Glazbena karijera od mlade country popu sklone Slavonke do nositeljice domaće, uslovno rečeno, autorske pop estrade prošla je tek nekoliko godina. Mia i njen uspjeh kroz iznimno šarmantne pjesmice kojima je probijala inerciju radio playa i prihvaćanja tržišta kojim dominiraju radio urednici školovani na rocku 80.-ih morala je biti iznimno strpljivo managerski vođena. U tom pogledu koautor pjesama i čovjek iza Dimšićkine sjene Damir Bačić odigrao je važnu ulogu.
U novijem djelu karijere nije rijetko da im se pop forma povremeno oslanja na očite uzore u smislu prepoznavanja harmi, ritmike i melodija ako se uzmu baladični momenti genijalne Billie Eilish ili pak slično ekspolatirane Taylor Swift. Sličnim autorskim konceptom služi se u melodijskim frazama i najnovija stvar “Bejbe” u kojoj ćete čuti vokalne komadiće Rusova covera “Sonje” &TD Banda, a koja se pak bitno pokoristila točnije obradila melodijski Lobovu “I`d Love You To Want Me” čiji autor Ronald Kent Lavoie pjevuši nježnu temu s početka sedamdesetih.
Jasno da se fraziranje u pop formi moguće slučajno poklapa s tih nekoliko varijacija harmi i melodija jer statistički nije da se radi o formulama komplikaže nuklearne fizike pa se sličnosti pogode tu i tamo, pa će otvoreni prostor inspiracije ostati tek na sumnju slušateljima i ZAMP račun autorima. Pri realizaciji kompletnog paketa najveći autorski touch oko video ekranizacije ide na sjajnu dosjetku redatelja i scenarista Borisa Sekulića koji odlučuje stihove pjesme porazbacati po prostoriji te kružećom kamerom na foru domišljatosti OK Go spotova servirati rijetko viđan trenutak koji radi razliku pri domaćim spotovima.
Mia je svoja
Istovremeno, umjesto da zakucaju s konceptom i odu korak dalje podcrtavanjem te iznimno zabavne arty intervencije oni odlučuju stereotipizrati s kadrovima gitarista čije pak podštucane bradice i naoko nehajan izgled iz dnevnog boravka budu ono što bi trebalo reći kako ne odudaraju od trendy i modernog. Istovremeno, šarm Mijinih stihova i nenametljivosti je ono što drži i pjesmu i kadar od početnih taktova do bacanja jastuka u kameru. Levitiranje između vrhunskih dijelova i posustajanja pred stereotipovima je onaj mali dvokorak nužne hrabrosti i rizika koji će Miji biti nužno napraviti u odnosu spram momenta ispunjavanja očekivanja svoje publike a da to ne ode u pretjerano saharinsko dodvoravanje.
Ustupci i kompromisi su dobri do određene mjere kada ne pređu u trademark karijere, a Mia ima itekako autorskih kapaciteta držati svoju osobnost nad svim lookalike i spoundalike trenutcima.
7.5/10