BONNIE PRINCE BILLY / BILL CALLAHAN
Blind Date Party
Drag City
****
Pandemija covida, samoizolacije i karantene, nemogućnost sviranja na koncertima ili većih okupljanja u studijima dale su i nešto dobroga: čudesne kolaboracije “na daljinu”, uradi sam projekte te veoma dobre ili čak sjajne albume do kojih sigurno nikad ne bi došlo da nije bilo gotovo trogodišnjeg “novog nenormalnog”.
Pandemija je stvorila dvojac iz snova
Konačno da nije bilo covida teško da bi se na zajedničkom projekt covera našle dvije viđene face američke indie/folk scene: Will Oldham iliti Bonnie “Prince” Billy te Bill Callahan alias Smog. Pandemija je tako stvorila dvojac iz snova i album u kojem najprije plijene Oldhamov godinama patiniran tenor i sugestivni Callahanov bariton, a onda sjajni glazbenici koji su albumu dali svoj iznimni obol te savršen izbor pjesama posvojenih novim obradama.
“Radni proces” je zapravo jednostavan: Oldham i Callahan su odabrali omiljene pjesme ne obazirući se na njihovu žanrovsku etiketu pa ih poslali frendovima-glazbenicima sa etikete Drag City da ih, po svom viđenju, aranžiraju i odsviraju. Rezultat te razmjene na daljinu je veoma dobar.
“Blind Date Party”, unatoč raznorodnim stilovima predložaka – u onoj mjeri u kojoj su različiti njihovi izvorni tvorci u rasponu od Hanka Williamsa Jr do Loua Reeda ili, pak, Iggyja, Roberta Wyatta, Steely Dan i Billie Elish – te različitoj optici kojom su oni pročitani, ipak zvuči kao neraskidiva cjelina. Zalijepljena u zaokružen projekt emocijama i toplinom pjevačkog dvojca te telepatskom povezanošću svih glazbenika – a na svakom broju su različiti – koji su sudjelovali na projektu.
Album otvara čudesan duet s nježnom indie/folk obradom “The Blackness of the Night” Cata Stevensa nakon koje slijedi country broj Hanka Williamsa Jr “OD’d in Denver” te vremešna country-gospel tema Davea Richa “I’ve Made Up My Mind”. Ona, pak, u novoj izvedbi kao da je izašla ispod skuta Grahama Parsonsa i Emmylou Harris.
Veličanstveno čitanje sjajne Wyattove ‘Sea Song’
Davši odriješene ruke glazbenicima da ponude svoja čitanja standarda, Oldham i Callahan su uglavnom u ruke dobili veoma dobar materijal poput, recimo, veličanstvenog čitanja sjajne Wyattove “Sea Song” s “Rock Bottoma”, koja je uz gitaru Micka Turnera iz Dirty Three zadržala prepoznatljive klavijature i psihodelični pečat uz naizmjenične vokale Callahana i Oldhama. On, pa,k u visokim drhtavim lagama izravno priziva Wyattov izvornik.
Ili pak “Rooftop Garden” Velveta u kojoj je osebujan gitarski dron odnosno a la sitar zvuk Johna Calea ovog puta s lutnjom grčkog svirača Georgea Xylourisa. “Wish You Were Gay” Billie Eilish (ali i “Miracles”) preseljene su u prostor princeovskim funkom ozračenog electro-popa uz gostovanje Seana O’Hagana iz High Llamas, “Deacon Blues” Steely Dana ima gitaru koja vuče prema bossa novi, “The Wild Kindness” je pak obdarena sjajnom gitarskom distorezijom i raskošnim pozadinskim vokalima…
Većina od 19 skladbi dvostrukog albuma vrijedna je barem desetak opetovanih slušanja koja u svakom novom ponavljanju otkrivaju nove slojeve. Jer, “Blind Date Party” je album kojeg se teško zasititi.