Nedjelja, 29 rujna, 2024

POP COOLTURA: Koncertni trijumf Baby Lasagne i izvještaj s koncerta na kojem nisi bio

Ne, niste krivo pročitali. Moguće je i bez teleportacije i press live linkova uštekanih direkt u livetransmission s eventa

Moguće je i bez neprofesionalizma, predickcionizma (nije tipfeler, op.a.) po kojima su poznate redakcije iz zafkancije pisale reporte koncerata koji se nisu dogodili i albuma koji ne postoje ili ih nisu preslušali. Ili koncerata na kojima nisu bili. Ili koncerata na kojima su bili, ali su još trajali. I još inih pop kulturnih hrvatizama poznatih ekipi s lijeve strane šanka. Ne ide niti u red birtijaških priča, a ni maestralnih koncert reporata koje ispiše lijevom rukom sjajni pop kulturolog i scenarist, producent Velimir Grgić. Kao što je zakucao report s jedne od večeri Bejbe Lazanjine trilogije. Koji, ako ste pročitali, svjedočili ste jednom od rijetkih momenata tuzemne pop kritičarske povijesti u kojima je glazbeni report bio vredniji od glazbenog eventa, ako ga je mjerkati po sadržaju i kvaliteti ponuđenog.



Ide u red aplaudiranja perfektnom trodnevnom koncertnom zakucavanju produkcijskog tima Bejbe Lazanje i ekipe koja je preživjela trostruki trodnevni potop i kiše na zagrebačkoj Šalati kao pozdrav preranoj jeseni i mahanje prekasnom ljetu. I unatoč potopima biblijskih razmjera, kako bi im tepali sportski reporteri, uspjeli napuniti prostor ili ga bar blizu pristojno napuniti, s obzirom na to da je megdan zakazan prije pola godine, netom po Eurosong katapultiranju. A da otad nije bilo ni blizu maestralnih novih singlova tek novo onomatopejsko šlepanje na furku ‘rimtimtagidimbimbambus’.

I balon se nije ispuhao koliko su se ljudi navikli na jeftine podražaje priviknu na njegovu pojavu kao novi dašak domaće glazbene scene. Premda realno nit je dašak nit je novi, ali hvala HTV-u i površnosti publike i dašak je i novi je ako oni kažu i smatraju da je. Kritična masa zna da je Bog velik i da je zemlja ravna također. Pa tko smo mi da im iskrivljavamo istine.

Kolika je zarada nakon 3 dana Šalate? 

Naime, zašto se još uvijek ne stišava pljesak za koncerte na kojima niste bili. Statistički i matematički, Bejbe Lazanja će za 3 sold out koncerta na Šalati dić’ oko 375.000 eura. Pet tisuća ulaznica X 25 eura x 3 koncerta (VIP karte su 45 EUR). Složit će se horda fanova, rijetko fer zarađena para. Kad se odbiju svi porezi i postoci, organizatorima, zampovima, zaštitarima, ovima onima, razglasu, muriji, hitnoj – ostat će mu minimalno pola od toga – znači cca 180.000 – 200.000 eura za 3 svirke. Plus HTV honorari, ZAMP-ovi, Spotify, ovi oni. Nije za bacit, skupi se više od bakše.

Njegovu gestu odbijenca Plenkijevom doniranju kikirikija (50000 eura ko fol za promociju zemlje – za marketing kampanju tog tipa platio bi cca 5 milijuna eura da je išlo preko neke fancy hoh agencije koja bi brainstormala rebrendinge i product placemente) ne čini ni zeru manjom dapače, ali kao i kad David Byrne odbije 80 milijuna dolara za tri reunion nastupa Talking Headsa, lijepo je kad znaš da ne mora brigat za svoje preksutra.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by muzika.hr (@muzikahr)

Ako se netko dosjeti Prijovićke i činjenice da su 3 Šalate okvir jedne zagrebačke Arene, pa krenu na mišiće. Urban, Gibonni i Bejbe Lazanja su rasprodali po jednu zege Arenu. Prijovićka je lani 5. Pet put je pet put, brate, ali urbano je urbano :-).

Ipak, mora mu se priznati jedna stvar.. 

Najveća stvar koju je cijela ludnica oko Bejbe Lazanje napravila je moment koji rijetko tko, ako itko u medijima spominje – a to je da je on prvi RH izvođač koji je uveo engleski kao pjevni jezik u mainstream i na vrhove top lista populističkih i komercijalnih medija. Koji su svi odreda dosad bili zatvoreni za naše izvođače koji odluče obratiti se direktno svijetu nauštrb materinjeg, jelte. Ma koliko genijalna bila Irena Žilić, prvi album Mary May, Jonathan, etc etc svi su oni bitno specijalizirani i brojkama nekomercijalni. I bili su popraćeni tek faktografski dok je ‘RinTinTinBimBamBus’ prva stvar domaćeg izvođača otpjevana na engleskom koja je zasjela na konstantnu Top 1 vrtnju.

S obzirom na to da je pjesmica takva kakva jest a Euroshitsong manifestacija takva kakva jest, pop moment RH izvođača na vrhovima s engleskim je raritet. Bejbe Lazanja je s tom hop cup vououuoo brojalicom otvorio prostor. Naravno da će ostati iznimka koja potvrđuje pravilo i koji je blow upao samo zbog svih Eurowrong momenata i da će kad se stiša hype i oko eventa i rasprodanih 3 koncerta zaredom na Šalati i naravno da će konzervativci povući natrag na dominaciju materinjeg. Ali bilo bi lijepo kad ne bi postojale te škarama razrezane crte između engleskog globalnog i hrvatskog kao bitne razlike. U trećoj dekadi novog tisućljeća bar jezici ne bi trebali biti limiti i greda izražavanju u formi pop stvari.

Tu će se negdje pljesak oko Šalata evenata počet stišavat jer ako ste primijetili, sve vezano za Bejbe Lazanju kao glazbenika prije svega se veže za posredne dijelove pipkanja i vođenja njegove karijere, glazbe najmanje. Sve varijacije njegove vrtić ritmike apsolutni su legitimni promptovi i posudbe od Splicea nadalje. To što je masa nekritična i to što svi dosadašnji singlovi funkcioniraju kao brojalice za do 14 top i za one koji ne razlikuju ton od buke, najmanje je njegov problem.

I to što je glazba zdrava ekonomija na taj način da je lik bez albuma i s četiri singl spota uspio zakucati smislenu regionalnu turneju uz fini pushing bookera LA Agency te potpisati regionalno EU korektni diskografski ugovor s onima koji ocjenjuju da je Eurosong katapult dovoljan za ulog u egzibiciju, na pola puta između Manneskina, Kaarije i onih model fejk Slovenca a la Mandio Diao, lijepih momaka, kako im je ime, isto su lani punili Šalatu…e upravo tih, kojih se ni ne trebate sjetiti, tu je negdje pljesak za utihnut.

Hoće li se Baby Lasagna moći profilirati u ozbiljnog umjetnika? 

Jer kako i redateljica njegovih spotova, suputnica Beta, uživa ekranizaciju tih glazbenih minijatura, profesionalni glazbeni reporter može najbolje uživati u Bejbe Lazanjinim koncertima, najviše s pristojne udaljenosti. I pljeskati na svakom potezu više nego glazbi, doduše. Koja je korektna, ciljana, namjenska, promptovska, neoriginalna, djetinjasta, infantilna. I zasad apsolutno ništa više od toga.

I govori puno više o onima koji je nekritički dižu u nebesa od onih koji je čuju. Jedini će problem Bejbeta Lazanjeta realno biti kad se krene suočavati s činjenicom da želi biti ozbiljan glazbenik, a publika i zvuk su mu prosurfali rubovima infantilnosti, dok ga ozbiljni glazbenici doživljavaju kao lika od Eurosonga kojeg je pobijedio Nemo koji nije ribica. A nije ni… tu ćemo svi zajedno zastati.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Baby Lasagna (@the_baby_lasagna_)

Tako će Bejbe Lazanja, mimo kandidata za novog ministra kulture 2035., dotad figurirati kao sjajna iznimka koja potvrđuje maloznamenkasta pravila domaće glazbene scene i pametni dečko svjestan svojih glazbenih limita, ali još više limitiranosti svoje publike. I nema problema s tim odigrati bimbambus do kraja. Jer zašto i bi. Na Šalati je dao prostor LA Agency pulenu IDEM i šibenčanskim BluVinil (kakvo je to pobogu ime), potom Alenu Vitasoviću, svom heroju iz ča-valskih vremena, ali bolje da nije, potom je ustupio prostor istrijanskim mužikašima EoTu i Freaktionu, pa susjedi iz Srbije Teya Dori. Bilo je i vatrometa i riganja vatre na stageu. Nema čega nije bilo.

Ljudi koji ga slušati vole tek razmišljaju o početku škole i razvijanju transparenata za njegovu mrtvu mačku kao iskaz ljubavi i empatije. Ne treba dalje, jasno vam je. Mijau. Now meow back. Ah, kako slatko. Nuff said.

Naslovna fotografija: Screenshot YouTube 

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime