Prema studiji Sveučilišta Southern Methodist ljudi koji osjećaju bol ili sreću drugih razlikuju se u načinu na koji njihov mozak obrađuje glazbu.
Znanstvenici su otkrili da oni s većom empatijom obrađuju poznatu glazbu s većom uključenošću sustava nagrađivanja u mozgu, kao i u područjima odgovornim za obradu društvenih informacija.
Veći stupanj užitka u slušanju glazbe
“Ljudi s visokom empatijom i niskom empatijom imaju puno zajedničkog u slušanju glazbe, uključujući otprilike ekvivalentnu uključenost u regije mozga povezane sa slušnom, emocionalnom i senzorno-motoričkom obradom”, rekao je glavni autor Zachary Wallmark, asistent profesor u Umjetničkoj školi SMU Meadows.
No, postoji jedna bitna razlika. Vrlo empatični ljudi obrađuju poznatu glazbu s većim uključivanjem društvenih sklopova mozga, kao što su područja aktivirana pri osjećaju empatije prema drugima. Čini se da i oni osjećaju veći stupanj užitka u slušanju, na što ukazuje povećana aktivacija sustava nagrađivanja.
“To može ukazivati na to da se glazba slabo percipira kao neka vrsta društvenog entiteta, kao zamišljena ili virtualna ljudska prisutnost”, rekao je Wallmark.
Glazba nije samo oblik umjetničkog izražavanja
Istraživači su još 2014. izvijestili da je oko 20 posto stanovništva visoko empatično. To su osobe koje su posebno osjetljive i snažno reagiraju na društvene i emocionalne podražaje. Ova SMU-UCLA studija prva je koja je pronašla dokaze koji podupiru neurološki prikaz glazbeno-empatijske veze. Također, jedna je od prvih koja je koristila funkcionalnu magnetsku rezonancu (fMRI) kako bi istražila kako empatija utječe na način na koji percipiramo glazbu.
Studija pokazuje kako među ljudima s višom empatijom glazba nije samo oblik umjetničkog izražavanja.
“Da glazba nije povezana s načinom na koji obrađujemo društveni svijet, vjerojatno ne bismo vidjeli značajnu razliku u aktiviranju mozga između ljudi s visokom empatijom i ljudi s niskom empatijom”, rekao je Wallmark, direktor MuSci Laba pri SMU-u, interdisciplinaranog istraživačkog kolektiva koji proučava – između ostalog – kako glazba utječe na mozak. “To nam govori da glazba govori o interakciji ljudi s drugim ljudima i pokušavanju razumijevanja i međusobnog komuniciranja”, rekao je.
Britanski Sony Music glazbenicima ponudio edukaciju za glazbene terapeute
Rezultati ovih istraživanja objavljeni su u časopisu Frontiers in Behavioral Neuroscience, u članku ‘Neurofiziološki učinci empatije prema osobinama u slušanju glazbe’.
“Studija s jedne strane pokazuje moć empatije u moduliranju percepcije glazbe, fenomena koji nas podsjeća na izvorne korijene koncepta empatije -” osjećaja “umjetničkog djela”, rekao je viši autor Marco Iacoboni, neuroznanstvenik sa Instituta za neuroznanost i ljudsko ponašanje UCLA Semel. “S druge strane”, rekao je Iacoboni, “studija pokazuje moć glazbe u pokretanju složenih procesa u mozgu do kojih dolazi tijekom društvenih interakcija ljudi.”
Usporedba skeniranja mozga pokazala je razlike temeljene na empatiji
Sudionici u istraživanju bili su studenti UCLA i to njih 20. Svi su skenirani s aparatom za magnetsku rezonancu dok su slušali ulomke glazbe koji su im bili poznati ili nepoznati, a koji su im se sviđali ili ne sviđali. Sudionici su prije skeniranja odabrali poznatu glazbu.
Nakon toga je svaka osoba ispunila standardni upitnik za procjenu individualnih razlika u empatiji – primjerice, često osjećajući suosjećanje s drugima u nevolji ili zamišljajući sebe na drugom mjestu. Istraživači su zatim napravili usporedbe kako bi vidjeli koja su područja mozga tijekom slušanja glazbe povezana s empatijom. Analiza skeniranja mozga pokazala je da su visoki empatičari doživjeli veću aktivnost u dorzalnom striatumu, dijelu moždanog sustava nagrađivanja, dok su slušali poznatu glazbu, bez obzira je li im se sviđala glazba ili ne. Sustav nagrađivanja vezan je uz užitak i druge pozitivne emocije.
Empatični ljudi obrađuju glazbu uključivanjem društvenih kognitivnih sklopova
Osim toga, skeniranje mozga ljudi s višom empatijom također je zabilježilo veću aktivaciju u medijalnim i lateralnim područjima prefrontalnog korteksa koji su odgovorni za obradu međusobnih odnosa te u temporoparietalnom spoju, što je ključno za analizu i razumijevanje ponašanja drugih ljudi. Obično se ta područja mozga aktiviraju kada ljudi komuniciraju s drugim ljudima ili razmišljaju o njima. Promatranje njihove korelacije s empatijom tijekom slušanja glazbe moglo bi ukazivati na to da glazba ovim slušateljima funkcionira kao zamjena za ljudski susret.
Osim analize skeniranja mozga, istraživači su analizirali i odgovore na istraživanje u kojem se od slušatelja traži da ocijene glazbu. Ti su podaci također ukazali na to da su ljudi s većom empatijom bili strastveniji u svojim glazbenim sklonostima i antipatijama, kao što su pokazivali jaču sklonost prema nepoznatoj glazbi.
Precizan neurofiziološki odnos između empatije i glazbe uvelike je neistražen
Veliki broj istraživanja usredotočio se na kognitivnu neuroznanost empatije – kako razumijemo i doživljavamo misli i emocije drugih ljudi. Studije ukazuju na brojna područja prefrontalnog, otočnog i cingularnog korteksa kao relevantna za ono što znanstvenici mozga nazivaju društvenom spoznajom. Aktiviranje društvenih sklopova u mozgu razlikuje se od pojedinca do pojedinca. Ljudi s empatičnijim osobnostima pokazuju povećanu aktivnost u tim područjima pri izvršavanju društveno relevantnih zadataka, uključujući promatranje igle kako prodire u kožu, slušanje neverbalnih glasovnih zvukova, promatranje emocionalnih izraza lica ili viđenje voljene osobe u boli.
Na području glazbene psihologije brojne su nedavne studije pokazale da je empatija povezana s intenzitetom emocionalnih odgovora na glazbu, stilom slušanja i glazbenim preferencijama – primjer, empatični ljudi češće uživaju u tužnoj glazbi!