BRUCE SPRINGSTEEN
Letter To You
Columbia – Menart
*****
Lanjski “Western Stars” oglasio je Springsteenovo dubinsko poznavanje svih zakutaka američke glazbe bezgrješno spajajući kantautorsku poetiku s osunčanim kalifornijskim popom i čudesnim orkestracijama nadahnutim “croonerima”, Orbisonom i Pitneyjem te baroknim-popom šezdesetih da bi, jedva godinu kasnije, opet bljesnuo fascinantnim albumom s E-Street Bandom. Ponovit ću ono što sam stotinu puta napisao: uz The Band s Dylanom, Heartbreakerse s Pettyjem i Booker T & MG’s, apsolutno najboljim “pratećim” bendom koji je ikada ušao u studio. Ovog puta u Springsteenov kućni studio u New Yerseyu. Snimljen bez prethodnih demo snimaka, u živo, u produkciji Rona Aniella i Springsteena gotovo na dah (jer album je snimljen u svega četiri dana) realizirali su album. I to kako… Moćno kao u dane “Rivera”.
Ako je na “Western Stars” Bruce posegnuo za onim što mu od početka karijere najbolje polazi za rukom, dakle američkom mitologijom i (uvjetno rečeno) retro začinima baroknog popa i najšire shvaćene americane… garnirane introspektivnim tekstovima na “Letter To You” je s ulascima u prostor soula, rocka sedamdesetih i rhythm and bluesa, napravio još jedan korak istim tragom. Ništa čudno jer tri skladbe s albuma (“If I Was the Priest”, “Janey Needs a Shooter” i “Song for Orphans”) nastale su još 1973. godine u vrijeme rada na prvijencu “Greetings from Asbury Park, N.Y.”. No, tipično springsteenovski, i one – kao i cijeli album – u izravno doticaju s američkim svagdanom.
Naravno, s tekstovima u kojima osobno i izrazito emocionalno govori o gubitku suradnika i prijatelja, hoda ruku pod ruku s “općim” – sve jačim – raspoloženjem mnogih Amera: istovremeno i žalosti i bujajućeg gnjeva zbog “state of the union”. Najizravnije – mada ne pamfletski – u skladbama “Rainmaker” te “House of a Thousand Guitars”.
U prvoj odsviranoj kao folky-roots rock tema s laganim uvodom i country obojenom gitarom koja prerasta u žešći broj razigranih gitara, govori o ispraznim obećanjima prevaranata (mada neizrečeno, u skladbi napisanoj prije Trumpova dolaska na vlast očito je riječ o njegovoj administraciji) koji obećavaju brda i doline farmerima pogođenim sušom. U “House Of A Thousand Guitar” se pak spominje “kriminalni klaun” koji je ukrao prijestolje/vlast mada i ovdje izbjegava izravno politiziranje jer tema govori o idiličnom prostoru u kojem vlada rock and roll i glazba koja – i na stadionima i u malim klubovima – nikad ne prestaje. Jer, zaključuje, ona je lijek i u ova nemila vremena. Riječ je o sjajnoj skladbi s Bittanovim klavirom koji se poput crvene niti provlači brojem u postupnom rastu prema stadionskom zvuku moćnog E-Street Banda. Ponovo sa sjajnim gitarama.
Album otvara “One Minute You’re Here”, nježna balada (eto kopče s prethodnim albumom) opjevana prigušenim baritonom govori o smrti bliskih i voljenih osoba (članova E-Street Banda Clarenca Clemonsa i Dannyja Federicija te Georga Theissa iz Bossovog prvog benda Castiles) i smrtnosti (kao jedne od dominantnih tema albuma) odsvirana mahom uz akustičnu gitaru, i diskretne klavirske umetke. Dakako i uz upečatljive poetske slike poput “Veliki crni vlak dolazi, stavio sam novčić na tračnice dok ljeto pjeva svoju posljednju pjesmu/ U trenu si tu a u drugom te već nema”.
Naslovna “Letter To You” je posve drugačija sa zvečećim gitarama (i retro “twangom” podebljanim orguljama Charlesa Giordana), klavirskim staccatom Roya Bittana, poslovičnim “čekičanjem” Maxa Weinberga… te tipičnom springsteenovskom dramaturgijom u kojoj se nježni pasaži izmjenjuju s moćnom svirkom benda. Bruce se u tekstu obraća svim svojim brojnim fanovima govoreći da je u glazbu utkao sebe jer, veli, “kleknuo sam na koljena, dograbio olovku i prignuo glavu, pokušao sabrati sve što je spoznalo moje srce, i poslati pismo vama”. – Kud ćeš bolje poruke.
“Burnin’ Train” je pak novi manifest “stadionske” moći E-Street Banda (s ubojitom ritam sekcijom Maxa i basiste Garryja Tallenta) i raskošnih gitara; one iste koja je “Born To Run” – kad odvrnete pojačalo do kraja – pretvorila u ultimativan zgoditak rock and rolla. “Janey Needs A Shooter” je gotovo sedmominutna vremešna tema (pravo je čudo da se nije našla i na Bruceovom prvijencu) kao idealna fuzija gospel-soula / rhythm and bluesa nadahnutog Gary US Bondom i rocka u epskoj izvedbi E-Street Banda, ubojitim refrenom i hammondom koji prede u podlozi. Uz upečatljivu usnu harmoniku i gitarski sitnovez u drugom planu i tekst koji govori o pokvarenim liječnicima, policajcima i svećenicima.
“Last Man Standing” ponovo smiruje akustičnim gitarskim početkom prije nego li se uključi bend s raspoloženim “netjakom” Jakeom Clemonsom sa saksofonom, Bittanovim prepoznatljivim staccato klavirom podebljanim hammondom Charlesa Giordana, gitarskim “twangom” te Maxovim i Tallentovim ritmičkim zakucavanjima. Springsteen ponovo govori o smrtnosti prisjećajući se onih kojih više nema te s očitom sjetom zaključuje “ja sam ostao posljednji”. U “The Power Of Prayer” – klavirom pogonjenom rock broju u kojem čvrsti “e-streetovski” pečat daje Jakeov saksofon – zarazne osunčane melodije ponovo se referira na prošla glazbena vremena te Bruce spominje Drifterse i Bena E. Kinga kao dio iscjeljujuće snage molitve. “If I Was The Priest” – još jedan stari broj – nastao je u vremenu kad su glazbeni novinari (i sama Columbia Records) Brucea reklamirali kao “novog Dylana” (zacijelo i zbog vokala ali i biblijskih slika koje Springsteen slobodno interpretira) što možda i stoji u uvodu broja no E-Street Band ponovo sve odvlači u vlastitu samosvojnu nišu. Dylanovskog je više u “Song For Orphans”, također broja nastalog u vrijeme debitantskog albuma kao stilizirana country-rock tema naslonjena na poetiku “Forever Young” ili pak “Shelter From The Storm”.
“Ghosts” – skladba objavljena kao drugi singl s albuma – zasigurno će biti jedan od novih koncertnih favorita. Ubojiti roker s gitarama (pomalo i na pettyjevskom tragu) nova je autobiografska ili intimistička tema kao oda sviranju u bendu u društvu prijatelja i “braće”. Ono, veli Bruce, donosi radost, čak i kad dragi ljudi i glazbeni suputnici zauvijek odlaze.
Zaključna “I’ll See You In My Dreams”, rasna je skladba s laganim uvodom i moćnim nastavkom kao još jedan oproštaj od preminulih prijatelja. Razigrani gitarski zvuk, Bruce koji se za trenutak “vraća” na orbisonovski vokal koji je obilježio i neke od skladbi prethodnika te himnički refren… savršeno zaključuju album kao logično finale tema koje je otvorila uvodna “One Minute You’re Here”.
“Letter To You” je još jedno Bossovo veličanstveno glazbeno “pismo” u kojem ovog puta u post scriptumu stoji da se i u očajnim vremenima i u vječnoj borbi s osobnim demonima može pobijediti i mora preživjeti ako spoznaš i sebe samoga i ljekovitu moć glazbe. A Springsteenova to sigurno jest. I kao terapija za samoiscjeljenje i kao univerzalni medikament.
Naslovna fotografija: Danny Clinch / Columbia Records