‘Miss Americana’, u prijevodu veća od života sveamerička pop zvijezda, Grammy i world promo tour rekordera, pop pastiš mlada žena koja igra light verziju poslušne nacionalne šminkerice i kćeri koju bi svaka matera za snahu htjela, Taylor Swift objavljuje novi studijski album.
Taj je podatak zbog ogromne fan baze odavna prestao biti samo diskografskim faktom već proširenim pop kulturnim i sociološkim faktom.
Jedanaesti karijerni studijski komadić je kolekcija 16 zrelih pop stvari, refleksija high class života naoko prizemljene mlade multimilijunašice. Iako na pragu zrelih godina, Swiftova (34) još uvijek zadržava onaj djevojački cheerleader štih kroz svaku od svojih novih pjesama. U koprodukciji s Jackom Antoffom (Bleachers) i Aaronom Dresnerom (The National) Swiftova zadržava načelne alter pop korijene osiguravajući si mušku sjenu koregulative da njen POV (point of view) ima referentne moderatore. One koji će joj dozvoliti upotrebu ‘fukkit’ riječi, ali istovremeno pazeći da ni u jednom trenu melankolično nježni i pažljivi harmonijski preljev ne izmakle mainstreamaškom kontroli.
Harmonija puritanskog pjevanja i pop eklektike
Vokalno, čistoća njenog pjeva savršeno reflektira puritanizam glazbe. Otprilike kao što su djevojke iz Wilson Phillipsa svojedobno harmonizirale, Swiftova pomiruje odličnost u jednom glasu, istovremeno ne libeći se zazvučati kao dalja rođakinja Suzanne Vega u kantautorskoj pop maniri. Netalasanje u kontekstu intimnih borbi ranjive, krhke i lomne djevojke, stasale u ostvarenu i uspješnu mladu ženu, istovremeno prikazuje korake silno sigurne osobe u načine kako se prolazi kroz sve emotivne životne eskapade. Motivi poznati milijunima, servirani na ovoliko komercijalno produciran, artikuliran i melodijski uhu ugodan način, svakim novim izdanjem dokazuju pomirenje komercijalnog i kvalitativnog.
Od uvodne suradnje s Post Maloneom ‘Fortnight’ preko naslovne stvari, melodičnog nizanja ‘Down Bad’, ‘Fresh Out Of Slammer’, ‘But Daddy I Love Him’, ‘Alchemy’, ‘Clara Bow’, ‘Floride’ u kojoj spaja glasove s Florence (da, onom s mašinom), potom ‘Who’s Afraid Of Little Old Me’, Swiftova je ambiciozna izdvojiti potpis od površnosti recepcije klasične showbizz publike. Personalne vendete stavljat će u intimiziranja pjesama poput ‘I Can Fix Him (No I Really Can)’, ‘I Can Do It With Broken Heart’, a teren najklasičnije power balade rezervirati za zbilja lijepe ‘Smallest Man Who Ever Lived’ i ‘loml’.
Sadržajno ništa novo, ali uz novu dozu intime
Sadržajno, album je kao i ‘Midnights’ i posljednjih nekoliko djela; kolekcija i audio dnevnik prepun zvjezdica, hendlanja slomljenih srdašca, idealiziranja momaka koji nisu bili za odlikašice, osvrte na teenage nevinosti, teme koje okupiraju komercijalno najizdašniju meku – klinke u potrazi za identitetima. Ono što si ulaskom u zrelije vode smije dozvoliti jest intimiziranje (naslovnica albuma ona u CB na krevetu) u kantautorskim manirima zbog kojeg je potpuno potisnula country korijene, prepuštajući Beyonce zadovoljstvo koketiranja s američkim nativnim žanrom.
View this post on Instagram
I to je sve na regularnom izdanju, no ako mu pribrojite i ‘Anthology’ verziju koja donosi još jedan studijski album s 15-ak bonus pjesama, još jedna Swiftovska diskografska dominacije postaje neupitnom.
View this post on Instagram
Ako je do traženja savršenih pop pastiša kojima komercijalnost ne ždere sadržaj, dalje od figure Taylor Swift ne treba tražiti. Streaming servis rekordi su pokoreni već prije samog dana premijere, sve što slijedi je statistika jednog legitimnog uspjeha. Onkraj Miley Cyrus, Billie Eilish, Beoynce, Dua Lipe, Lane Del Rey kao princezica na dvorima globalne pop scene, Taylor Swift ima sve komercijalne argumente zašto je idealiziraju i zovu kraljicom. Ovo je njeno ‘Društvo mrtvih pjesnika’ za klinke novog milenija.
Naslovna fotografija: YouTube Screenshot