JOAN ARMATRADING
Consequences
BMG
****
Tko nije bio može mu biti vječno žao. Jer, koncert Joan Armatrading u Zagrebu 1979. kojim je manje-više zaključena sjajna koncertna serija zagrebačkih gostovanja u sedamdestima (među ostalima bili su tu Rolling Stones, Jethro Tull, Deep Purple, Paul McCartney s Wingsima, Frank Zappa, Santana, Earth Wind & Fire…) bio je fascinantan.
Baš kao i diskografska karijera koja je, desetljeće prije Tracy Chapman, patentirala kantautorsku poetiku na pola puta između soul/soft rock stilizacija i trubadurskog iskaza. Preskačući žanrovske ograde kad joj se to htjelo i ulazeći u prostor korijenskog bluesa da bi potom snimala albume s nabrijanim i distorziranim gitarama ili jazz projekt nadahnut Shakespeareovom dramom.
U ‘staroj svići’ još ima kreativnog ulja za novi proplamsaj
Sedamdesetogodišna britanska kantautorica je svih minulih godina naprosto brodila svojim putem ne osvrćući se na prolaznost trendova koje su gurali novi klinci očito nimalo frustrirana što ju – za razliku od mnogih koji joj nisu bili ni do koljena – ‘stardom’ nikad nije dohvatio. No, ostala je tu s odanom publikom koja uvijek napuni dvorane i čvrstim ugovorom s velikim diskografom kojem nije ni na kraj pameti bilo da joj otkaže suradnju. Ne samo zbog ‘bolje prošlosti’ popločane vječnim zgodicima poput klasika ‘Love and Affection’, ‘Me Myself and I’, ‘Show Some Emotion’, ‘Rosie’, ‘Willow’, ‘I Love it When You Call Me Names’, ‘The Weakness in Me’, ‘Down to Zero’… već zbog uvjerenja da u ‘staroj svići’ još ima kreativnog ulja za novi proplamsaj.
Konačno, potvrdio je to i friški album ‘Consequence’. Kojeg je – baš tipično za pandemijska izdanja produkciju – sama napisala i producirala – od početka do kraja te u njega, mirne se duše može kazati, utkala sve što je radila tijekom pedesetogodišnje karijere.
‘Natural Rhythm’ koja – s naglašenim učinkom ritam sekcije – otvara album od početka do kraja nosi pečat prepoznatljivog rukopisa i vokala s melodioznim refrenom i tipičnom ‘izvanvremenošću’ koja broj bliži svemu što je radila za minulih desetljeća. ‘Already There’ je još jedan prilog katalogu uvjetno rečeno klavirskih ‘laganica’ no s naglašenim perkusijama i moćnim basom kao i ‘To Be Loved’; ovog puta s odličnom Joaninom gitarom i višeglasjima te beatlesovskom melodijom (uz srednji dio naslonjen i na poduke Georgea Martina) kakvu bi potpisao i Paul McCartney. ‘Better Life’ dokazuje kako Joan suvereno vlada jednostavnom up-tempo pop formom i stilizacijama ska ritma. ‘Glorious Madness’ nova je emocijama i dramom nabijena (gotovo gospel) tema s dominantnim klavirom te sjajnim refrenom i – izlišno je i kazati – iznimnom vokalnom izvedbom podržanom basom i pozadinskim vokalima koji otvaraju i slijedeću baladu ‘Like’. I ona se nakon lirskog uvoda raspliće i kao ritmički bogat brzac s ‘užurbanim’ perkusijama, klavirskim naglascima i smjenom ‘narativnih’ i melodioznih pjevanih dijelova. Žanrovski je to još jedan osebujni ‘melting pot’ s elementima jazza u klavirskim dionicama te perkusija tipičnih za dance produkciju osamdesetih i himničkih pozadinskih vokala.
Album za sve koji su umorni od banalnosti konfekcijskog popa
Naslovna ‘Consequences’ ima ambijentalno prozračan uvod nakon kojeg slijede ‘udvojeni’ glavni i pozadinski vokali i gugutavi bas. Klavir je ponovo u funkciji akcentiranja teme iznad upečatljivih sintova. Instrumental ‘Sunrise’ ni u kom slučaju nije uljez već odličan fluidni komad (s Joaninom akustičnom gitarom i klavirom) na tragu znane Vangelisove teme ‘Chariots Of Fire’ a ‘Think About Me’ lepršav, zavodljiv i osunčan pop broj.
Zaključna ‘To Anyone Who Will Listen’ izvrsna je, pak, sfumatozna ljubavna balada odrađena klavijaturama s vokalom jednako uvjerljivim kao na ključnim albumima s konca sedamdesetih i ranih osamdesetih.
Najkraće rečeno, dvadeseti studijski album Joan Armatrading mora zadovoljiti (pače, oduševiti) sve stare fanove no pruža sjajnu priliku i da se za njen opus (konačno) zakače i novi klinci umorni od banalnosti konfekcijskog popa.