Utorak, 25 siječnja, 2022

Parangall: Ruzina Frankulin, Croatian Popular Music – Ruzina nikad ne spava

Glazba koju je ne koristeći se ni jednim 'pravim' glazbalom stvorio bila je dio jedinstvenog multimedijalnog projekta/izložbe 'Festival' iz 2017. realiziranog zajedno sa Ratkom Ilijićem koji je potpisao vizualni dio, no sada konačno dostupna i kao samosvojni album

 

RUZINA FRANKULIN

Croatian Popular Music

Sensoria

*****

Album ‘Croatian Popular Music’ ne nudi – kako bi se po naslovu i datumu objavljivanja moglo zaključiti – prigodni predbožićni izbor uspješnica (a najčešće estetskih bezuspješnica) domaće mainstream pop produkcije niti pak instrumentalni ‘easy listening’ zamišljen kao zvučna kulisa za ispijanje koktela u nekom fensi-šmensi lokalu.

Štoviše album je to eksperimentalne elektronske glazbe skovane od nekih od općih mjesta hrvatske pop mjuze. Zlobnici bi možda rekli ‘ljiga’ a oni pristojniji pak popularnih brojeva Dražena Zečića, Tonija Cetinskog, Jelene Rozge, Vlatke Pokos, Miroslava Škore, Maje Šuput i Marka Perkovića Thompsona.

Tonči Bakotin alias Ruzina Frankulin je skovao glazbenu novotvorbu

“Uzimajući fragmente, kratke slučajne uzorke u trajanju koja variraju od 10 000 do 60 000 odsječaka zvuka (jedna sekunda u sistemu 48k/24bit ima 48 000 takvih odsječaka)” – kako je to precizno napisala u katalogu izložbenog projekta Ljubica Letinić – Tonči Bakotin alias Ruzina Frankulin je skovao glazbenu novotvorbu.

Glazba koju je ne koristeći se ni jednim ‘pravim’ glazbalom stvorio bila je dio jedinstvenog multimedijalnog projekta/izložbe ‘Festival’ iz 2017. realiziranog zajedno sa Ratkom Ilijićem koji je potpisao vizualni dio, no sada konačno dostupna i kao samosvojni album.  

O čemu je zapravo riječ? Kao prvo čak i lišen izvornog konteksta multimedijalnog galerijskog projekta odnosno preseljen u prostor diskografije, album ‘Croatian Popular Music’ zaslužuje maksimalnu pažnju. Svakako stoga što je riječ o materijalu kojeg se s lakoćom može shvatiti i kao logičnu kariku u lancu koji povezuje avangardiste i eksperimentatore iz polovine prošlog stoljeća, krautrockere poput Cana i začetnike ‘elektronike’ unutar prostora ‘popularne glazbe’ – zacijelo nadahnute i onom Cageovom o eksperimentu koji ‘uključuje sve mogućnosti prije nego da ih isključuje’ – te suvremenog technoa i IDM-a. Iliti, elektronske plesne glazbe lišene konfekcijske banalnosti.

Ni jedan djelić zvuka nije naknadno dodan

Sam postupak je pak nalik dadaističkom slobodnom kolažiranju i gradnji svojevrsnog glazbenog ‘merzbaua’ odnosno potpunoj dekontekstualizaciji i resemantizaciji do krajnih granica dekonstruiranog estradnog izvornika.

Naizgled ovo djeluje malko komplicirano no stvar je jednostavna. Odabrani izvorni glazbeni (i videospotovski) zapis je razbijen na maksimalno usitnjene fragmente-odsječke koji se potom koriste kao zvučni građevni materijal za novu autorsku konstrukciju. Smještenu naravno u novi (žanrovski i estetski) kontekst i lišenu svih izvornih značenja ali i melodijskih ili ritmičkih prepoznatljivosti. Potom, za razliku od uobičajenih semplerskih postupaka kojima su se posvajale konkretne melodijske dionice, riffovi, ritam, glazbene fraze, ni jedan djelić zvuka koji je ugrađen u novu zvučnu sliku nije naknadno dodan već pripada izvorniku.

‘Croatian Popular Music’ stoga funkcionira na obje ključne razine. Album je sadržajno zanimljiv transažnrovski složenac najšire shvaćene ‘elektronike’ (sa svojim ambijentalnim ili plesnim pasažima te eksperimentalnom ‘bukom’ koju je Ruzina kao poputbinu dovukao iz svojeg banda Zidar Betonsky) ali i kao precizno domišljen projekt koji zorno pokazuje mogućnosti manipulacije i eksperimentiranja zvukom koje je već šezdesetak godina prisutno u rječniku suvremene alternativne, avangardne ali i ‘popularne’ glazbe.

Pročitajte još...

PARANGALL | Neil Young i Pearl Jam – Kum i kumčad grungea uživo

Veze Younga i Pearl Jama nisu od jučer. Kao i Nirvana, Vedder i družina ga je, ponajviše zbog čudesnog albuma "Rust Never Sleeps" s distorziranim gitarama i odvrnutim pojačalima, držala jednim od vraški važnih utjecaja u formativnim godinama grungea - što mu je i donijelo nadimak kuma grungea

KUHAČA & TELECASTER I Legendarna mjuza i fina klopa u znaku banane

Nema nikakve sumnje da je do danas najpoznatija pjesma u kojoj se spominju banane vremešna 'Banana Boat' s prepoznatljivim 'day -o' koja je proslavila Harryja Belafontea ali i mnoge druge. Za 'najbananastiji' album također ne treba dugo razbijati glavu jer on je prvijenac Velvet Underground & Nico...

Edi Maružin: Sa 50 koncerata godišnje lani smo spali na 5 – i to loše plaćenih!

O novom albumu, svojevrsnoj pauzi u radu s Gustafima, pandemiji koronavirusa, svom imanju u Istri i domaćim životinjima koje je prigrlio kao kućne ljubimce ali i planovima za nepredvidivu godinu pred nama popričali smo s Edijem - uz čašicu finog istarskog vina

Parangall / Kensington Lima, Southbound – Ništa manje od blistave petice!

Josip Radić i družina, ovaj put povećana gostovanjem viđenih faca s domaće scene, i drugim su albumom pokazali da je Radić jedan od najintrigantnijih (i najsvestranijih) autora i izvođača (pjevač i multiinstrumentalist) na domaćoj sceni

Povezano

Parangall: Elvis Costello & The Imposters, The Boy Named If – Sjajan povratak korijenima

Za sve koji su Costella posvojili prije nego što li je krenuo na transžanrovske ekskurzije od countryja, americane, komorne klasične glazbe pa do neworleanskog bluesa, Tin Pan Alleya i soula te jazza, 'The Boy Named If' je 'must have'! Naprosto fascinantan album

Parangall: Hojsak & Novosel, Traditional Songbook – U slavu kontrabasa i tambure

'Traditional Songbook' je – ma u koju ga žanrovsku ladicu gurali - naprosto čudesan album

Parangall: Muzika za film Dušana Kovačevića – Nije loše biti Bajaga

Odabir deset općih mjesta iz Bajagine pjesmarice - ujedno i deset "javnih površina" koje i danas koncertnom aktivnošću Bajage od Vardara pa do Triglava napaljuju i mlađe generacije - na prvu je bila jednostavna zadaća. A nije...

Pop Gallaksija: Najbolji albumi sedamdesetih – King Crimson; najutjecajniji band prog-rocka

Hvalili su ih i glazbenici koji su s prezirom na isteku70-ih i početkom80-ih gledali na 'dinosaure rocka' i zvijezde prog-rock ere. S razlogom jer vječno mutirajuća družina oko genijalnog ekscentrika Roberta Frippa utjecala je ne samo na art/prog rockere, nego i na heavy i punk metal, jazz ili classic-fusion, synt-pop, noise, avangard rock...

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime