Dupli album alias 20 novih pjesama šibenske četvorke predvođene autorom i pjevačem Matejem Nakićem ostavlja slušatelja nemalo zbunjenim. Ljubavno pismo Dalmaciji s okusom mora i okusom soli i kompleksnim lirskim skicama Mediterana iznimno je ambiciozno djelo, instrumentalno pismeno, istovremeno stravično teško prohodno slušateljima željnim što čišćim narativima pop forme.
Šećući popisom pjesama, rubnim dijelovima i krajnostima između iznimno zabavnih komada poput ‘Znaš li da postoji tunel ispod Jadranske magistrale?’ ili naslovne, dobrim se dijelom provlače ambiciozne a nejasne ‘Oluja riječi’, ‘She She She’, spomeni Masaiija, karme ili par lirske pretenzije poput ‘Boemi kao mi’ i imenovanja djevojaka (‘Alexandra’, ‘Magdalena’), te poetska lutanja prostranstvima ‘Stepe i savane’, ‘Sila teža’, ‘Ceste i gradovi’.
Rad Blu Vinila vrijedi pratiti
Prilikom preslušavanja kompleksnog u namjeri, malo manje u realizaciji, sjajno produciranog djela, BluVinil se i dalje nameće kao najlogičniji nastavak i projiciranja pop nauka Silentea za malo sjeverniji, pardon, centralniji dio Dalmacije. Nakić je naročit vokal koji po boji glasa vuče na mladog Kalembera, inzistiranje na rašpi ćete teško fulati, a po stilu pjevanja i postiranju Tiboru se štuca otpčetka karijere, a Gibonni dobija pokušaje refkelsije sjevernije Splita.
Riječ je o vrlo zanimljivom i dobrodošlom kolektivu za promatranje razvoja i smjerova u kojima to što nude izmče okvirima trivije domaće estrade, prvenstveno lirski, dočim joj istovremeno moraju pripadati zbog mainstream radiofoničnog kapitala.
Ocjena: 7/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube