Subota, 23 ožujka, 2024

IN MEMORIAM: Aki Rahimovski – odlazak jednog od najprepoznatljivijih vokala domaće rock&roll scene

Na stranu svi Porini, nagrade, glasovi publike, rasprodane sponzorske dvoranske turneje, ono što je daleko prisnije je kako odlazak Akija briše još jednu granicu i još jednu nit komunikacije slušatelja s vremenima koja su doživljavali bitno nježnijim, toplijim, ljudskijim

Za malo nježnosti



na sve ću pristati

za malo nježnosti

da mogu zaspati…

Dragi prijatelji, s neopisivom tugom u srcu vam javljamo da je danas, 22.1.2022. zauvijek zaspao Aki Rahimovski” prije nekoliko trenutaka osvanuli su stihovi na službenim stranicama i društvenim mrežama Parnog Valjka.

Aki Rahimovski preminuo je danas od zatajenja srca u Novom Mestu nakon što mu je jutros pozlilo.

 

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Objavu dijeli Parni Valjak (@parnivaljak)

Frontmen jedne od najdugovječnijih hrvatskih rock institucija

Šok vijest kojom se Hus i društvo opraštaju od dugogodišnjeg pjevača i frontmena jedne od najdugovječnijih hrvatskih rock institucija i dinosaura koji su s Prljavcima zauvijek bježali prema tronu titule hrvatskih Stonesa, jedna je od onih za kojom slijedi prvo nevjerica, zatim pomirenje, pa tuga jer nestaje još jedan epitom bolje glazbene prošlosti i sigurnije, ljudskije svakodnevice.

Jedan od onih kojeg ste vezali mahom za vrlo pozitivni patos i osjećaje prvih ljubavi vaših staraca. Bilo da se radilo o energičnim rock and roll prispodobama stoneslike ritmova “Lutke za bal”, “Ona je tako prokleto mlada”, “Zagreb ima isti pozivni”, “Anja”, humanih poziva na ljubav preko “Zastava” ili, pak, raskošnih balada poput “Jesen u meni“”, Valjak je petu dekadu gazio područjem sigurnog hrvatskog mainstreamaškog middle orientated rocka.

Braneći od najezde raznih općih opasnosti kao next generationa spuštanja granica i ljestvica onoga što se željelo shvaćati rock and rollom korijenskih sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog milenija, Hus i Aki kao Jagger Richards uzor tandem izgradili su svoje bonjovijevske i aerosmithovske razloge za predvidivo i sigurno starenje.

Rašpa i nazalni trademark koji niste mogli promašiti

Pojava znojnog, sitnog i dinamitnog frontmena koji na uštekanim ili unplugged svirkama mokar do kože vuče dvorane na pljesak i na ples – nije mogla proći bez zapažanja. Dodate li još taj glas, nije bilo greške. Aki je bio jedan od onih čiju rašpu i nazalni trademark niste mogli promašiti. Pjevač jugo stardoma s jasnim nastavkom na hrvatsku, otkad je promjena država.

Svašta se mijenjalo u kontekstu 45 godina aktivnog trajanja Parnog valjka, ali je konstanta bio energični pjevač koji je figurirao kao savršeno oruđe u rukama Gepetta Husa i njegovih ljubavnih, hedonističkih, zanesenjačkih i sličnih poema. Na stranu svi Porini, nagrade, glasovi publike, rasprodane sponzorske dvoranske turneje, ono što je daleko prisnije je kako odlazak Akija briše još jednu granicu i još jednu nit komunikacije slušatelja s vremenima koja su doživljavali bitno nježnijim, toplijim, ljudskijim.

Pop kulturni simbol

Parni Valjak i old school rock and roll ovih prostora je ostao bez svog malog velikog frontmena i jednog od najprepoznatljivijih vokala jugoslovenske rock and roll scene. Šezdesetsedmogodišnji Aki je s bendom spremao niz povratničkih koncerata i pokušaja mahanja bye bye post pandemijskom vremenu kojima se trebalo na open air i arenski način iskomunicirati kraj ovog nikad prihvaćenog novog normalnog. No, ako će ikad biti nastavaka na poziciji mikrofona, njega može zamijeniti samo njegov sin, Kristijan – Kiki, koji je, osim pljunute prilike svog oca u boji glasa, jedini koji bi imao smisla odati počast jednom pop kulturnim simbolu.

 

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Objavu dijeli Parni Valjak (@parnivaljak)

Voljeli ih ili ne pretjerano, niste mogli promašiti trademark Valjka kao jednog od kulturnjačkih rock and roll identiteta onoga što nostalgičari ponekad s pravom nazovu boljim starim vremenima. Povijest Valjka po dekadama aktivnog trajanja od kasnih sedamdesetih pa sve do 22. sječnja 2022. brojila je velikim brojem hitova, albuma, rasprodanih koncerata i pozicijom lika za kojeg zapravo nikada ništa niste znali niti vezali uz raskalašeni rock and roll stil života. Aki je znao cijeniti obitelj i privatnost.

“Ja samog sebe ne bi’ nikad čekao
Još bi’ manje samom sebi vjerovao
Al’ nikad ti neću reći istinu
Jer volim tvoju ruku na svom ramenu

A ja, ja, ja, ja sam samo klaun
Nikome ne govorim što osjećam
I jednom ću ti ipak reći istinu
Jer ja sam tu u prolazu

U prolazu, u prolazu
Jednom nogom tu, drugom prema izlazu…”

Jednom nogom tu, drugom prema izlazu. Putuj Aki, odradio si svoj dio dobrih vibri fer i pošteno.

Naslovna fotografija: Saša Huzjak za @parnivaljak

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime