Nikako ne može biti slučajem da stari Zagreb rivali i pretendenti za titulu domaćih Stonesa, Valjak i Prljavci s razmakom od jednog dana premijerno objavljuju nove povratničke singlove. I dok je Kazalište borilo nomen omen bitke, Valjak je imao onu egzistencijalnu.
Od smrti trademarka i njihova Akija Jaggera zapravo bi diskografski i fanovski ključ u bravu bilo neko prijateljsko i humano vizionarstvo kako dalje. Akijeva sjena je previše nadvijena nad Husov autorski rad s Valjkom da bi mu itko osim eventualno sina Kikija Rahimovskog mogao sjesti u stolicu, zato su pri odluci nastavka s novim pjevačem, kao i Queen u post Mercury pojavama odvajali novi vokal od benda.
Može se bolje
Tako će jedan iz ergele novih “Voice” generacija koje tehnički znaju pjevati, ali ih emotivna suština redovno dobro promašuje biti novo grlo Valjka. Koliko dugo ili kratko to šlepanje ima smisla i može trajati vidjet ćemo, ali sudeći prema “povratničkom” i prvom post Aki singlu, Hus je pod tvrdokornost propustio novu ideju prkosa šezdesetgodišnjaka u kojem on određuje pravila. Apsolutno legitimno, ali mimo stereotipne srednjeprugaške i srednjostrujaške rock šablone za gitaru i glas nove stvar ne nudi nikakvih razloga za uzbuđenje ili oduševljenje njihovom odlukom o nastavku.
Baš suprotno. S ovakvim stvarima Hus nekad iz vremena 041, Anje ili Uhvati ritam ne bi fillao ni B strane singlova. Na žalost vremena se mijenjaju i popustljivost prema mediokritetskom spuštaju ljestvice bitno dolje. Hus može i mora bolje.
6/10