Deset godina je prošlo otkako je David Bowie, rođen kao David Robert Jones 8. siječnja 1947. u Brixtonu, London, započeo svoje ‘drugo putovanje’ ne bismo li izbjegli njegovu smrt 10. siječnja 2016. od raka jetre, samo dva dana nakon izlaska posljednjeg albuma Blackstar. Bowie nije samo otišao; on je, kao i za života, promijenio dimenziju, ostavivši nasljeđe koje i dalje vibrira kroz glazbu, film, modu i pop kulturu.
Bio je umjetnik koji se nije bojao mijenjati, baš poput Franka Zappe, Toma Waitsa, Nicka Cavea, Radioheada ili Beastie Boysa, onih koji se zvučno transformiraju da bi ostali autentični i ‘svoji’ jer nikad nisu niti imali u opciji biti ‘tuđi’. Čak i u trenucima kada je njegova glazba bila ‘prosječna’, nadmašivao je 99% konkurencije, jer je uvijek bio korak ispred, izotvarajući ladice pop kulture i ostavljajući ih otvorenima za druge.
Kaleidoskop reinvencija koji je zauvijek promijenio pop kulturu
Bowiejeva glazbena putanja bila su kaleidoskop promjena, obilježena reinvencijama koje su oblikovale modernu pop glazbu. Počeo je 1960-ih sa singlom Space Oddity (1969.), koji je postao hitom zahvaljujući Apollo 11 misiji, ali pravi proboj došao je 1972. albumom The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars, kojim kreira alter-ego Ziggyja Stardusta, androginog vanzemaljca rock zvijezdu koji je izazvao granice spola i identiteta. Njegova glam rocka era i pojava utjecala je na dolazeće generacije pop kulture od Madonne do Lady Gage. Slijedile su faze poput Thin White Dukea na albumu Station to Station (1976.), berlinske trilogije s Brianom Enom (Low, Heroes, Lodger 1977.-1979.), unutar koje je eksperimentirao s elektroničkom i ambijentalnom glazbom, ulaska u Osamdesete komercijalnim hitovima poput Let’s Dance (1983.), a koji ga je učinio globalnom mainstream superzvijezdom.
Bowie je malo mario za ‘superstar’ status, ali se nije ni opirao istom. Shvaćao ga je kao poligon svom putovanju tijekom kojeg je objavio 26 studijskih albuma, prodavši više od 100 milijuna primjeraka diljem svijeta, za statističare. Njegov utjecaj nadalje bio je vidljiv i u načinu na koji je koristio popularnost kako bi podržao mlađe alter umjetnike, primjerice surađivao je s Pixiesima, Arcade Fireom i drugima, dajući im tribute i prostor te klimanje na njihovo autorstvo. Bowie nije slijedio trendove zbog popularnosti, već iz autorske potrebe, od folk rocka preko soula, do industriala na Outside (1995.) ili koketiranja s rock grunge projektom Tin Machine. Kao što bi sam rekao za svoje ne samo glazbeno putovanje: ‘Nemam pojma kamo idem, ali kamo god krenuo, znam da će biti zanimljivo’. Bitno je previše sjajnih momenata unutar glazbe koje se ne isplati ne istražiti, ne biste li bolje razumjeli pop kulturu i okoliš 20. stoljeća.
Film i moda proširili su njegov umjetnički opus
Bowie nije bio samo glazbenik; bio je i glumac s tridesetak filmskih uloga, unutar kojih je koristio karizmu za istraživanje teme identiteta i otuđenosti pri čemu mu brit gard i naočitost zasigurno nije odmagala. Njegov filmski debi bio je u The Man Who Fell to Earth (1976.) Nicholasa Roega u kojem je glumio vanzemaljca, ulogom koja je savršeno odgovarala njegovoj androginosti i mističnosti te glazbenim refleksijama. Slijedili su kultni filmovi poput Labyrinth (1986.) Jima Hensona, u kom je utjelovio Jaretha, kralja goblina, i Merry Christmas, Mr. Lawrence (1983.) Nagise Oshima, gdje glumi zarobljenika u Drugom svjetskom ratu. Pojavio se i u cameo ulogama, poput Tesle u The Prestige (2006.) Christophera Nolana, da spomenemo samo neke iz 21. stoljeća. Njegov filmski rad nije bio slučajan, već vrlo smisleni i logični produžetak glazbene priče unutar koje je koristio vizualne elemente kako bi ilustrirao procese transformacije. Bowie je bio izraziti vizualac, lik par excellence, što je vidljivo praćenjem njegovih glazbenih video spotova, poput Ashes to Ashes (1980.), a koji su bili pionirskim u doba nedavno gašenog MTV-a.
Tu naravno njegova pop kulturna priča ne staje. Utjecaj na modu bio je jednako revolucionaran obzirom da je lakoćom izbrisao granice između muškog i ženskog, inspirirajući dizajnere poput Alexandra McQueena, Garetha Pugha i Jean-Paula Gaultiera. Njegovi kostimi Ziggyja koje karakteriziraju jarko obojene, teatralne, prenašminkane i naglašene frizure izazivale su norme postajući simbolima glam ere, ali i queer kulture. U globalnoj pop kulturi 20. stoljeća, Bowie je bio arhitekt budućnosti utječući na sci-fi, medije i identitet, ostavljajući otvorene ‘ladice’ i prokazujući puteve i drugima za istraživanja. Njegova androginost pomogla je normalizirati rodnu fluidnost, a albumi poput Hunky Dory (1971.) i Aladdin Sane (1973.) postali bi blueprintima za buduće pop ikone.
Bowiejeva smrt, koliko god podozrivo moglo zvučati, bila je vrhunac njegove umjetnosti. Album Blackstar, objavljen na njegov 69. rođendan 8. siječnja 2016., bio je ujedno i njegov oproštaj. Pjesma Lazarus, nazvana po biblijskom Lazaru koji je uskrsnuo, sadrži stihove poput ‘Look up here, I’m in heaven’ i video u kojem Bowie leži na samrtnoj postelji, simbolizirajući njegovu borbu s rakom. Video je premijerno prikazan 7. siječnja 2016., a Bowie je umro tri dana kasnije. To nikako nije bila slučajnost; Bowie je ugradio svoju smrt u djelo, postavljajući granice umjetnosti propitkujući gdje život i umjetnost postaju jedno, cijelo vrijeme i mjesecima nastanka novog albuma, znajući za dijagnozu. I kao što je sam rekao: ‘Ne vjerujem u vrijeme niti aplauze, vjerujem u osjećaj i putovanje’, njegovo je putovanje trajno.
David Bowie trebao bi biti role model za klince 21. stoljeća
Danas, na jubilarku, desetu godišnjicu smrti, tributeovi se pišu medijima i društvenim mrežama diljem svijeta od Europe do SAD-a, podsjećaju na njegov utjecaj. Jer, na kraju krajeva kad sublimirate, razlika između štovanja Mozarta, Beethovena i Bowieja ne postoji. Stoljeća ne čine razliku.
View this post on Instagram
David Bowie je savršen edukativni role model za klince 21. stoljeća koji ih uči biti originalnima, ne slijediti generiku i AI promptove, već se mijenjati iznutra slušajući i prateći vlastite autorske porive. U svijetu prepunom kopija, njegov rad i djelo podsjeća kako prava umjetnost nema granice, a putovanje nikad ne prestaje. Deset godina poslije, Bowie i dalje putuje kroz svakog tko pristane biti ‘svojim’, a ne se priklanjati krdu.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube