Albumi koji u 2020. slave 50. rođendan!
Malo koji album je imao sudbinu nalik dvostrukom “Layla And Other Assorted Love Songs” kojeg su u studenom 1970. objavili Derek And The Dominos.
Zahvaljujući singlu “Layla” (koji je doduše tek dvije godine kasnije dospio na Top 10 s obje strane Atlantika a onda prilikom svakog reizdanja ponovo zasjedao na rang liste), jednoj od najpoznatijih pjesama u povijesti rocka, svi naravno znaju da je Derek Eric Clapton a Dominos njegova tri “sidemana”: klavijaturist i pjevač Bobby Whitlock, basist Carl Radle i bubnjar Jim Gordon a dragocjeni gost na albumu (koji je odsvirao jedanaest od četrnaest brojeva) genijalni gitarist Duane Allman.
Objavljuje Derek and the Dominos u Nedjelja, 27. ožujka 2016.
Dvostruki album Claptona i društva kojeg je pobrao iz pratećeg banda Delaney & Bonnie and Friends (s kojima je Eric objavio i zajednički album), dočekan je gotovo “na nož” te posebice u Velikoj Britaniji ocijenjen kao još jedan pobačaj u Claptonovoj karijeri; novi pad nakon razočarenja kojeg im je priredila njegova kratkovječna super-grupa Blind Faith (također, nepravedno podcijenjena) i solo prvijenac. No skladba “Layla” bila je i ostala ocijenjena kao jedan od vrhunaca Claptonove karijere. Točnije kultna skladba u koju će se – baš kao i u “Hotel California” Eaglesa – i danas zakleti svaki okorjeli rock-fan. Možda se i zbog nje tijekom godina mijenjala ocjena dvostrukog albuma, njegova „ponovna otkrivanja“ i zakašnjeli hvalospjevi koji su album 2011. doveli i na britansku rang listu a 2000. i u Rock Of Fame.
U proljeće 1970. Clapton i Whitlock su u Claptonovom engleskom domu započeli rad na pjesmama koje su se našle na albumu. Tada možda još bez konačne vizije o bandu i pravcu kojim će krenuti. Izbor je pao na Jima Gordona koji je, baš zgodno, u to vrijeme u Londonu sudjelovao na snimanju prvijenca Georgea Harrisona „All Things Must Pass“ te basistu Radlea pa novopečeni band već u svibnju ima prvi session a onda kreće s Harrisonom na promotivnu turneju kao prateća grupa. Mjesec dana kasnije Derek And The Dominos – doduše pod imenom Eric Clapton & Friends – imaju prvi službeni nastup i to pojačani gitaristom Daveom Masonom, još jednim “izbjeglicom” iz grupe Delaney & Bonnie.
Derek And The Dominos kao peteročlani band kojem se pridružio i Harrison su snimili „Tell the Truth“ i „Roll It Over“ u produkciji Phila Spectora a na istom sessionu su snimljena i dva instrumentala koja su se našla na “All Things Must Pass”; albumu na kojem su obilato ruke dali i Clapton i Whitlock. U to vrijeme četveročlani band – bez Masona – sudjelovao je u Londonu i na snimanju album “The Sun, Moon & Herbs” kojeg je Dr.John objavio godinu kasnije. U isto vrijeme zahuktavala se veza između Claptona i Patty Boyd tadašnje Harrisonove supruge koja je bila nadahnuće i za “Laylu” i cijeli niz ljubavnih pjesama s albuma a band se “ugrijavao” nastupajući po londonskim klubovima.
Nastupi nisu bili oglašeni Claptonovim imenom kao dokaz da se pod svaku cijenu želio riješiti bremena (samo) vrhunskog gitariste Creama odnosno uloge gitarističkog „Boga“ kako su to s londonskih zidova poručivali graffiti.
Snimanje album počelo je u travnju u studiju Atlantic Recordsa u Miamiju uz pasku Toma Dowda. U vrijeme snimanja albuma sva četvorica članova banda bili su “debelo” na heroinu pa ne čudi da je početak snimanja bio konfuzan i neproduktivan. Dolazak Duanea Allmana koji je još ranije oduševio Claptona, sve je promijenio pa su na pet sljedećih sessiona (na kojima Allman nije svirao samo na temama “I Looked Away”, “Bell Bottom Blues” i “Keep on Growing”) zgotovili album. Allmanov trag kao gitariste i slide-gitariste bio je najočitiji u coverima blues tema u kojima je gotovo telepatski surađivao s Claptonom.
“Nobody Knows You When You’re Down And Out” – sporogoreći blues standard Jimmyja Coxa – demonstrirao je sjajnu suradnju dvaju gitarista “podloženu” toplim Whitlockovim orguljama uz upečatljive jecaje Duanove slide-gitare, devetominutna “Key To The Highway” – prašnjavi blues Big Billa Broonzyja – bila je na tragu najboljih blues izvedbi Yardbirdsa uz međuigre i dijalog“ Allmana i Claptona a izvanvremena “Have You Ever Loved A Woman” – jedan od neprijepornih blues vrhunaca albuma. Prava je šteta što Duane nije svirao i na odličnom “Bell Bottom Bluesu” jer bi zacijelo njegova slide-gitara dala dodatnu dimenziju Claptonovim lirskim gitarskim dionicama.
Album je otvorila “I Looked Away” Claptona i Whitlocka; skladba koja je bila na ti s “amerikanizirajućim” zvukom kojeg je Eric prigrlio s Delaney & Bonnie i na prvijencu. Bilo je u njoj dakako tipičnog Claptonovog autorskog rukopisa i (mahom nenametljivih) sola no broj je bio dokaz da su Whitlock i Eric idealan autorski ali i pjevački tandem. Njihova “Keep On Growing” bila je novi komad rhythm and bluesom ozračenog rocka s višeglasjem i gitarskim vožnjama, a “I Am Yours” sjajna akustičarska blues tema s harrisonovskim štihom kao začetak balada koje su godinama kasnije dovele i do “Tears In Heaven”.
“Anyday” i “Tell The Truth” su bile čista suprotnost s gitarskim “dvoglasima” i claptonovskim R&B/blues grooveom. “Why Does Love Got To Be So Sad?” je emocijama natopljen brzac s vratolomnim gitarama, a “Little Wing” vrsna posveta netom preminulom Hendrixu.
Album je zaključila akustičarska Whitlockova folky balada “Thorn Tree In The Garden” kao još jedan od dokaza Claptonove tada još javno neobznanjene ljubavi. One iste o kojoj je govorila sedmominutna “Layla”. Udarna skladba albuma je snimana na dva sessiona u razmaku od tjedan dana kada je znanom riffu kojeg je domislio Duane Allman a u “dijalogu” odsvirali on i Clapton te gitarskom dijelu broja dodan onaj znani klavirski Gordonov dio.
“Layla & The Asorted Love Songs” tipičan je veliki album iz 1970. kojem ni vrijeme a ni pretjerana eksploatacija “Layle” nije ni mrvu naškodila.