Četvrtak, 20 siječnja, 2022

Iz zone sumraka: Novi život turbo-folka

Turbo-folkeri su svuda oko nas. Bez obzira na to dreči li im iz automobila glazba "srpskih pevaljki", Maje Šuput, Thompsona i Škore ili pak Pipsi, Urban i Majke 

Ajmo reći da turbo-folk, kakvog smo ga znali u devedesetima i početkom dvijetisućitih, više ne postoji. Uostalom i nije više “in”. Promijenio se. Mutirao je i prešao u druga žanrovska polja i postao legitimni dio najšire shvaćene estrade. No, je li baš nestao?  Nije. Dapače!

Budući da je najbolju i najprecizniju definiciju odavno u skladbi  “Turbo folk” dao Antonije Pušić alias Rambo Amadeus alias “mega svjetski car”, vrijedi je ponoviti.

Kakofonija ukusa

Folk je narod, a turbo je sistem ubrizgavanja goriva“, veli Rambo i logično zaključuje: “turbo folk (je) gorenje naroda“. I svako pospješivanje “sagorijevanja naroda” je turbo folk jednako kao i “razbuktavanje najnižih strasti naroda“. Turbo folk, nastavlja Rambo, stoga “nije muzika“; on je zapravo “kakofonija ukusa“. “Ja nisam izmislio turbo folk“, tvrdi Rambo, “ja sam mu (samo) dao ime“.

Iz zone sumraka: Tu du du, nema nam pomoći…

Naime, u turbo-folk nisu ušle samo pevaljke s jednom nogom u narodnjaku, a drugom u danceu, nego, sukladno teoriji o gorivu za rasplamsavanje  i sagorijevanja naroda te najnižih strasti, naljepnicu turbo-folka, kaže Rambo, zaslužuju i alkohol, pečenje na ražnju, porno shopovi, nacionalizam, trgovina ljudskim organima, kriminalci, silikoni, kokain, McDonalds, kladionice, Eurovizija, modni kreatori, politički marketing, glasački listić “koji omogućuje svakoj budali da ga ispravno popuni”, registracije s malim i okruglim brojevima…

Podužem popisu fale samo još nogomet, nogometaši, manekenke i modeli. Koji su, i po Rambovoj definiciji unutarnjeg sagorijevanja, ali i po glazbenom ukusu i svjetonazoru, neodvojivi od fenomena turbo-folka.

Logična etapa hrvatskog (balkanskog) svagdana

Uzgred rečeno, što je to što nogometaše te njihove prve & druge pratilje iz svjetla reflektora i bljeska kamera, s promocija novih automobila i kozmetičkih linija, post-premjernih zabava i improviziranih  televizijskih studija na stadionima, vuče na “after party” u opskurna gnijezda najšire (a ne samo glazbeno) shvaćenog turbo-folka?

Šarm zabranjenog voća, mogućnost razuzdane zabave, čarobna privlačnost hibrida šlagera i narodnjaka te pokoje ustašoidne pjesmice ? Možda, no prije će biti da je popularnost turbo-folka i njegov očiti izlazak iz ilegale springsteenovske “mračine na kraju grada” –naprosto logična etapa hrvatskog (balkanskog) svagdana, ali i posve logičan sporedni proizvod  procesa koji već dugo traju i na društvenoj, estradnoj i nogometnoj sceni.

Iz zone sumraka: Tko leti, vrijedi; tko vrijedi, leti; tko ne leti, ne vrijedi

Drugim riječima kazano, turbo-folk i u novom preobraženom izdanju nije samosvojni entitet; on je “soundtrack” odnosno zvučna kulisa našeg svagdana. Turbo-folk, rekoh,  nije izolirani glazbeni fenomen kako ga se najčešće i nekoć i danas – posve pogrešno -interpretira. On je doista način sagorijevanja naroda i razbuktavanja njegovih najnižih strasti, ali i logičan ishod opsežne selidbe pseudofolklornih  rituala iz svojeg izvornog tradicijskog i ruralnog prošlostoljetnog okruženja u urbani prostor današnjice. Naravno i u prostor društvenih mreža hranjen lažnim vijestima, govorom mržnje, teorijama zavjere i najrazličitijim bedastoćama.

Stigao je ruku pod ruku s novim primitivizmom

Glazbeni turbo-narodnjak je uostalom na scenu stigao zajedno s modom vjenčanja, pričesti i krizme pretvorenih u bulajićevske masovke sa stotinama gostiju za čije se udomljavanja preuređuju negdašnja skladišta s periferije, a za financiranje podižu krediti.

Stigao je ruku pod ruku s novim primitivizmom (ne brkati sa sarajevskim “new primitivs”“) koji se – danas je to očito – nastanio i u saborskim klupama i na društvenim mrežama, u mainstream politici i među aktivistima; među antivakserima koji zazivaju pravo na odlučivanje o vlastitom tijelu niječući toi isto pravo drugima, u “hodačima za život”, drekavcima ispred klinika za pobačaje, među “bujičarima” te svima koji profitiraju od “sagorijevanja naroda” i “razbuktavanja najnižih strasti”.

Jer, turbo-folkeri su svuda oko nas. Bez obzira na to dreči li im iz automobila glazba “srpskih pevaljki”, Maje Šuput, Thompsona i Škore ili pak Pipsi, Urban i Majke. 

Pročitajte još...

Parangall / Brain Holidays: Reggae im je mila majka – Jamaican Connection

Najbolji i najzreliji projekt Brain Holidaysa (koji ujedno pokazuje da je izvorna vizija lidera benda Marka Gaćine bila vraški točna) mirne duše može pod ruku s bilo kojim aktualnim albumom globalne reggaeom nadahnute produkcije

Parangall / Kensington Lima, Southbound – Ništa manje od blistave petice!

Josip Radić i družina, ovaj put povećana gostovanjem viđenih faca s domaće scene, i drugim su albumom pokazali da je Radić jedan od najintrigantnijih (i najsvestranijih) autora i izvođača (pjevač i multiinstrumentalist) na domaćoj sceni

Čiste petice: Top 15 domaćih izdanja u 2021. prema izboru Zlatka Galla

Od brojnih domaćih albuma koji su izdani u 2021. godini, naš kolumnist Zlatko Gall izdvojio je njih 15 koji su zaslužili - čiste petice!

Najbolji albumi 70-ih: Rod Stewart i Faces – Velike face i Rod The Mod

Rod je jedan od veterana koji se može doista pohvaliti senzacionalnom diskografijom tijekom prve desetljetke (ili preciznije od 1968. do 1974.) ali i lukrativnom karijerom globalne mega-zvijezde koja se protegnula do danas

Povezano

Iz zone sumraka: Tu du du, nema nam pomoći…

Oduvijek su postojali glazbenici 'savjesti' koji su htjeli štogod reći o svijetu oko sebe i 'eskapisti'. Tko sam ja da im sudim? A i čemu. Jer, nemojmo se lagati, ni filmski hit na Netflixu ni 'kritične' pjesme o suludim vremenima u kojima više životarimo nego li živimo, neće ništa promijeniti. Najmanje u Hrvatskoj. Jer TBF su u pravu: 'Tu du du, nema nam pomoći...'

Kuhača & telecaster: Što bi Božić bio bez božićne glazbe i bakalara?

Donosimo nekoliko 'temeljnih' recepata ali i prijedloga što se sve može raditi - posebice sa svježim ili smrznutim - bakalarom. Ovaj potonji je ne baš odveć skupa i veoma isplativa namirnica od koje se, uz malo mašte, može pripremiti mnogo različitih ukusnih jela

Kuhača i telecaster: Japan – svirano i skuhano u zemlji samuraja

Uz ribu i plodove mora u japanskoj je kuhinji nezaobilazna bila (i ostala) riža, a tradicionalni menu je upotpunila miso juha, ukiseljeno povrće ili pak povrće kuhano u (ribljem) temeljcu ili s plodovima mora. Prženje u ulju se pojavilo razmjerno kasno kao svojevrsni import iz Kine

Iz zone sumraka: Tko leti, vrijedi; tko vrijedi, leti; tko ne leti, ne vrijedi

Najbolje pjesme o zrakoplovima, raketama, letenju, avijaciji...? Pitanje je to osobnog ukusa, no donosimo prijedloge za onih deset izvanvremenih, a redoslijed doista nije važan

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime