Trajno uronjen u keltsko-američku glazbu
Svojevrstan ‘žanrovski’ kompromis bio je očit na albumu ‘Saint Dominic’s Preview“ objavljenom u lipnju 1972. Mada žanrovski šarolik sa srastanjima već znane singer-songwriter (trubadurske) Vanove poetike, keltskog folka, rhythm and bluesa, soula, jazza… dao je niz iznimnih skladbi poput uvodne ‘Jackie Wilson Said (I’m in Heaven When You Smile)’ kao vrhunskog komada utjecajne fuzije keltskog folka, gospel-popa i soula. Uzgred rečeno znanog i po kasnijoj verziji Dexy’s Midnight Runnersa.
Takva je i naslovna tema dok su ‘Redwood Tree’ i ‘Gypsy’ (zanimljivih ritmičkih promjena s ‘ciganskim’ štihom) bile naslonjene na stilistiku ‘Moondancea’. ‘I Will Be There’ je bila jazzy-blues na tragu Raya Charlesa a ‘Listen To The Lion’ (kao i ‘Almost Indenpendence Day’) epski mistični brojevi srodni temama s ranih albuma.
‘Kopča’ koja spaja dominantne utjecaje s albuma u šestominutnu cjelinu
Prva je jedanaest minutna ‘pokazna vježba’ Vanovih vokalnih mogućnosti i iskaza različitih emocija doslovno šapatom i krikom uz gotovo mantričko ponavljanje osnovne fraze gitarama Morrisona i Montrosea te klavira. Potonja je pak veličanstveni desetominutni broj u kojem se u svojevrsnom ‘loopu’ ponavlja glavna tema no pri svakom novom ‘okretu’ dobiva novu instrumentalnu nadgradnju. Naslovni broj albuma u dylanovskom tekstu nosi jaku autobiografsku notu a žanrovski je svojevrsna kopča koja spaja dominantne utjecaje s albuma u šestominutnu cjelinu.
Za razliku od prethodnih albuma ‘Hard Nose The Highway’ snimljen na sessionima u drugoj polovini 1972. a objavljen godinu kasnije, prošao je prilično slabo kod kritike. Bio je izvorno zamišljen kao dvostruki album jer Van je imao više no dovoljno novih skladbi pa je u zraku ostalo visjeti pitanje je li prisilna ‘redukcija’ na koju ga je natjerao diskograf bila razlog zašto se ‘Hard Nose The Highway’ činio neujednačenim projektom.
Tome je, s druge strane, zacijelo kumovao i svojevrsni Morrisonov kompromis s materijalom na pola puta između ambicioznijih glazbenih tema i želje za većim dosegom skladbi kod šire publike. No, unatoč svim zamjerkama i slabiji od prethodnika album je dao hitoidnu ‘Warm Love’ kao srodniku ‘Crazy Love’ te inovativnu uvodnu laganicu ‘Snow In San Anselmo’ snimljenu u suradnji sa Oakland Symphony Chamber Chorus, s dramatičnim promjenama ritma.
Fascinantnan koncertni album
Mada je od početka karijere s Them stalno nastupao na koncertima početkom 1972. Morrison se sve nelagodnije osjećao u suočenju s publikom i izbjegavao koncerte. Ipak 1974. objavljuje fascinantan dvostruki koncertni album ‘It’s Too Late To Stop Now’ sa skladbama koje su presjek dotadašnje karijere od ‘Glorije’ do ‘Warm Love’ i ‘Children’. Na set listi su se našli i zgodici poput ‘Dominoa’, ‘Into The Mystic’, ‘Caravana’, ‘Cyprus Avenue’… Skladbe su odabrane sa nastupa iz Trubadoura u Los Angelesu, Civic Auditoriuma u Santa Monici te londonskog Rainbow Theatre odnosno sa koncerata tijekom tromjesečne turneje od svibnja do srpnja 1973. odrađene uz pratnju jedanaesteročlanog banda nazvanog The Caledonia Soul Orchestra.
Iste godine – točnije 5. listopada – izlazi i novi studijski ‘Vedon Fleece’ čije su skladbe mahom nastale za boravka u Irskoj nakon šestogodišnjeg izbivanja te razvoda od supruge Janet Planet. Kao i ‘Astral Weeks’ i ovaj je album krasio tipičan Morrisonov glazbeni i tekstualni ‘tok svijesti’ nadahnut literarnim uzorima (Oscar Wilde, Edgar Allan Poe, Henry David Thoreau, William Blake…) sa poetski uvjerljivim ‘slobodnim asocijacijama’ no uz dominantne utjecaje keltskog folka i akustična glazbala dodanih trajnoj fascinaciji rhythm and bluesom i bluesom.
Objavljen svega mjesec dana nakon koncertnog ‘It’s Too Late To Stop Now’ album je ostao u njegovoj sceni iako je dao novi naramak iznimnih brojeva poput klavirske laganice podržane gudačima ‘Linden Arden Stole the Highlights’, bluesa otpjevanog falsettom ‘Who Was That Masked Man’, folk akustičarske teme ‘You Don’t Pull No Punches, But You Don’t Push the River’ te sjajne emocionalne blues teme ‘Twilight Zone’ (jedne od omiljenih mi skladbi koja se pojavila tek na remasteriranom izdanju 2008. kao bonus).
Povratak na ‘opušteni’ rhythm and blues
Gotovo tri godine kasnije izlazi slijedeći studijski album ‘Period Of Transition’. Pauzu je iznudilo zasićenje i autorska kriza a album je bio posve drugačiji od introspektivnog prethodnika. Donio je povratak na ‘opušteni’ rhythm and blues te je, sukladno naslovu albuma, bio svojevrsna tranzicija od prethodne faze prije nove etape. Mada nešto neuravnoteženiji od prethodnika ‘Period Of Transition’ sniman u koprodukciji Dr Johna, dao je nove zgoditke: rhythm and blues/soul baladu ‘Heavy Connection’, živahnu ‘Flamingos Fly’ oplahnutu (i) stilistikom soul/funka New Orleansa, ‘The Eternal Kansas City’ koju otvara gospelu nalik ‘mistični zbor’ nakon kojeg kreće rhythm and blues s elementima puhačih aranžmana jumpin’ jivea te nova iznimna soul/R’n’B balada ‘Cold Wind In August’.
Slijedeći studijski ‘Wawelenght’ objavljen u jesen 1978. bio je komercijalni zgoditak. Kao logični nastavak prethodnog albuma odnosno nove etape nakon ‘klasične faze’ bio je daljnji iskorak prema – uvjetno rečeno – pop rocku te, zanimljivo je, snimljen s glazbenicima koji su ga pratili u raznim fazama karijere. Primjerice, ritam gitarist Herbie Armstrong s kojim je počeo karijeru u Belfastu, klavijaturist Peter Bardens iz Thema, gitarist Bobby Tench, stari suradnik bubnjar Peter Van Hook, orguljaš The Banda Garth Hudson… I skladbe s albuma pratile su razne etape Morrisonovog života poput ljubavnih tema ‘Natalia’, ‘Venice USA’ i ‘Lifetimes’, sjećanja na odrastanje u Belfastu uz majku koja je bila Jehovin svjedok (‘Kingdom Hall’) te iznimna zaključna devetominutna laganica ‘Take It Where You Find It’ na tragu The Banda. Ta topla posveta ‘američkim danima’ snimljena je uz gospelom nadahnuti zbor, nježni klavir dok je himnička završnica naglašena ‘svečarskim’ puhačima.
Iznimna dekada zaključena je odličnim ‘Into The Music’
Odličnoj prodaji albuma svakako je kumovala i skladba ‘Hungry For Your Love’ koja se nekoliko godina ranije našla u soundtracku hit filma ‘Oficir i gentleman’.
Iznimna dekada zaključena je odličnim ‘Into The Music’. Album objavljen u kolovozu 1989. i nesumnjivo spada u kategoriju najboljih Morrisonovih albuma (mada je i on malo podcijenjen u odnosu na ranija remek djela). Bio je ‘opušten’ te lišen negdašnjih demona i – često turobnih – introspekcija no u suštini album vrhunskih glazbenih dometa kao projekt ‘ozbiljniji’ i superiorniji pop-rock prethodniku.
Otvara ga živahna ‘blue eyed soul’ tema ‘Bright Side Of The Road’ kao rasni podsjetnik na brojeve poput ‘Jackie Wilson Said’ s očaravajućom usnom harmonikom, violinom i puhačima združenim sa keltskim folky predloškom. Logičan nastavak donosi ‘Full Force Gail’ u kojoj, uz violinu Tonyja Marcusa pečat razigranoj ‘keltskoj’ stilizaciji daje i slide gitara Rya Coodera. Uzgred rečeno na ovu je skladbu zacijelo mislio i Bruce Springsteen kad se uhvatio (posebno na koncertima) pjesama Petera Seegera na svom ‘The Seeger Sessions’. Uvodna dva broja odredila su manje-više tijek cijelog albuma na kojem su se našle i odlične laganice ‘Troubadours’, ‘And The Healing Has Begun’, cover ‘It’s All In The Game’ i ‘You Know What They’re Writing About’.
