Ako je Madonna u svojim zvjezdanim danima bila oličenje pop zvijezde s osobitim smislom i za (samo)promociju, medijsku manipulaciju i lukrativna poslovna žena, tada je to Taylor u dvadesetim godinama novog milenija. Uostalom, upravo zbog toga ju je ekonomist Alan Krueger koji se bavi mikroekonomskim analizama glazbene industrije nazvao i ‘ekonomskim genijem’.
Posebno značenje albuma ‘1989’
Taylor Swift je nastavila sa objavom ponovno snimljenih albuma. Album ‘1989′ je za razliku od prethodnih projekata dobio posebno značenje. Naime bio je to album koji je 2014. objavio njenu tranziciju s ishodišnih country pozicija prema popu. Nove snimke, naravno, dokazuju zašto Taylor više no uspješno nameće svoja pravila igre diskografskoj industriji rušeći rekorde u prodaji nosača zvuka odnosno vinilnih izdanja koji mnoge nezavisne prodavaonice ploča drže na životu.
‘Serija’ je – vrijedi podsjetiti – pokrenuta nakon što je Swift izgubila prava na svoje originalne snimke zbog prodaje njene diskografske kuće. Stoga je donijela smionu odluku da ponovo snimi sve svoje ranije albume. I snimila ih je. Krenula je 2021. sa ‘Fearless’ i ‘Red’ – koji su kao i svi kasniji ponovo snimljeni albumi dobili dodatak ‘Taylor’s Version’ – pa ove godine nastavila sa ‘Speak Now’ i ‘1989’.
View this post on Instagram
Neobična biljka
Jer Taylor Swift je neobična biljka na livadi globalne pop scene. S mnogo više korova nego li cvijeća. Zar je ikoga – recimo – iznenadilo da je pokupila nagradu u svih osam kategorija u kojima je bila nominirana za MTV Music Awards? Uključujući, naravno, i one najprestižnije za pjesmu godine, video i najboljeg izvođača. Jer, pjevačica koja status mega zvijezde potvrđuje i aktualnom američkom stadionskom ‘The Eras Tour’ nakon koje slijedi pohod na Južnu Ameriku, Aziju, Australiju i Europu, nesumnjivo je nova vladarica globalne (ne samo) pop scene. Zašto?
Nastavak glazbenog trijumfa
Njen lanjski album ‘Midnights’ rječito je odgovorio na pitanje kao novi bezgrješni zgoditak i logičan nastavljač dosega s prethodnih ‘Folklore’ i ‘Evermore’. Koncepcijski zaokružen album kojem je nadahnuće, kako veli sama Taylor, dalo trinaest neprospavanih noći očekivano je (i posve logično) mahom introspektivan. S niskom skladbi koje najbolje pašu u sitnije sate iza ponoći. Ponovo mora zapanjiti lakoća kojom Taylore ponire duboko u vlastitu intimu i pretače ju u sjajne skladbe visoko oktanskog popa.
Referirajući se atmosferski i emocionalno i na alter folk dvaju prethodnika no ovog puta bez neuštekanih glazbala već sa arhaičnim sintovima i ritam mašinama synth-popa osamdesdetih te hip-hop ritmovima devedesetih prisutnih i na ‘Reputation’. Uvodna izrazito osobna ‘Lavander Haze’ stoga je naslonjena na obrasce R&B-ja 21. stoljeća, odlična i neobična ‘Vigilante Shit’ je pak sporovozni narativ s dvoglasima Taylor i sintesajzer na podlozi hip-hop ritma. Složena je u minimalističkom izdanju s naglašenim basom koji sjajno priliježu uz tekst koji pak govori o napuštenoj ženi i njenoj želji za osvetom.
Najbolji broj albuma
‘Anti-Hero’ je jedan od najboljih brojeva albuma kao zarazna pop tema no s tekstom koji bi se mogao okrstiti i kao ‘samooptužujuće’ propitkivanja vlastitih postupaka. ‘You’re On Your Own Kid’ je također znakovita sa Taylorin opus. Kreće kao snena balada no u tren preraste u up-tempo skladbu koja bi mogla biti i štogod iz hitoidne ostavštine Pet Shop Boysa. ‘Labyrinth’ je s druge strane broj melankoličnog dream-popa a ‘Beyeweled’ još jedna tema koja kreće kao mid-tempo (bliska minimalističkoj sinti poetici Yazooa) a raspliće se kao plesni komad koji u živo zaziva i pjevanje publike. Sličan uvod i koncept je i u zaključnom ‘Mastermindu’ s duhovitim (možda pseudo-ispovjednim) tekstom te – opet – rasnom ambalažom popa na tragu Pet Shop Boysa.
Povratak u svijet electro – popa
Taylor Swift se nakon dvaju alter folk albuma vratila na pozicije electro-popa albuma ‘Reputation’ no taj tipičan ‘korak unatrag’ je – združen s emocijama koje su prokuljale na pandemijskim prethodnicima – opet dao sjajan rezultat. Konačno ako se išta može zvati rasnim popom za dvadesete godine 21. stoljeća njegovo ime je – Taylor Swift. Lanjski album Taylor Swift je, najkraće rečeno, potvrdio ono što se već znalo: ona je pravi kameleon koji s lakoćom preskače žanrovske ograde a sve odabrane stilske predloške pretvara u svoje emocionalne intimne glazbene priče. Konačno, njen brzi doskok iz polja countryja do pozicije pop zvijezde čija glazba prianja uz svaki ukus i briše generacijske podjele, apsolutan je fenomen.
No – kako bi kazale reklame – to nije sve
Taylor je postala ikona globalne pop kulture kao odraz vremena današnjeg ali i kao njegova
anomalija. ‘Kraljica streaminga’, kako je zovu, naime istovremeno prodaje svoje ‘fizičke’ albume u višemilijunskim nakladama. Neupitna je miljenica publike koja je prati na društvenim mrežama ali i puni njene koncerte te – za razliku od ‘konkurenata’ – uživa golemu planetarnu podršku kritike.
Teme poput zalaganja za ženska prava, ravnopravnost i pro-choice stavovi utkani u njene emocionalne brojeve te sudjelovanja u brojnim dobrotvornim akcijama – ali i donacije fanovima kojima je nasušno potreban novac za liječenje ili život – svakako odskaču od profila prosječne pop zvijezde. Nova snimanja još dvaju starih albuma, naravno, slijede. A to će ju zasigurno i dalje zadržati na vrhu rang liste ženskih izvođača s najvećim brojem albuma na vrhu američke rang liste.
Ako je Madonna u svojim zvjezdanim danima bila oličenje pop zvijezde s osobitim smislom i za (samo)promociju, medijsku manipulaciju i lukrativna poslovna žena, tada je to Taylor u dvadesetim godinama novog milenija. Uostalom, upravo zbog toga ju je ekonomist Alan Krueger koji se bavi mikroekonomskim analizama glazbene industrije nazvao i ‘ekonomskim genijem’.
No, prije i poslije svega Taylor je ipak mega zvijezda netipičnog kova s punim autorskim i izvođačkim pokrićem.