Kao što je neobjašnjiva potreba postojanja dva Prljava Kazališta, Zabranjenog Pušenja u nekoliko rastepenih frakcija, Parnog Valjka nakon Akija s novim pjevačem, dvije ili tri Crvene Jabuke, tako se niz nastavlja na logiku i objašnjenje potrebe postojanja produžetaka karijere Daleke Obale nakon Marjana Bana.
Osim činjenice da “svirati se mora” ili kako je glasila ingeniozna krilatica nadležnih ministarstava kulture koji su forsali u covid vrijeme varijante silovanja i dosjećanja kako osigurati krušnih mrvica ispod stola glazbenicima da ne skapaju od gladi, tako se grčevita egzistencijalistička potreba za bavljenjem bilo čime mimo kopanja krumpira i očekivanja velikog dobitka na lutriji, produžila i na trajanje određenom segmentu publike kultnog dalmatinskog old school rock benda. U novoj epizodi tog mrcvarenja ili štono bi Sid Viscious i ekipa rekli “bičevanja mrtvog konja”, njihova verzija Zemlje čudesa dobila je očekivani srednjostrujaški Opća opasnost meets Parni Valjak u Husovim najnenadahnutijim fazama, rezultat.
U novoj se stvari metamorfoza glasa zamjenskog pjevača koji je morao što zornije podsjećati na Bana u nekoj mjeri je dovršena te se na momente doista učini kao da se Ban glasa opjevavajući avanture Ivice i Marice dok bezglavo tumaraju od ljubavi do ljubavi s navodnicima. Video spot apsolutno vjerno prati glazbeni pastiš pokušavajući u nemušto i nepotrebno nafilanim kadrovima “specijalnim efektima” dvoje pofarbanih faca koje lutaju svjetovima od bijelo osvijetljenog studija do green screen borbi s opakim dinosaurusima ili par cupkanja po šumercima punih “mističnih” simbola, dati ikakvo opravdanje i odgovor na pitanje zašto.
Nije pronađeno niti uz muku i podršku neutralne arbitraže sastavljene od njihovih kolega glazbenika i filmaša dok su gledali recentnu produkciju hrvatskog mainstream pop rocka. Obzirom da se radi o pjesmi s još uvijek im aktualnog albuma “Kao sad” objavljenog prije godinu i pol dana, ako ne i više, samo je za ponadati se kako je riječ o zaključnom dijelu ingeniozne maštovitosti i održavanja domaćeg rock and rolla živim. S ovakvim nositeljima eutanazija bi bila najhumanija i najracionalnija usluga svima. Osim njima samima. Jer svirati se mora. Na žalost.
6/10