Srijeda, 24 srpnja, 2024

Kritika pjesme: Baba Yaga: Korporativna

Što će reći kako je servis pjesama isporučen, sjećanje na njihove studijske susrete u kojima su se prepoznali i zabavili također je legit

S debi albuma „Musaka“ autorsko izvedbenog trojca Marca Grabbera, Saše Antića i Jadranke Ivaniš Yaye, nakon singl spotova „Baterije“ i „Alergija“ treći singl uz animirani spot nastavlja predstavljati varijacije sarkastično ironijskog komentar popa kojem je želja pozicionirati pametni odmak u kontekstu scene u kojoj se jedino s distancama može bilo kako funkcionirati. 



Grabberovi instrumentali i aranžmani su moderni i neupitni, Yayina vokalna funkcionalnost u verziji Remi iz Elementala s malčice većim postotkom popjevavanja je utjeha za one koji ne mogu prežaliti novu Jinx pauzu i hibernaciju, dočim se lirski genij i izvrsnost TBF-ovog Saše Matića može poređivati samo s najboljim ubodima Mile Kekina ili Đonija Štulića iz vremena kad nije prhnuo.

 

 

Premda na papiru funckionira kao win win i superdobitna formula, u izvedbi se pak sjena statusa projekta formirala i nadvila nad prilagođenu verziju Gorillaz modela za RH publiku. Što će reći kako je servis pjesama isporučen, sjećanje na njihove studijske susrete u kojima su se prepoznali i zabavili također je legit, ali mimo paketića ne vidi se šire slike što bi Baba Yaga trebala predstavljati sceni. 

Ako je sarkastični komentar na korporacijske vrijednosti i marketing managerske pojave na mikro sceni koja u više od 50% slučajeva preživljava i funkcionira uslijed implementacije raznih korporativnosti u funkcioniranje modernih, samostalnih, indie izvođača – bilo bi zanimljivo provjeriti što se događa kada Baba Yaga dobije ponudu biti powerd by velika korporacija.

7.5/10

Naslovna slika: Screenshot Youtube 

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime