Četvrti album kultnog benda Algiers, objavljen za Matador Records, impozantan je opus od 17 pjesama, jedan od najintezivnijih i najkompleksnijih u njihovoj karijeri, s impresivnim gostima iz sfere underground glazbe.
Algiers, bend koji je napravio jedan od najuzbudljivijih kataloga i kultnih pratitelja posljednjih godina, s albumom “There Is No Year” (2020.) opisanim kao “naelektriziran i nepredvidiv” (The Observer) i “precizan, promišljen i moćan” (NME) — okupio je grupu umjetnika istomišljenika da zajedno kreiraju njihov četvrti album “Shook”, objavljen 24. veljače via Matador Records. Sastavljen od gostiju koji se protežu od ikona do budućih zvijezda, “Shook” je gromobran za neuhvatljivu, ali univerzalnu energiju i osjećanja. Mnoštvo glasova; duhovni i geografski povratak; strategija zajedništva u zapaljenom svijetu; priča o kraju veze; ljetna zabava na verandi u Atlanti – to je set od 17 pjesama sa širokoumnom, prosvjetljujućom, intezivnom glazbom kakva se rijetko susreće.
Grupa crpi inspiraciju iz eklektične palete žanrova
Četvorka Algiers uvijek je bila nepokolebljiva, ali novi album u isto vrijeme je posebno radostan i slavljenički. Rođen je kada su se Franklin James Fisher i Ryan Mahan ponovno našli u svojoj rodnoj Atlanti na nekoliko mjeseci, kloneći se rastućih pritisaka i izgaranja glazbenika na turneji. Ovo je pokrenulo intenzivan period stvaranja beatova, ponovnog povezivanja kao prijatelja tijekom sati uronjenih u epizode Rhythm Roulette i Against the Clock, i spuštanja duboko u zečju rupu alt-rapa na YouTubeu. Podsjećanje na njujorško rap remek-djelo “Subway Theme” DJ-a Grand Wizard Theodorea poslužilo je kao idejna osnova za klicu ovog albuma, urbanih i kontrakulturnih stilova. U cijellom setu koji teče bez problema, uključujući izgovorene vinjete i ambijentalne instrumentalne nastavke, bend odaje počast širokoj liniji rapa i punk ikonoklasta koji su na njih utjecali.
Naime, grupa crpi inspiraciju iz eklektične palete žanrova (gospel, blues, rap, jazz, R&B, metal, naracija), stvarajući kaotičan patchwork potaknut perkusijama i sintisajzerima. Kao svoje utjecaje navode producente DJ Premiera i DJ Screwa, njujorške punkere Dead Boys, istočno-berlinske post-punkere Dïat, Memphis MC Lukah i repere iz Buffala, njujoršku grupu Griselda. Namjerno je različito, ali vidljivo je gdje se točke spajaju: način na koji su Premier i Screw koristili potpuno različite načine da manipuliraju prethodno snimljenim materijalom; podrugljivi ton i njujorškog i njemačkog benda, koji kaplje od sarkazma; i autsajderski etos repera koji su duhovno povezani s New Yorkom, čak i ako su fizički udaljeni od njega. Teško je odrediti, ali ova naizgled paradoksalna nasljeđa isprepliću se cijelim novim albumom.
Suradnja s velikim imenima
Asimilativan, praktični pristup potaknuo ih je da razmišljaju o pjesmama, ne samo kao izvršni producenti po prvi put od njihovog debija, već i kao dirigenti svestranosti glasova. Iako su zajedništvo i suradnja uvijek bili sastavni dio etosa Algiers, “Shook” ih dovodi do najpotpunije manifestacije, surađujući revolucionarnim suvremenicima undergrouund glazbe kao što su Zack de la Rocha (Rage Against The Machine), Big Rube (The Dungeon Family), Billy Woods, Samuel T Herring (Future Islands), Jae Matthews (Boy Harsher), LaToya Kent (Mourning [A] BLKstar), Backxwash, Nadah El Shazly, Deforrest Brown Jr (Speaker Music), Patrick Shiroishi, Lee Bains III i Mark Cisneros (The Make-Up, Kid Congo Powers). Njihov doprinos spretno je preoblikovan kontekst albuma Shook iz različitih perspektiva, koji zauzima promjenjive uloge proročišta i naratora. “To izrazito produbljuje i proširuje svijet Algiers.” – kaže bubnjar Matt Tong.
Na kraju krajeva, Atlanta, u kojoj je i nastao ovaj album, u njihovom je srcu. Terenski snimci i originalni sampleovi koje je bend kreirao naglašavaju osjećaj mjesta, kolektiviteta, zamišljene zajednice i doma, a sve to izgrađuje svijet koji evocira neuhvatljivo čulno iskustvo odrastanja na urbanom jugu. „Radili smo u okruženju na koje smo navikli.“ kaže gitarist Lee Tesche i dodaje: “Osjećam da je ovo najveći album koji je Algiers ikada snimio.”
Ostvarenje ove ploče utoliko je impresivnije što ga je napravio bend koji je bio pred sâmim raspadom. Ali umjesto toga, stvorili su izvanredan, transformativan zapis rođen iz zajedničkog osjećaja mjesta i iskustva. “Mislim da je ovaj album o pronalaženju doma.” – kaže Mahan, a Fisher dodaje: “Bilo je to potpuno novo pozitivno iskustvo – obnovljeni odnos s gradom iz kojeg potječemo i na što smo ponosni. Sviđa mi se ideja da vas ovaj album vodi na putovanje, ali ono počinje i završava se u Atlanti.”
Naslovna fotografija Ebru Yildiz