Kritika pjesme by Anđelo Jurkas: Dubioza Kolektiv – Balkan Boys
Anđelo Jurkas
Dubioza Kolektiv u crno-žutim dresovima nastavljaju podgrijavati tavu s bosanskim loncem i dobro poznatim začinima zbog kojih su jedno vrijeme slavljeni kao najbolji balkanski autentični glazbeno izvozni proizvod
Prije Bejbe Lazanje bila je Dubioza Kolektiv. Prije Dubioze Kolektiv bio je Edo Maajka. Prije Ede Maajke bilo je prvo i jedino Zabranjeno Pušenje s Neletom i Sejom na istoj strani. I Đino Banana je tu negdje bio kamo Merlin Dino nije smio, a ni htio. I Vajta je bio. I Senad Od Bosne, kasnije Senna M. Prije Manu Chaoa bilo je Mano Negra. Onda je bio Gogol Bordello. Kojeg je voljela Madonna. Ona mlada Madonna.
Sličnim redovima traganja bilo je podosta njih prije koji su karikirali Balkan i slavenske glazbene korijene na nebregovićevski način i od ‘hop cup poskočiću’ reggea ritmici i varijanti radili isti onaj kunst kojim se Krvavac nadvio nad Sarajevom kad je snimao ep o Valteru.
Dubioza Kolektiv u crno-žutim dresovima nastavljaju podgrijavati tavu s bosanskim loncem i dobro poznatim začinima zbog kojih su jedno vrijeme slavljeni kao najbolji balkanski autentični glazbeno izvozni proizvod, a onda se pomirili s ravnotežom održavanja status quoa na kojem im ni neki novi glazbeni Borat ne bi pozamjerio. Imaju šarma i imaju mozga. Imaju publiku dovoljno za reklamu i stotine tisuća pregleda. Što još želite? Balkan Štulićev još uvijek je silan i dobro stoji.