Vodeći hrvatski estradnjak mlađe generacije, netom nakon što je karaoke senzaciji Jakovu Jozinoviću ispisao prvu pjesmu i prvom stihu stavio ‘dušu’, vraća se i posvećuje svom estradnim opusu. Za razliku od većine mediokritetskih mainstream hitova po kojima ga dosad ne možete zapamtiti, ako pjesme vežete uz pjevača a ne obratno, pjevače uz pjesme, aktualna stvar je zapravo više nego korektna glazbeno-nostalgična tema za listanje starih albuma fotografija.
Iz vremena kad ih se nije skrolalo, Matija se dosjeća djetinjstva, majke, bake, vrta, grožđa, livada iza kuće, sunčanog jutra, radija koji svira, snova, broda u boci, snijega, bezbrižnog sna, čežnje i žudnje za dobrotom i inih skica za koje procjenjuje da bi mogle konvenirati sa svojom što širom publikom jer mame ga, naime, vole. I doline bezbrižnog sna se sjeća. Bilo bi interesantno čuti što bi mu Massimo rekao da je živ. No, u nedostatku kvalitativnih vertikala Maxvog tipa, Cvek ima prostor i sjajnu menadžericu koja je bar 66% njegova uspjeha. I redatelja Alena Vlajnića koji prati Cvekov tok stihova u spotu s glumcem Mariom Gomuzakom koji je poslužio za božićni period. A potrajat će i duže, s razlogom.
Ocjena: 7/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube