gitarama i klavirom) očekuje, ali i svega što su do sada uradili

Parangall: Balkan Zoo and Nina Ćorić / Recycle – genijalna posveta romskoj glazbi

Iako je etno naslijeđe u suvremenoj glazbi najčešće postalo štaka na koju se oslanjaju i niža estradna bića, 'Recycle' je besprijekoran i nadahnut album. Dapače, pravi udžbenik kako bi se tradicijskom glazbom s ambicijama novih čitanja trebalo baviti

Parangall: Block Party – novi zvuci tihog albuma

Block Party nisu, osim u tekstovima, uradili neki bitan stilski korak naprijed, no povratkom na stilistiku prvijenca svakako su potpisali još jedan solidan album kojeg bi svakako vrijedilo čuti i uživo

Povezano

Pop Gallaksija: Najbolji albumi sedamdesetih: Sex Pistols – Prasak pištolja seksa

Pistolsi su bili odveć nepredvidljivi, nihilistički i skandalozni razbijajući sve postojeće kanone diskografske promocije. Uostalom, i TV show s Rottenom i društvom kao glavnim gostima zbog psovki i 'nedoličnog ponašanja' zgrozio je javnost i užasnuo čelnike EMI-ja

Pop Gallaksija: Najbolji albumi sedamdesetih – Ramones: Ljeto u kojem je rođen punk

A onda su, rekoh, stigli Ramonesi. Ili točnije pjevač Joey, gitarist Johnny, basist Dee Dee i bubnjar Tommy. Prvijenac grupe dočekan je uz prave ovacije najutjecajnijeg dijela američke rock kritike

Parangall: Taylor Swift – Rasni pop za 21. stoljeće

Taylor Swift se nakon dvaju alter folk albuma vratila na pozicije electro-popa albuma 'Reputation', no taj 'korak unatrag' je – združen s emocijama koje su prokuljale na pandemijskim prethodnicima – dao sjajan rezultat. Konačno ako se išta može zvati rasnim popom za 2022. njegovo ime je – Taylor Swift

Parangall: Arctic Monkeys – Ambicija s punim pokrićem

Već drugi album koji suvereno vozi novom trasom zacijelo je jamstvo ne samo dobro pogođenog puta već i najava nastavaka koji sigurno neće omanuti

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime