Recenzija serijala Stranger Things, V sezona: Kraj je baby, SF 80-e su konačno minule u 2025.
Anđelo Jurkas
Američka znanstveno-fantastična serija koju su kreirali braća Matt i Ross Duffer, 'Stranger Things', postala je jedna od najvećih Netflixovih senzacija otkako je debitirala 2016. godine, pa sve do recentnog kraja
Smještena u izmišljeni gradić Hawkins u Indiani tijekom 1980-ih, serija glavni catch vuče iz činjenice romantiziranja ere ionako provlačene kroz bazno nostalgične reference na pop kulturu, filmove poput E.T.-a i The Gooniesa, new wave mjuzu i synth-pop izvođače. Potom izvlačenje klasika punka The Clash ili disco popa Madonna, estetiku VHS videokazeta, BMX bajkova i Dungeons & Dragons igara. Romantizacija 80-ih spojena s elementima horora, SF misterije i nadnaravnog, stvorila je kultnu sljedbu klincima koji su dosadašnjim sezonama jurcali kroz avanture. Milijuni ex klinaca i real deal klinaca 21. stoljeća diljem svijeta identificirali su se s grupom djece i tinejdžera koji se bore protiv mračnih sila iz paralelnog svemira zvanog Upside Down, dok serija istražuje teme prijateljstva, odrastanja, gubitka i nadnaravnog zla.
Svaka epizoda se mogla doživjeti kao zasebni igrani film
Od 2016. do 2026., Stranger Things je evoluirao od skromnog hita u globalni fenomen, s pripadajućim merchandiseom, spin-offovima i beskonačnim memovima, ali i kritičkim priznanjima za glumu (posebno Millie Bobby Brown kao Eleven i David Harbour kao Jim Hopper) te izdvajane vizualne efekte. S petom i završnom sezonom serija zatvara krug, ali je li to učinila dostojno? Ako se ne regrutirate iz vojske die hard fanova, bit će vam lakše realističnije pristupiti fenomenu i progledati realnijim očima na činjenicu da su se kroz dekadu potrošili kako scenaristički, tako i glumački te da bez značajnijeg osvježenja franšize nisu imali puno prostora širiti fascinaciju i hype dosadašnje stečevine.
Peta sezona je podijeljena na dva dijela (prvi dio izašao krajem 2025., a drugi s finalom oko Nove godine 2026.) i predstavlja kulminaciju priče build upane kroz protekle četiri. Radnja se fokusira na konačni obračun s Vecnaom (Jamie Campbell Bower) i Mind Flayerom, dok se Hawkins suočava s apokaliptičnim prijetnjama iz Upside Downa. Grupa junaka sazdana od pretjerane i mnogobrojne galerije likova koji tvore ‘tam tam tam ta tam’ (nisu Smogovci, već Magnificent Eleven) trupu, Mike (Finn Wolfhard), Will (Noah Schnapp), Dustin (Gaten Matarazzo), Lucas (Caleb McLaughlin), Max (Sadie Sink), Steve (Joe Keery), Nancy (Natalia Dyer), Jonathan (Charlie Heaton) i odrasli poput Hoppera i Joyce (Winona Ryder) udružuju snage u epskoj borbi. Uvedeni su, naravno i novi poput Linde Hamilton (u vojnoj roli naravno) i drugi, čime dodatno proširuju ansambl po klasičnoj hollywoodskoj producentskoj napumpačini the more the better.
Vizualno, sezona je ambiciozna kao i dosadašnje te se veći budžet reflektira i omogućuje bogate akcijske sekvence do te mjere da se svaka epizoda mogla doživjeti kao zasebni igrani film. CGI efekte i postapokaliptičke pejzaže koji podsjećaju na blockbustere poput Avengers: Endgamea integrirali su u svaku epizodu, a one su trajale sve duže i duže i duže nego ikad, neke i preko sat vremena.
Bilo je krajnje vrijeme da se podvuče crta
Uspoređujući s prethodne četiri, peta sezona ima svoje vrhunce, ali bazično pati od problema koji su nagoviješteni bili već u četvrtoj, a to je motivsko razvodnjavanje, predugo trajanje i nesnalaženje s potrebom osvježavanja franšize. Prva sezona (2016.) je bila najavno nostalgičarsko otkriće, relativno kompaktna, napeta priča o nestanku Willa i otkriću Eleveninih moći, mash upana savršenim spojem misterije, SF-a i 80-ih nostalgije. Druga sezona (2017.) proširila je svemir, uvodeći Mind Flayera i dramske brzace likovima poput Stevea. Treća (2019.) je pak donijela ljetni vibe s trgovinskim centrom Starcourt, humorom i romantičnim podzapletima, te je slavljena vrhuncem akcije i produkcije. Četvrta (2022.) je bila najmračnija, ali je patila od predugih epizoda i razvučenosti (88%) što je preneseno kao i kod Avengersa na završnu petu sezonu. Glumačka postava je i dalje srce serije. Millie Bobby Brown i Noah Schnapp ističu se dramski, posebno Willovo otkrivanje moći i njegova LGBTQ+ priča. Duo Dustin-Steve je i dalje favorit koji humorom razbija napetost. Winona Ryder i David Harbour daju prostor odraslim likovima, a Sadie Sink kao Max ima neke od najjačih scena.
Serija pati od sindroma prenatrpanosti, ali ne samo likova, nego svega. Novi se uvode nepotrebno, a postojeći nemaju dovoljno razvoja. Dijalozi su cheesy i cringeasti, a drama je nepotrebno isforsana i gotovo frustrirajuća. Tako da bilo je krajnje vrijeme da se podvuku crte.
Peta sezona zatvara solidan, ali ne i oduševljavajući završetak. Ako ste fan serije, kritičnost vas ne zanima, dovoljna je magija i čarobiranje spoja 80-ih i SF-a, trilera i ostalih kombi koje su upalile i radile gotovo besprijekorno u prve tri sezone, dok su u četvrtoj i petoj bitno popustile pred producentskim i fanovskim pritiscima. Na stranu prerazvikavanje, bilo pa prošlo, finilo je konačno i 80-ima u ST obliku.Na redu su 90-e kroz grunge eru.
