Thin Lizzy – koji su se prvim dvama nezapaženim albumima oglasili 1971. i 1972. – tek su singlom ‘Whiskey In A Jar’ (obradom irskog tradicionala znanog u izvedbi Dublinersa) te trećim ‘Vagabonds Of The Western Front’ iz rujna 1973. navijestili potencijal koji će ih u drugoj polovini desetljeća gurnuti u prvoligaško društvo među miljenike hard rock i heavy metal publike.
Album ‘Fighting’ koji je uslijedio nakon ‘Nightlifea’ prvijenca na etiketi Vertigo ustalio je postavu banda u kojem su bili karizmatični basist, pjevač i glavni autor Phil Lynott, bubnjar (i suutemeljitelj) Brian Downey te gitaristi Scott Gorham i Brian Robertson ali također ‘cementirao’ prepoznatljivu stilistiku banda. Temeljenu na udvojenim melodioznim gitarskim solima, upečatljivom Lynottovom soulom ozračenom vokalu i tekstovima koji su posezali za tradicijom irskih pisaca te ‘working class’ temama jednog Springsteena ili Dylana.
Konačni proboj na rang liste
Album ‘Jailbreak’ objavljen 26. ožujka 1976. donio je konačni proboj na rang liste i opravdao ostanak na etiketi Vertigo s koje su ih zbog slabe prodaje prethodnika htjeli najuriti. Uspjehu albuma kumovao je i mega-hit ‘The Boys Are Back To Town’ sa springsteenovskom ‘blue colar’ temom, vokalom koji je pomalo vukao i na Vana Morrisona, odličnim Downeyevim bubnjanjem, riffom na tragu The Who i ‘dvoglasnim’ gitarskim solima. Najkraće rečeno bio je to ‘klasični’ broj Thin Lizzyja i svojevrsni zaštitni znak albuma. Od naslovne teme koja ga otvara, brzaca ‘Angel From The Coast’, ‘Running Back’ –morrisonovske teme s dodatkom klavijatura, melodiozne ‘Romeo And The Lonely Girl’ bliske Springsteenu pa do laganica ‘Fight To Fall’ i ‘Cowboy Song’, ‘Jailbreak’ je bio album odličnih autorskih brojeva i besprijekorne izvedbe.
Posebno mjesto pak pripada temi ‘Warriors’ u kojoj Lynott (i sam ovisnik) govori o eksperimentiranju s narkoticima uspoređujući ‘džankije’ s ratnicima koji ‘idu do kraja’ i ne haju za smrt. Sjajna gitarska sola odrađena kao dueli dvaju gitarista uz unisono odsvirane ‘udare’, moćna ritam sekcija s Downeyevim bubnjem i dramatičnim pozadinskim vokalima, čine ‘Warriors’ jednim od najboljih brojeva u diskografiji Thin Lizzyja.
Tri albuma – jedan drugome do uha
Sve ključne odlike Thin Lizzyja potvrđene i na studijskim ‘Johnny The Fox’ iz 1976. te godinu kasnijim ‘Bad Reputation’ bljesnule su na odličnom koncertnom ‘Live & Dangerous’ iz 1978. Zbog sukoba unutar grupe (ali i povrede ruke) Robertsona je za kratko na turnejama zamijenio Gary Moore (stari Lynottov suradnik iz dana provedenih u grupi Skid Row koji se u Thin Lizzy vraćao nekoliko puta) no sva tri spomenuta albuma jedan su drugome do uha. Doduše ‘Bad Reputation’ je po osobnom sudu bio uvjerljiviji od prethodnika profitiravši od suradnje s producentom Tonyjem Viscontijem koji je ‘nabrijao’ zvuk. Približivši ga zapravo izdanju koje je bljesnulo na dvostrukom ‘Live & Dangerous’ što zapravo ne čudi jer je i njegov producent (odgovoran i za kasnija dosnimavanja živih snimaka u studiju) bio Visconti.
Album ‘Black Rose: A Rock Legend’ iz 1979. dao je dva hit singla: ‘Waiting For An Alibi’ te ‘Do Anything You Wanna Do’ te uz ‘Jailbreak’ bio i najbolji album Thin Lizzyja u sedamdesetima. Na snimanju (i na turneji) Robertsona je (opet) zamijenio Gary Moore koji se besprijekorno spario sa Scottom Gorhamom što je najbolje pokazala uvodna ‘Do Anything You Wasnnas Do’ s melodioznim gitarskim dvoglasima. ‘Toughest Street In Town’ – s a la Who uvodnim udarima – bila je pak čvrsti hard-rock broj, ‘S&M’ funkom ozračen ‘rocker’ a hit ‘Waiting For An Alibi’ novi zgoditak s udvojenim gitarama i melodijom sa zaraznim refrenom; skladba koja je bila ‘na ti’ s novim dobom odnosno rock bandovima poput Toma Pettyja & Heartbreakersa.
Pad popularnosti u 80-ima
Album je dao i uspješni singl ‘Sarah’ (Lynottovu posvetu kćerci) no nakon još jednog Mooreovog odlaska iz banda, Thin Lizzy više ne dosežu popularnost ni dosege albuma iz druge polovine sedamdesetih.
Mada je Phil Lynott strastveno zagovarao punk te kod dijela nove publike bio prihvaćen kao kopča između starih i novih vremena, Thin Lizzy su se ipak doimali kao relikt. Band je nastavio s radom uz česte promjene gitarista i u osamdesetima sve dok Phil Lynott nije preminuo 4. siječnja 1986.