Četvrtak, 2 ožujka, 2023

PARANGALL | AC/DC, Power Up – I dalje veliki, bučni i moćni

"Power Up" je album koji se može slušati odmah nakon što ste po tko zna koji put poslušali "Back In Black", a da vam se ništa ne mijenja u percepciji i doživljaju benda. Jer, u slučaju grupe AC/DC - tridesetak godina "amo ili tamo" ne znači baš ništa jer njihov bučni i moćni (stadionski) rock and roll i dalje drži vodu



AC/DC
Power Up
Columbia – Menart
****

Ona stara maksima “sve se mijenja osim Kamenja” koja je govorila o postojanosti Rolling Stonesa, mnogo bolje bi pristajala AC/DC. Bandu koji i četrdeset godina nakon osnutka, unatoč smrti ključnih članova i golemih problema (najprije smrti pjevača Bona Scotta davne 1980. godine, a potom “zaštitnog znaka” benda gitariste Malcolma Younga 2017. te gluhoće pjevača Briana Johnsona koji je novi album snimio sa slušnim aparatom) i dalje praši gazeći odavno utabanom stazom. Mana? Kako se gleda.

Za fanove, tvrdoglava upornost kojom AC/DC šiba svoje riffove, paklene rock brzace i srcedrapajuće balade – najbolja je moguća vijest.

Oni “drugi” pak, očito, nikad nisu pohodili koncerte AC/DC niti bili dio njihove goleme planetarne sljedbe.

Album “Power Up” prolazi ili pada upravo na toj razdjelnici. Jer on je – s jedne strane – “samo” još jedan u nizu albuma AC/DC, a s druge, fantastičan dokaz da vremešni model i strategija i dalje funkcionira kao nekad.

Uvodna “Realize” koju otvara riff kojim su AC/DC stvorili ime uz eksplozivne power-chords i vrišteći vokal Briana Johnsona, vozi istom brzinom kao i sve dosadašnje rock and roll “budnice” od “Highway To Hell” naovamo. Stari reklamni slogan Gibsona koji je svoj znameniti model SG – kojeg je, pored ostalih, proslavio i Malcolm Young – da svatko tko kupi ovu gitaru uz malo muke može “derati” riffove kao AC/DC, i nije tako bedast kako se čini na prvu. Jer, power-chords i riffovi benda nisu nikakva velika umjetnost koju ne bi mogao savladati svaki malo ambiciozniji početnik (konačno, to je uspjelo košarkašu Dinu Rađi) no, kvragu, samo su AC/DC od tako jednostavnog i ne baš odveć zahtjevnog gitarističkog “umijeća” stvorili “monstruma rock and rolla”.

“Rejection” – drugi po redu broj albuma – to zorno pokazuje jer tek malko modificiran riff čiji su korijeni još tamo daleko u šezdesetima, funkcionira kao čvrsta spona između “bolje prošlosti” i /(ponovo) izgledne budućnosti  benda. AC/DC naprosto funkcioniraju dobro kao i uvijek.

Malcolma je kao ritam gitarist zamijenio nećak Steven Young dok Angus predvodi obnovljeni band (u kojem su opet bubnjar Phil Rudd, basist Cliff Williams i Johnson) kojem je u povratku ruke dao njihov stari i pouzdani producent Brendan O’Brien.

Rezultat je stoga bio posve očekivan: tribute album preminulom Malcolmu, ali i samom bendu koji je opet u akciji. Nastupni singl “Shot In The Dark” upravo je to: klasični AC/DC s upečatljivim riffom, vrištećim vokalom i zaraznim refrenom koji zove na zborno pjevanje kao – neupitni – novi koncertni hit i “dizalica”. melodijskim.

Baš kao i “Systems Down” s moćnim bubnjem uz reski “youngovski” riff ili “Kick When You Down” s upečatljivim minimalističkim riffom koji se provlači kroz cijeli broj na strateškim mjestima “podebljan” višeglasnim (himničkim) uletima.

“Power Up” je album kojeg se može staviti na gramofon (ili u player) odmah nakon što ste po tko zna koji put poslušali “Back In Black”, a da vam se ništa ne mijenja u percepciji i doživljaju benda. Jer, u slučaju AC/DC tridesetak godina “amo ili tamo” ne znači baš ništa jer njihov bučni i moćni (stadionski) rock and roll i dalje drži vodu.

Naslovna fotografija: službena naslovnica albuma

Pročitajte još...

PARANGALL | Bruce Springsteen, Letter To You – Veličanstveni The Boss i njegov E-Street Band

Moćno kao u dane "Rivera" - "Letter To You" je još jedno Bossovo veličanstveno glazbeno "pismo" u kojem ovog puta u post scriptumu stoji da se i u očajnim vremenima i u vječnoj borbi s osobnim demonima može pobijediti i mora preživjeti ako spoznaš i sebe samoga i ljekovitu moć glazbe. A Springsteenova to sigurno jest. I kao terapija za samoiscjeljenje i kao univerzalni medikament

PARANGALL | Metallica, S&M2 – Ni sado ni mazo već – užitak!

Suradnja "klasičara" s predvodnicima metalne scene

Što veći to glasniji: Znate li tko je najglasniji bend ikad?

 Prema istraživanju, glasnoća prosječnog rock benda iznosi oko 110 dB. Deep Purpleu izmjereno je 117 dB, KISSovcima 136 db, a najglasnije izmjerena točka iznosi 139 dB

System Of A Down: Nakon 15 godina objavili nove pjesme u humanitarne svrhe

Prema riječima članova benda došao je trenutak kada su morali sve ostaviti sa strane i napraviti pjesmu koja će svratiti pažnju na trenutačnu situaciju u kojoj se nalazi svijet. Napravili su dvije takve pjesme te će svi prihodi biti preusmjereni u dobrotvorne svrhe

Povezano

Parangall: Glazbeni milijunaš!- Slavko Remenarić

Album 'Million 2020-2022' (sada objavljen kao digitalno izdanje na servisima) je naravno zbirka pojedinačnih brojeva objavljenih tijekom dvije godine, no sagledan kao cjelina on je zaokružen projekt koji unatoč formalnom žanrovskom šarenilu odaje jedinstvenu poetiku nadahnutog autora i multiinstrumentaliste

Parangall: Paramore: This Is Why- Za stare i nove uši

Fraza o svakom novom valu u kojem je i stare vode, u slučaju Paramorea odlično funkcionira s albumom koji zaslužuje pažnju i starih i novih ušiju

Parangall: Mangroove i Jazz orkestar HRT-a – Strastveni glazbeni zagrljaj

Toni Starešinić ne bi bio ono što jeste da se unutar broja ne ukažu i 'agresivnije' dionice, puhačka sola i novi sneni pasaže tvoreći savršen glazbeni mozaik

Hrvatske Eurosong pjesme: Dorin top svih najboljih i najgorih pjesama by Anđelo Jurkas

Bilo je tu svega, očaja, nemoći, Bogova, anđela, krila, vukova, mižerija, Severina, Nina, Vanna, mama, ščova, nečega i ničega. Bilo je i pjesama koje su zapamćene daleko više nego pobjedničke

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime