Subota, 24 srpnja, 2021

Parangall: Japanski premijeri & Vava – Pitki i čarobni ambijentalni kolaž

'New Green Cabaret' je naprosto odličan album u kojem se zvučni eksperiment raskošnih tekstura odlično sljubljuje uz melodiju čineći ga pitkim no slojevitim užitkom za slušanje

JAPANSKI PREMIJERI & VAVA

‘New Green Cabaret’

Dallas

*****

Kud će suza neg’ na oko – veli stara pučka mudrost pa, eto, ne čudi ni logična kolaboracija riječke družbe Japanski Premijeri (Enver Krivac, Marin Juričić i Moris Mateljan) s Vladom Simcichem Vavom.

Logična stoga što su dosadašnji Vavini ‘soundscapeovi’ odnosno ambijentalni albumi ozračeni americanom i (još i više) bluesom u istom glazbenom ‘semantičkom polju’ kao ambijentalna elektronika Japanskih Premijera.

Zanimljiva dramaturgija s ubrzanjima

‘Phtalo Blues’, odabran kao nastupni singl s albuma ‘New Green Cabaret’, ilustrativan je primjer suradnje jer je broj obdaren eteričnim vokalom gošće Petre Gržetić Fućak, koprenastom lelujavom elektronikom i sjajnim gitarskim naglascima s akustičnom gitarom u podlozi u prvom dijelu gotovo devetominutnog broja. Vava posve preuzima glavnu ulogu u nastavku kad instrumental najprije ode u sfere psihodelijom ogrnutog bluesa a potom se nastavi kao osebujna inačica jam-sessiona s vokalnom arabeskom sačuvanom za kraj. ‘Eon Blues’ je tipičan Vavin gitarski iskorak prema ‘pustinjskoj americani’ odlično sparen s vokalom i elektronikom koja u širokim zamasima oslikava željeni sfumatozno melankoličan ugođaj. 

Drugi singl ‘Trembling Knees’ drugačijeg je glazbenog kroja kao efektna stilizacija elektro-popom ozračene skladbe na tragu osamdesetih s upečatljivom dionicom basa, ‘piskutavog’ retro sinta i gitare. I ova tema ima zanimljivu dramaturgiju s ubrzanjima melodioznih dionica i kratkih smirujućih pasaža dokazujući da Japanski Premijeri bez problema mogu s polja radikalnijih eksperimenata preskočiti u radiofoničan pop kao u skladbi ‘No Rushes (fast mix)’. Ili preciznije iz žanrovske niše poput ambijentalno eksperimentalnog zvučnog kolaža u uvodu ‘Nanonautika’ za tren prijeći na lijeni basom voženi groove uz kojeg savršeno liježu i sintovi i Vavina gitara. Ako je zamišljena kao svojevrsno pismo o namjerama albuma ‘Nanonautika’ koja otvara ‘New Green Cabaret’ je obavila zadaću jer zorno svjedoči o dva lica projekta: ono ambijentalno-kolažno i ono obdareno pitkom melodijom koju ne bi bilo teško zamisliti kao središnji instrumentalni dio puzzlea kakve ‘komercijalnije’ radiofonične skladbe.

Eksperimentalni zvučni kolaž

‘Kangaroo Poetry’ je slično postavljena no slojevitošću zvučne slike, atmosferom i vokalom gura se uz bok radova Davida Sylviana. Zanimljiva je Vavina gitara koja očijuka s afro sazvučjima i world music fuzijama nadahnutim tamošnjim palm-wine gitaristima što broju – uz retro sint po uzoru na prog-rock sedamdesetih – daje poseban karakter.
‘Pinewood Girl’ s Vavinom sjajnom akustičnom gitarom vodi prema ambijentalnom brit-folku šezdesetih kakvog su promovirali Davy Graham i Bert Jansch odnosno bendovi poput Incredible String Bandas, Magna Carte, Pentanglea… dok je ‘Streaming’ triphopasta fluidna tema slojevite zvučne slike s odličnom završnicom koja vabi na ples.
Zaključna sedmominutna ‘Heatwave Music’ svojevrsna je zrcalna slika uvodne ‘Nanonautice’ jer su u njoj i eksperimentalni zvučni kolaž u uvodu, Vavina patentirana ‘pustinjska blues’ gitara kakvu je u albumima filmske glazbe koristio Ry Cooder i zaključni zvučni ‘raspašoj’ koji vuče na psihodelične eksperimente Pink Floyda iz ranih sedamdesetih ili ambijentalnu elektroniku krautrockera.  

‘New Green Cabaret’ je naprosto odličan album u kojem se zvučni eksperiment raskošnih tekstura odlično sljubljuje uz melodiju čineći ga pitkim no slojevitim užitkom za slušanje. 

Pročitajte još...

PARANGALL | Bruce Springsteen, Letter To You – Veličanstveni The Boss i njegov E-Street Band

Moćno kao u dane "Rivera" - "Letter To You" je još jedno Bossovo veličanstveno glazbeno "pismo" u kojem ovog puta u post scriptumu stoji da se i u očajnim vremenima i u vječnoj borbi s osobnim demonima može pobijediti i mora preživjeti ako spoznaš i sebe samoga i ljekovitu moć glazbe. A Springsteenova to sigurno jest. I kao terapija za samoiscjeljenje i kao univerzalni medikament

PARANGALL | “Imploding The Mirage” – Ubojiti i zarazni The Killers

"Eto nas na trasi nekog novog iskaza, nekog novog zagrljaja alter-rocka, vremešnih poučaka, stadionske energije i zaraznih melodija"

PARANGALL | AC/DC, Power Up – I dalje veliki, bučni i moćni

"Power Up" je album koji se može slušati odmah nakon što ste po tko zna koji put poslušali "Back In Black", a da vam se ništa ne mijenja u percepciji i doživljaju benda. Jer, u slučaju grupe AC/DC - tridesetak godina "amo ili tamo" ne znači baš ništa jer njihov bučni i moćni (stadionski) rock and roll i dalje drži vodu

PARANGALL / ALEJUANDRO BUENDIJA, Škrinja – Najbolji domaći album u korona sezoni

Da nije bilo lockdowna i zamiranja koncertne djelatnosti te da je ovoga ljeta i rane jeseni TBF radio ustaljenim ritmom, sigurno je da svjetlo dana ne bi (još) ugledao album Saše Antića iliti Alejandra Buendije. ... za okorjele fanove benda koji žele korak naprijed no bez paljenja mostova za sobom te za fanove (sjajnih) Sašinih rima album stiže kao blagovijest

Povezano

Parangall / Modest mouse, The Golden Cascet – Skromni, no obilati miševi

Modest Mouse su albumom 'The Golden Casket' možda zatvorili (stilski/žanrovski) krug, no njegov slatko-opori sadržaj i izvrsna zvučna slika su mnogo više od metaforičkog čiščenja glazbene špajze: zalog za izglednu budućnost u kojoj se staro i novo savršeno prožimaju

Pop Gallaksija: David Bowie – Pola stoljeća albuma ‘The Man who Sold The World’ i ‘Hunky Dory’

Dva albuma s početka sedamdesetih 'The Man Who Sold The World' te 'Hunky Dory' započela su veličanstveni niz remek djela koja su obilježila dekadu glazbe Davida Bowieja

Parangall/ The Flatlanders, Treasure Of Love – Ravnozemljaši su zakon!

'Treasure Of Love' je doduše album sa samo četiri nova broja, no u diskografiji Flatlandersa on zaslužuje visoko mjesto kao osmišljen i zaokružen projekt sjajne trojke i koji mora izmamiti osmijeh na lice svakog pravog country fana

Pop Gallaksija/ Najbolji albumi 70-ih: Neil Young (2.) Bolje sagorjeti nego izblijediti

Albumi objavljeni u srpnju i studenome donijeli su na prvome studijski dorađen, a na albumu 'Live Rust' koncertni materijal. Potonji gotovo kao 'best of' snimljen u živo bio je sastavljen od starih i novih skladbi

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime