ZDENKO KOLAR & MAGIC BUSH
Superheroj
Croatia records
****
Lepršavi osunčani pop s okusom šezdesetih uz “rokerske” zvečeće gitare i zaraznu melodiju i eto Idola drugim sredstvima i u drugo vrijeme. Ovog puta ne sa Vladom Divljanom (kojem je ovaj tip skladbi bio i svojevrsni zaštitni znak) ili Šaperom u glavnoj ulozi već sa Zdenkom Kolarom u ulozi pjevača. Udružen s Magic Bushom – koji su već odradili sličan uspjeli projekt kolaboracije s Giletom na albumu “Retko svirane pesme” – Zdenko je već prvim singlom “Savršeni par” objavljenim prije dvije godine naznačio koordinate budućeg albuma. Jer skladba koju je odavno napisao Cvele (basist Bajaginih Instruktora Miroslav Cvetković, a tekst potpisao Damjan Dašić lider Magic Busha, cima iste žice kao i Vladini samostalni zgodici ili brojevi iz dana Idola i suradnje sa Ljetnim kinom. Ulazeći kroz velika vrata u prostor u kojem su nekoć carevali Belanovi Đavoli.
Svaki val je sazdan i od stare vode
Upravo na njih podsjeća (koncertni snimak) “Hodam sad kao zombi”: broj zamišljen kao idealan spoj power popa i brit popa šezdesetih. Taj koncept, naravno, podrazumijeva i lijepi broj citata ili naslanjanja koja starom uhu mogu biti poznata. Mana? Nipošto, već novi dokaz da je svaki val sazdan i od stare vode. “Svaki dan sam” tako djeluje kao artefakt iz rockerske arheologije i poetiku domaćih šezdesetih s VIS-ovima (a najviše Grupom 220 s početka karijere) kao nadahnućem u instrumentalnom smislu i (možda je teško povjerovati?) Ivicom Perclom u vokalnim stilizacijama.
Romantična lirska tema “Komadić koji nedostaje” je pak sirupasta laganica uz gitarske akcente s “grooveom” u maniri stilizirane bossa nove prizivajući atmosferu ljetnih terasa šezdesetih i sedamdesetih na kojima su se ovakve skladbe najavljivale obaveznim “dame biraju”. “Sada znam” je progresijom akorda i medenom melodijom podsjetnik i na Bajagu i davnašnje zgoditke iz pera Doca Pomusa (poput “Sweets For My Sweet” na koju su se rado referirali domaći VIS-ovi u šezdesetima). “Rok rok” je rock and roll brzac po obrascu Billa Haleya & His Comets kojeg su voljeli i Đavoli.
Album je nezaobilazan i za stare i mlade uši
“Opekotine” zgodan narativan broj na podlozi uvertire “Labuđeg jezera” Čajkovskoga, jazzy pasaža, basa koji vozi tragom Doorsa u “Riders On The Storm” i drugih citata (“Sve ptičice iz gore”) spojenih u osebujni glazbeni kolaž. Zaključna “Više nisam tvoj” razigrani je i zarazan pop-rock biser iz Giletovog portfelja. Posve logičan izbor jer su i “Svečane bele košulje” koje su obilato začinjene psihodelijom također Giletove.
Album je nezaobilazan i za stare i mlade uši. Prvima kao podsjetnik na “bolju prošlost”, a onima drugima kao dokaz da je doista svaki novi (i najnoviji) val pa čak i moćni tsunami sazdan i od stare vode.