Subota, 2 ožujka, 2024

Parangall: Urban & 4, Lipanj, srpanj, kolovoz – Album godine kao vrhunac ‘urbanizma’ 

'Lipanj, srpanj, kolovoz' je stoga ne samo sjajan album već i – čini mi se – veliko finale Urbana kakvog znamo od 'Žena+dijete' naovamo ali, volio bih vjerovati, i startna pozicija novog Urbana koji bez paljenja mostova za sobom može ići dalje. I to, kud god hoće



 

URBAN & 4

Lipanj, srpanj, kolovoz

Croatia records

*****

 

Kao i uvijek kad je Urban u pitanju treba biti strpljiv. Treba najprije strpljenje da bi se pomno preslušao dvostruki album koji traje 80+ minuta.

Valja svaku skladbu – čak i kad je na djelu urbanovski minimalizam – poslušati barem nekoliko puta da bi se rastvorila u svoj svojoj punoći pa zatvorenih očiju slušati tekst koji je – pogađate – i ovdje apstraktan, ‘zakučast’ i – mada manje nego li ikad ranije – kriptičan. Najkraće rečeno, za album ‘Lipanj, srpanj, kolovoz’ treba vam sve ono što je odavno odbacio svaki slušatelj formatiranih radija ili prosječan konzument glazbene digitalije i streaming servisa. 

Preslušavanje albuma nalik odmatanju željenog rođendanskog dara

No sve je to, baš kao kod svih velikih albuma, vrijedno truda. Jer ‘trud’ je zapravo užitak a preslušavanje albuma nalik odmatanju željenog rođendanskog dara koji se krije između debelih slojeva ukrasnog papira ili pak staniola iza kojeg se nalazi slasna čokolada.
Album otvara ‘Sama’, snena nježna balada s čudesnim slikama i temom koja i emocionalnom izvedbom i aranžmanom raste ‘do neba’. Uz čaroban melodiozni refren i podršku pozadinskih vokala kao zbornih pjevača nadahnutih možda i Gabrielom ili Gibom. Sjajan uvod u album i neupitni hit! 
‘Dobar znak’ s početnim gitarskim twangom u sjajnom aranžmanu s diskretnom jazzy ovojnicom, ‘Kavez nije dom’ – sa odličnim tekstom i eksplicitnom porukom, ‘Gnjurac’ – obojan pariškim spleenom harmonike i atmosferom nalik Gibinoj ‘Udici’, za Urbanove standarde žovijalan pop biser ‘Male dame’ pa i novi ‘klasik’ ‘Div’ koji odlično priziva dramu baroknog popa šezdesetih… skladbe su s jakim Urbanovim autorskim i izvođačkim pečatom ali i – nikad protočniji – brojevi koji se mogu (moraju) dobaciti i do šire publike.
I preostala tri (već dobro znana) broja s prvog CD-a – ‘Kuća sjećanja’, ‘Iskra’ i ‘Pseća oluja’ –  iste su kvalitete ali i ‘komunikativnosti’. I eto glavne odlike ovog dvodijelnog albuma: sve kvalitete Urbanovog rukopisa i sugestivne pjevačke izvedbe su tu baš kao što su bile i na (po meni i dalje najboljem albumu devedesetih) ‘Žena+dijete’ no uz nepodnošljivu lakoću pretvorbe osobnih poetskih vizija u moćne slike a glazbenih nadahnuća u nikad uvjerljivije melodije. 

Novi dokazi Urbanovog bezgrešnog prianjanju uz svaku glazbenu podlogu

Drugi CD naslovljen ‘Zapisi’ nije ništa slabiji. Dapače. Nakon instrumentalnog ‘intra’, bogato aranžirana ‘Gdje god bila’ djeluje kao čvrsta kopča između velikih ‘dalmatinskih šansona’ Arsena Dedića i Zdenka Runjića iz šezdesetih i vremena današnjeg, ‘Susjed’ je izuzetan izlet u stilizacije world musica i za Urbana neuobičajeno linearnu i ‘transparentnu’ priču a ‘Duža riječ’ rasna laganica za ‘iza ponoći’ građena mahom oko akustične gitare i harmonike. ‘Biram ptice’ bi pak trebalo zvati ambijentalnom šansonom za novo doba (za razliku od onih silnih naplavina šlagerskog bofla koje se kite imenom šansone). ‘Vještac’ s morriconeovskim zviždukanjem i ‘pustinjskom’ atmosferom westerna te ‘Nitko osim nas’ kao cohenovska šansona (s ‘usamljenom trubom’ na tragu Calexica) ili zaključni ‘Ludi Škarpa’, novi su dokazi Urbanovog bezgrešnog prianjanju uz svaku glazbenu podlogu. Jer on to naprosto zna, sada je očito i želi te – može. 

‘Lipanj, srpanj, kolovoz’ je stoga ne samo sjajan album već i – čini mi se – veliko finale Urbana kakvog znamo od ‘Žena+dijete’ naovamo ali, volio bih vjerovati, i startna pozicija novog Urbana koji bez paljenja mostova za sobom može ići dalje. I to, kud god hoće.  

Pročitajte još...

Povezano

1 KOMENTAR

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime