Bruna Matić Quintet
Noise
Zebra music
*****
Teško je zamisliti bolju promociju svog netom objavljenog albuma od sjajne koncertne prezentacije u Tvornici. A Bruna Matić je baš tako premijerno s kvintetom predstavila svoj drugi album “Noise”; multimedijalni projekt s video materijalom kao odlično ugođenim pratiteljem/suputnikom glazbe izvedene na sceni. Odgovor na pitanje “zašto buka” stigao je već na samom početku audio-vizualnog projekta kolažiranjem prometne buke – koja se baš kao i svjetlosna zagađenja na video materijalu provlači cijelim albumom – s jazz saksofonom, gitarom, basom, klavijaturama te bubnjevima/udaraljkama i elektronikom Jer, poručuje sjajna jazz bubnjarka Bruna, buka u užem i širem smislu, sveprisutna je pratilja suvremenog života.
Kolažiranje zvukova iz prirode ili urbanog okruženja sa autorskom glazbom, naravno, nije od jučer, no ovog puta ono je pretvoreno u poruku: kakofoniju buke koja nam na svim razinama (od istinitih i lažnih informacija kojima nas filaju elektronski mediji i društvene mreže do sveprisutne buke i urbanog svjetlosnog zagađenja) opterećuje život može se suprotstaviti umjetnošću. Točnije, glazbom.
Projekt koji je dugo nastajao zamišljen je i odrađen poput prog-rock/jazz suite kojoj su dodani silni žanrovski pritoci elektroničke glazbe. Zašto prog-rock fusion? Pa stoga što bi stare uši stilski tu mogle prepoznati ne samo koncept slaganja žanrovski raznorodnih stavaka već i glazbena rješenja koja se mogu naći (najviše) kod jazz-rockera sedamdesetih. Posebice – zbog saksofona ili basa na tragu Jaca Pastoriousa te gotovo ambijentalnih sintesajzerskih dionica – kod Weather Report s albuma poput “Mysterious Traveller” ili The Eleventh House s Larryjem Coryellom (u dionicama s Filipom Pavićem koji ovog puta svira Fender Telecaster).
Teško je zamisliti bolju promociju albuma
Mogu se naći i dodirne točke s ambijentalnom psihodelijom Pink Floyda, avant-glazbenicima poput Franka Zappe te prog-rock / krautrockerima (industrial Fausta, motorički ritam NEU! u brojevima poput “Hallogallo”, sa albuma “Future Days”, Kraftwerk u uvodu projekta “Ralf & Florian”…) . Narativne dionice iznad glazbene podloge su pak na tragu truizama Laurie Anderson iz njenih audio-vizualnih “instalacija”.
“Noise” valja sagledati/poslušati kao cjelinu; kao zaokruženi projekt da bi se moglo potom uživati u pojedinačnim stavcima sa izvrsnim instrumentalnim dionicama, (ali i kolektivnim muziciranjem) sjajnih glazbenika. Najprije same Brune te redom tenor saksofoniste Vojkana Jocića, gitariste Filipa Pavića, klavijaturiste Hrvoja Gallera i basiste Bojana Skočilića.
Kao i nedavno objavljen album Filipa Pavića i “Noise” je još jedan dokaz o sve agilnijoj, kvalitetnijoj i uzbudljivijoj hrvatskoj jazz sceni s novom generacijom glazbenika sklonih hrabrom preskakanju žanrovskih ograda i ograničenja. Jer, što se bliži kraj godine naprosto valja kazati da je ona, uglavnom, “pomela” konkurente iz drugih “komunikativnijih” i “komercijalnijih” glazbenih prostora.
Buka je prisutna u širem i užem smislu
Teško je zamisliti bolju promociju svog netom objavljenog albuma od sjajne koncertne prezentacije u Tvornici. A Bruna Matić je baš tako premijerno s kvintetom predstavila svoj drugi album „Noise“; multimedijalni projekt s video materijalom kao odlično ugođenim pratiteljem/suputnikom glazbe izvedene na sceni. Odgovor na pitanje “zašto buka” stigao je već na samom početku audio-vizualnog projekta kolažiranjem prometne buke – koja se baš kao i svjetlosna zagađenja na video materijalu provlači cijelim albumom – s jazz saksofonom, gitarom, basom, klavijaturama te bubnjevima/udaraljkama i elektronikom Jer, poručuje sjajna jazz bubnjarka Bruna, buka u užem i širem smislu, sveprisutna je pratilja suvremenog života.
Kolažiranje zvukova iz prirode ili urbanog okruženja sa autorskom glazbom, naravno, nije od jučer no ovog puta ono je pretvoreno u poruku: kakofoniju buke koja nam na svim razinama (od istinitih i lažnih informacija kojima nas filaju elektronski mediji i društvene mreže do sveprisutne buke i urbanog svjetlosnog zagađenja) opterećuje život može se suprotstaviti umjetnošću. Točnije, glazbom.
Projekt koji je dugo nastajao zamišljen je i odrađen poput prog-rock/jazz suite kojoj su dodani silni žanrovski pritoci elektroničke glazbe. Zašto prog-rock fusion? Pa stoga što bi stare uši stilski tu mogle prepoznati ne samo koncept slaganja žanrovski raznorodnih stavaka već i glazbena rješenja koja se mogu naći (najviše) kod jazz-rockera sedamdesetih. Posebice – zbog saksofona ili basa na tragu Jaca Pastoriousa te gotovo ambijentalnih sintesajzerskih dionica – kod Weather Report s albuma poput “Mysterious Traveller” ili The Eleventh House s Larryjem Coryellom (u dionicama s Filipom Pavićem koji ovog puta svira Fender Telecaster).
Album je pomeo konkurente
Mogu se naći i dodirne točke s ambijentalnom psihodelijom Pink Floyda, avant-glazbenicima poput Franka Zappe te prog-rock / krautrockerima (industrial Fausta, motorički ritam NEU! u brojevima poput “Hallogallo”, Can sa albuma “Future Days”, Kraftwerk u uvodu projekta “Ralf & Florian”…) . Narativne dionice iznad glazbene podloge su pak na tragu truizama Laurie Anderson iz njenih audio-vizualnih “instalacija”.
“Noise” valja sagledati/poslušati kao cjelinu; kao zaokruženi projekt da bi se moglo potom uživati u pojedinačnim stavcima sa izvrsnim instrumentalnim dionicama (ali i kolektivnim muziciranjem) sjajnih glazbenika. Najprije same Brune te redom tenor saksofoniste Vojkana Jocića, gitariste Filipa Pavića, klavijaturiste Hrvoja Gallera i basiste Bojana Skočilića.
Kao i nedavno objavljen album Filipa Pavića i “Noise” je još jedan dokaz o sve agilnijoj, kvalitetnijoj i uzbudljivijoj hrvatskoj jazz sceni s novom generacijom glazbenika sklonih hrabrom preskakanju žanrovskih ograda i ograničenja. Jer, što se bliži kraj godine naprosto valja kazati da je ona, uglavnom, “pomela” konkurente iz drugih “komunikativnijih” i “komercijalnijih” glazbenih prostora.