Utorak, 17 svibnja, 2022

Parangall: Balkan Zoo and Nina Ćorić / Recycle – genijalna posveta romskoj glazbi

Iako je etno naslijeđe u suvremenoj glazbi najčešće postalo štaka na koju se oslanjaju i niža estradna bića, 'Recycle' je besprijekoran i nadahnut album. Dapače, pravi udžbenik kako bi se tradicijskom glazbom s ambicijama novih čitanja trebalo baviti



BALKAN ZOO AND NINA ĆORIĆ

Recycle

Croatia records

*****

Već je najavni singl albuma “Recycle” sa skladbom “Geljan dade” Šabana Bajramovića pokazao da se “reciklaža” u naslovu albuma odnosi na nova čitanja nekih od najpoznatijih romskih brojeva s balkanskog prostora.

Na prvu bi se učinilo da je to laka zadaća s komercijalnim umišljajem jer su “Čaje šukarije”, “Gelem, gelem”, “Opa cupa”, “Ederlezi”… javne glazbene površine koje, čak i u izvedbi glazbenih polutana, zazivaju pjevušenje publike, cupkanja, a – ovisno o mjestu izvedbe – i lomljenje kavanske staklarije.

No, s druge strane za udahnuti novi život i ponuditi novo autorsko čitanje tako znanih standarda sve je samo ne laka zadaća. Balkan Zoo i Nina Ćorić su je odradili savršeno. Prije svega zbog sjajnih aranžmana svestranog basiste Marija Rašića, a onda, naravno, zbog čudesnog vokala flamenco pjevačice Nine Ćorić – koja bojom glasom i izvedbom odvlači sve brojeve iz prostora banalne reciklaže u polje autorskog posvajanja – te instrumentalnog umijeća klaviriste Rea Radana, perkusioniste/bubnjara Mirsada Dalipija i njihovih gostiju. Koji su, što je itekako važno, kao i sam Rašić, tijekom karijere s lakoćom preskakali žanrovske i stilske ograde od rocka i romske glazbe do jazza, popa, hip hopa, latino glazbe… te svoja iskustva utkali u projekt “Recycle”.

Spomenuta “Geljan dade” je tako čudesan spoj flamenco vokala (koji u sebi nosi emociju tako blisku romskoj glazbi), jazzy dionica klavira, etnoom obojanih udaraljki, trube gosta Zvonimira Bajevića i Rašićevog razigranog basa kao čvrste okosnice. Takva je i Šabanova “Opa cupa” kao world music/gypsy/freak folk brzac s funkoidnim basom, jazzy klavijaturama, rokerskim gitarskim akcentima i solom gosta Nebojše Buhina te odličnim etno klarinetom Igora Ivanova koji veze iznad funkoidne podloge.

Sjajan vokal i gipka ritmička podloga

Uvodna “Hop, hop, hop” (tradicional u svježem i vraški zanimljivom Rašićevom aranžmanu) prvorazredna je stilizacija koja s Nininim vokalom i klarinetom sidri broj u prostor romskog tradicionala, a instrumentalnom dogradnjom daje začine jazzy world musica. “Gelem gelem” je također temeljito i na sličan način “pretumbana”. I opet – sjajan vokal, gipka ritmička podloga koja vozi u zavodljivom grooveu uz klavirske naglaske i Balkanom ozračen klarinet. “Ederlezi” je jednako dobro znana kao i prethodni broj koji je bljesnuo u novom čitanju.

Tu je najprije eterični Ninin vokal koji uz Buhinovu gitaru, trubu – koja bi mogla leći i uz Calexicove “pustinsjke” ambijentalne balade – sveprisutan klavir te čudesnu no diskretnu ritam sekciju, “Ederlezi” odvlači u vječnost. Verzija Balkan Zooa mi je uvjerljivo najbolja od svih dosadašnjih snimljenih inačica! Štoviše, skladba vrijedna upisa na svaki best off balkanske gipsy glazbe.

“Bubamara” s buzukijem i gitarom gosta Amira Karalića brodi istim kursom emocijama natopljenog “romskog bluesa” s blagim ubrzanjem u refrenu kojem poseban ton daju tuba gosta Joea Kaplowitza i klarinet. “Tutti Frutti” – još jedan znani tradicional – ima, pak, odlično pogođen jazzy štih (klavijature) u suživotu s plesnim zaraznim etno ritmom i klarinetom, a “Čaje šukarije” – uz gugutavi uvod basa i gitarsku Buhinovu funkom i rockom nadahnutu svirku – te eksplozivni refren i instrumentalnu dionicu koja rockersku podlogu veže uz etno klarinet, u novom ruhu zvuči kao savršen komad osebujne fuzije.

Fuzija romskog predloška i ovodobne stilistike

Album zaključuju još dva standarda: “Opa nina, nina naj” i “O djila”. Prva kao nadahnuta kombinacija etnoa i jazzy rocka s posvojenim reggaem, a potonja kao jednako uspjela fuzija romskog predloška i ovodobne stilistike – uvjetno rečeno – jazzy pop-rocka.

Iako je etno naslijeđe u suvremenoj glazbi najčešće postalo štaka na koju se oslanjaju i niža estradna bića, “Recycle” je besprijekoran i nadahnut album. Dapače, pravi udžbenik kako bi se tradicijskom glazbom s ambicijama novih čitanja trebalo baviti. Uz emocije, poštovanje izvornika, ali također s otvorenim čakrama vlastite kreativnosti. Najkraće rečeno – najbolji album posezanja za romskom glazbenom baštinom kojeg sam čuo u posljednjih barem petnaestak godina; album koji u sjenu baca mnoga slična razvikana izdanja Putumayo recordsa.

Pročitajte još...

Parangall / Brain Holidays: Reggae im je mila majka – Jamaican Connection

Najbolji i najzreliji projekt Brain Holidaysa (koji ujedno pokazuje da je izvorna vizija lidera benda Marka Gaćine bila vraški točna) mirne duše može pod ruku s bilo kojim aktualnim albumom globalne reggaeom nadahnute produkcije

Parangall / Benston, Sad sam tu – izvrsni galop svemirskih kauboja

Zaključna 'Vrijeme je stalo' je rutinski skockana laganica slabija od vrtoglavo visokog prosjeka ostatka albuma no, kvragu, nimalo ne umanjuje zaključno ocjenu projekta Benston: odlično! I – dobro došli!

Parangall / Iron Maiden: Senjutsu – U slavu metala (ali) i prog-rocka

Iron Maiden zbog kvalitete autorskog rukopisa i izvedbe sigurno neće iznevjeriti ni okorjele fanove koji ih znaju iz svih faza ali ni ljubitelje prog-metala i prog rocka koji još uvijek žale za negdašnjim danima sintesajzerskog ponosa i slave koji su se na žanr navukli prije pojave Maidena, Motorheada i metalnog 'novog vala'

Parangall / Kensington Lima, Southbound – Ništa manje od blistave petice!

Josip Radić i družina, ovaj put povećana gostovanjem viđenih faca s domaće scene, i drugim su albumom pokazali da je Radić jedan od najintrigantnijih (i najsvestranijih) autora i izvođača (pjevač i multiinstrumentalist) na domaćoj sceni

Povezano

Parangall: Arcade Fire / WE: Krah civilizacije ili novo normalno?

'WE' je svojevrsno ušće svega što se od Arcade Fire (stavom, tekstovima, slojevitom glazbom ili, pak, 'isposničkim' akustičnim gitarama i klavirom) očekuje, ali i svega što su do sada uradili

DISTORZIJA: Zašto 2020-e nisu nove šezdesete?

Naravno, rat u Ukrajini traje 'samo' koji mjesec pa će se zacijelo organizirati kakav 'lajvejdovski' koncert za pomoć, no sigurno će izostati plimni val protesta i protestnih skladbi koji je poplavio šezdesete. Sumnjam stoga da će potaknuti nove generacije 'glazbenika savjesti' da nizom skladbi dignu glas protiv (bilo kojeg) rata i prijetnji nuklearnim oružjem

Parangall: Edo Maajka / Moćno: Samo je jedna Maajka

Uz sjajne beatove Kooladea, kao da su se u naslovnoj pjesmi albuma našle sve frustracije, ali i sve dijagnoze svijeta i vremena u kojem živimo iskazane, kao i uvijek do sada, sjajnim rimama i istinama pljunutim ravno u oči

Pop Gallaksija: Najbolji albumi sedamdesetih – Faust i NEU! – utjecajne ikone krautrocka

I Faust i NEU! idu u red najutjecajnijih grupa iz prve polovine sedamdesetih čiji se utjecaj protegnuo do danas

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime