Ponedjeljak, 14 studenoga, 2022

Parangall: Madonna – Povratak kraljice plesnih podija

Osim glazbe same Madonna je tijekom najvećeg dijela karijere bila prihvaćena kao 'hodajuća provokacija'. Otvoreno se rugala klišejima popularne kulture te industrije masovne zabave koja je mnogo prije nje, ali bez njene izravnosti i, samosvijesti pa čak i ironičnog odmaka



 

MADONNA

Finally Enough Love – # 1 Remixed

WB – Dancing Bear

****

Madonnu se može cijeniti ili ne, voljeti ili osporavati, no njena pozicija fenomena popa, simboličnog ušća svih općih mjesta show bizza kao složenca probranih djelića ikonografije američke masovne kulture uz nepogrešivo prepoznate up-to-date sastojke, nepobitna je. Cement koji je pobrane krhotine povezao u cjelinu bio je vraški dobar njuh za događanja na sceni, ali i savršena medijska manipulacija. Preciznije:medijski posredovan šok, dvosmislenost i erotska provokacija. Iza koje se, međutim, uvijek krilo i “nešto više”.

Ovo ljeta to “nešto više” bila je najprije trodijelna kompilacija “Finally Enough Love: 50 Number Ones” (koja je dobila i vinilno izdanje na šest ploča), a potom i CD sa 16 probranih hitova u klupskim remiksima namijenjenim kao i nekad plesnim podijima. Ništa čudno zna li se da je od osamdesetih naovamo Madonnina niska globalnih hitova bila prigrljena kao prvorazredni “plesni materijal”. Kompilacija s remiksima u rasponu od vremešnih “Into The Groove” i “Like A Prayer” do recentnijih zgoditaka to zorno dokazuje. Jer, Madonna je bila ne samo kraljica popa (u najširem smislu ovog pojma) već i velika vladarica plesnih podija s pedeset no.1 hitova na Billboardovoj rang listi Dance Club brojeva. Za razliku od mnogih drugih zvijezda iz osamdesetih nije ostala zarobljenik starih klišeja. Štoviše evoluirala je kao i sama plesna glazba a u posljednjih desetak godina, surađujući sa velikim remikserskim gubicama minulih dekada i zvijezdama u usponu, cementirala svoju ulogu ne samo stare ikone već i trajno žareće vladarice žanra.

Madonna – hodajuća provokacija

Osim glazbe same Madonna je tijekom najvećeg dijela karijere bila prihvaćena kao “hodajuća provokacija”. Otvoreno se rugala klišejima popularne kulture te industrije masovne zabave koja je mnogo prije nje, ali bez njene izravnosti i, samosvijesti pa čak i ironičnog odmaka – posezala i za “lolitama”, “platinastim plavušama”, “kaubojkama” čak i  divama opskurnih underground klubova sklonih sado-mazo fetišima zapakiranim u proizvod koliko-toliko prihvatljiv i moralnoj “tihoj većini”. Madonna je to promijenila, ali – usput – naprosto obrnula naglavačke gotovo sve stereotipne predodžbe o ženi u show bizzu. I to ne samo one katoličke i tradicijske koje su ženu vidjeli unutar trokuta omeđenog djecom, kuhinjom i crkvom, već i stereotipne predodžbe o ženi seksualnom objektu, predmetu eksploatacije unutar industrije zabave. O ženi čija je karijera biološki ucijenjena rađanjem i brakom … A Madonna nije bila tek poziv na žensku pobunu: ona je bila sama pobuna!  

Ponekad je image značajniji od glazbe

Image i glazbe, forma i sadržaj – tijekom cijele su njene karijere išli zajedno u čvrstoj simbiozi. Čak je i traljavi Rock Handbook zapis o Madonni započeo tvrdnjom: “ponekad je image značajniji od glazbe” nastavljajući kako je njen uzlet 1982. bio jednako određen uspjehom 12-inčnih singlova namijenjenih eksploataciji u njujorškim diskotekama kao i skandaloznom ponašanju i provokativnom imageu. U jednom od prvih većih napisa o Madonni u europskom glazbenom tisku (New Musical Express iz ožujka 1983.) doista se više pažnje davalo njenom guranju u klišeje tada kurentne scratch’n’rap’n’break scene negoli isticanju osobnih izvođačkih kvaliteta. Album prvijenac Madonna te niska uspješnih singl ploča, poput “Everybody” i “Lucky Star”, doista su prije odgovarali stereotipima njujorškog nightclubinga nego li nagovještajima budućeg stardoma.

No, Madonna je ipak od samog početka čvrsto prigrabila staro-novi kliše seksipilne chanteusse te zgodno iskoristivši pauzu nastalu kao posljedicu novovalnog pospremanja i oporbe imanentnom  seksizmu scene. Istina, pet-šest godina nakon što su The Slits, Poly Styrene ili Raincoats uputili izazov seksualnim stereotipima, na sceni je i dalje išlo po starome, ali ipak uz bitne pomake. Podsjetimo, Cyndi Lauper je po uzoru na Madonnu patentirala formulu nekonvencionalne, no simpatične djevojke iz susjedstva dok je Annie Lennox cijedila uspješno androgini image.

Femme fatale i anđeo u jednom

Madonna je, učinivši korak natrag pa zakoračila naprijed. Bezrezervni pristanak na stereotip estradnog seksualnog objekta postao je platforma s koje će doseći zvijezde. Znani obrazac femme fatale i anđela u jednoj osobi podcrtan spotom i samim dvosmislenim tekstom “Like A Virgin” te izuzetno pametno sročen istoimeni album (1984.) od nje je preko noći stvorio globalnu ikonu popa. Uvijek spremnu na nove provokacije ili pak drastične žanrovske zaokrete (popraćene promjenama imagea) u čijoj je podlozi ipak bila trajna sklonost plesnoj glazbi i zaraznom grooveu.

Očito – kad su plesni podiji u pitanju – unatoč svim pridošlicama u dvijetisućitima, vraški aktualnu i danas.

 

Pročitajte još...

Parangall / Brain Holidays: Reggae im je mila majka – Jamaican Connection

Najbolji i najzreliji projekt Brain Holidaysa (koji ujedno pokazuje da je izvorna vizija lidera benda Marka Gaćine bila vraški točna) mirne duše može pod ruku s bilo kojim aktualnim albumom globalne reggaeom nadahnute produkcije

PARANGALL / ALEJUANDRO BUENDIJA, Škrinja – Najbolji domaći album u korona sezoni

Da nije bilo lockdowna i zamiranja koncertne djelatnosti te da je ovoga ljeta i rane jeseni TBF radio ustaljenim ritmom, sigurno je da svjetlo dana ne bi (još) ugledao album Saše Antića iliti Alejandra Buendije. ... za okorjele fanove benda koji žele korak naprijed no bez paljenja mostova za sobom te za fanove (sjajnih) Sašinih rima album stiže kao blagovijest

Parangall / Benston, Sad sam tu – izvrsni galop svemirskih kauboja

Zaključna 'Vrijeme je stalo' je rutinski skockana laganica slabija od vrtoglavo visokog prosjeka ostatka albuma no, kvragu, nimalo ne umanjuje zaključno ocjenu projekta Benston: odlično! I – dobro došli!

EKSKLUZIVNO: Parangall / Gibonni ‘U po ure’ – Po ure bravure

Pet skladbi s 'U po ure' – koliko i traje album – novi su Gibonnijev zgoditak te ga po tko zna koji put cementiraju kao jednog od perjanika hrvatskog (pa ma što to značilo) rock mainstreama, a Nikšu Bratoša kao idealnog, rekao bih i nezamjenjivog, partnera i u studiju i na sceni

Povezano

Parangall: Bruce Springsteen – Ljubavno pismo soulu

'Only The Strong Survive' nije album općih mjesta pjesmarice R&B-ja i soula; on nije konfekcijski cover album kakav se snima kad imaš zamor vlastitog autorskog materijala...  On je ljubavno pismo soulu te izvođačima i skladbama koje strastveno voliš kao svoje!  A to mogu samo rijetki. Poput Bossa

Pop Gallaksija: Najbolji albumi sedamdesetih: Sex Pistols – Prasak pištolja seksa

Pistolsi su bili odveć nepredvidljivi, nihilistički i skandalozni razbijajući sve postojeće kanone diskografske promocije. Uostalom, i TV show s Rottenom i društvom kao glavnim gostima zbog psovki i 'nedoličnog ponašanja' zgrozio je javnost i užasnuo čelnike EMI-ja

Pop Gallaksija: Najbolji albumi sedamdesetih – Ramones: Ljeto u kojem je rođen punk

A onda su, rekoh, stigli Ramonesi. Ili točnije pjevač Joey, gitarist Johnny, basist Dee Dee i bubnjar Tommy. Prvijenac grupe dočekan je uz prave ovacije najutjecajnijeg dijela američke rock kritike

Parangall: Taylor Swift – Rasni pop za 21. stoljeće

Taylor Swift se nakon dvaju alter folk albuma vratila na pozicije electro-popa albuma 'Reputation', no taj 'korak unatrag' je – združen s emocijama koje su prokuljale na pandemijskim prethodnicima – dao sjajan rezultat. Konačno ako se išta može zvati rasnim popom za 2022. njegovo ime je – Taylor Swift

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime