Kultna multi kulti pop kulturna persona Laurie Anderson lani je objavila novi studijski album Amelie koji bi prošao ispod pulta i u specijaliziranim medijima, da nije bilo najave njenog gostovanja 2026. u Lisinskom.
Sve što glazbeno pakira Laurie, još od fantastičnog debija Big Science, obavijeno je presvlakama koncepta. I to je zadržala do nove lanjske kolekcije spoken worda uz glazbene podloge. U većem dijelu albumskih kratkih pjesmica, više kao jednominutnih interpolacija, ona je stavljena u ulogu naratorice komentatorice koja više nego interesantno i savršeno mirno komentira zatečenost i zatečeni svijet oko sebe. Koliko je njena Amelia referentna s filmskom, a koliko se samo naslovi podudaraju, neka ostane na interpretativnu zadaću svakom slušatelju ponaosob. Ali, ova je kolekcija interesantna ne samo za vječne fanove dotične, nego i za ljubitelje post modernizma u pop kulturi na bilo koji način.
Kolekcija od dvadesetak pjesama među kojima tek dvije tri prelaze trominutnu minutažu, teško se i uslovno mogu zvati klasičnim stvarima, više atmosferskim pieceovima. Ali svaki odmak od estradne i AI šablonske ‘nove normalnosti’ više je nego dobrodošla dramaturgija. Laurie je klasna redateljica svog audio-video arta i kroz vremena kad osjeti potrebu javiti se, to se očito dešava s više nego dobrim razlogom. U njenom slučaju – ageing nije cageing.
Ocjena: 8/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube