Utorak, 21 studenoga, 2023

Pop Cooltura: Mladi su smeće

Mladi su smeće. Prevladavajuće je mišljenje strogog moralizatorskog online kvoruma i Vijeća Staraca okupljenog na boomerskoj društvenoj mreži i platformi, nekad znanoj kao Facebook. I po pripadajućim medijima

Strava i užas i užas i strava. Bože oslobodi i buka je u modi oko podijeljenih fotografija nastalih petkom i subotom uveče. Otkad mladi ne idu u disko i otkad ih ne ‘grle znojni studenti i otkad im nitko ne govori niti šapuće u uho hajde poljubi me hani’.



U maniri flash moba neki novi klinci odražavaju neke stare prdonje

Brdo je smeća ostalo iza njih. Plastičnih konzumovih i konzumerskih vrećica, opušaka, kondoma i tampona, zapišanih zidova i povraćotine, plastičnjaka lošeg vina, limenki jeftine pive.
“Jeftina mjuza teška cuga, lutrija je njihova furka. Jeftina mjuza teška cuga, užas je njihova furka”.
Dvjesto metara od kultne novovalne Zvečke. Taj lažni jet set. Game set meč. Tridesetak godina kasnije u maniri flash moba neki novi klinci odražavaju neke stare prdonje. Dok dokoni Ameri bacaju fotke s Marsa, dokoni ustašluk dobacuju do Devesprve i Četrspete, dotle dokoni online moralizatori sunčaju guzice na novom valu. Tamo gdje su ex mladi danas matori jarci postavljali temelje socijalističke urbane kulture i isfuravali folove i glumili cool Osamdesetih.

Nabadajući na harpune ostatke njihove mladosti i nebrige

Mladi se skupljaju u stotinama na open airu pred zaštićenim teatralnim domom rvačke kulture. I od čistog i urednog betona unutar ustanove izjedene skandalima i dvojbenim upravljanjima, oni čine pišalište, bljuvalište, podrigivalište i napose smetlište. I glume kul. Pandemijski kul. Kul covidovski.
I ostavljaju tone smeća.
Jer.
Jer mogu.
Jer su to vidjeli doma.
Jer su gledali kako to (ne) rade njihovi veliki uzori.
Jer je to njihov izraz bunta i doslovnog prijevoda da ih zaboli baršunasti ku.ac i rumena pi.ka mila materina za to kako izgleda poslije potopa, potresa, sarsa, covida, a još manje poslije njih.
Jer su neodgojena balava stoka.
Jer im nitko doma nije rekao da poslije njih dolazi striček ili teta u ranim četrdesetima ili poznim pedesetima s jedva skucanom osnovnom školom i bijednim glasačkim listićem zaokruženim za Bandića koji ih je zaposlio u Gradskoj čistoći. I koji će svoje kičmobolne probleme vježbati saginjući se nekoliko stotina puta i nabadajući na harpune ostatke njihove mladosti i nebrige. Nekulture, napose.

Doseći viši smisao gradu postavljenom na respirator

Doduše, nitko im ni ispred grada, institucije HNK, niti bilo kojeg drugog adresata nije ni zabranio pristup. Niti ih preusmjerio na neko manje samoizabrano alternativno skupljalište gdje će njihov performans davanja imitacije života kulturno, civilizacijski, društveno i na mnogo načina oronulom i ugaslom glavnom gradu, moguće doseći neki viši smisao. Gradu postavljenom na respirator. I cijepljenom jedinom neprovjerenom vrstom cjepiva koja provjereno čini kaos.

Ovako imaju žbunje gdje pokoja buduća mlada dama zadigne suknje ili klekne. I pokoji budući mladi arhitekt nabije pečat na svoj frajerluk. A bivši wannabe punkeri odglume pse koji dižu noće pa spuste hlače i pomokre svoju mladost po centru za kulturu.

Civilizacija u njihovom prijevodu nije sinonim za kulturan i pristojan odgoj nego bačeni masni papir u kojem je bio burek, viršla, ćevapi ili baklava.

Jel sutra nose HDZ ili SDP broševe?

Neka su im rekli, matori jarci. Neka kolutaju očima, uzdišu od negodovanja, snebivaju se nad nedostatkom kulture i higijenskih navika, nakašljavaju se kao u horvackom narodnijem kazalištu kad se želi dati znati kako nije pristojno, neka preokreću smislom. Neka im lijepe etikete jer samo je pitanje kad će povući čiji su to mali – jesu crni, crveni ili plavi? Jel sutra nose HDZ ili SDP broševe?

Tu će se, naime, dokinuti njihova novopostavljena zabrinutost za mlade.

Nitko se neće sjetiti poslati im odron murije da ih nabije tko prvi baci kutiju cigara mimo kante pa da krenu provjeriti vrijedi li još uvijek ona stara Đonijeva ‘nemoj po glavi druže plavi’. I provjeriti ima li realnog i konstruktivnijeg bunta u tim mladima danas? I hoće li uspjeti smisliti kreativniji bunt od drkanja po mobitelima i bacanja smeća po mjestima na kojima ne piše odlagalište smeća? Ali metafora s HNK-om i odlagalištem je prejaka, morate priznati. To je njima njihova borba dala 😉.

Metafora s HNK-om i odlagalištem je prejaka, morate priznati

Neka su im ozlojeđeni, osupnuti i razočarani današnjom ‘izgubljenom generacijom’ i napisali puno reakcionarno revolucionarnih online statusa zgražanja u kojima su ispravno detektirali kako je ovo sramotno i grozno i nekulturno. I sve ono što je Koja iz rane faze Discipline Kičme davno detektirao, a lucidni grafiteri zakucali sprejem po zidovima, kako ‘mladost ne opravdava besvest’.

Mladi, naime, jako brinu o 100 lajkova na gerijatrijskoj i fantomskoj društvenoj mreži Fejkbuk onih koji takve izraze negodovanja nagrade i slože se konstatacijom kako su današnji mladi smeće.

Jesu.

I glupi su. I neobrazovani. I hiroviti. I puni adrenalina. I puni forme. I puni sim kartica. I prazni sadržaja. I profulani su u samom startu.

Jedino u cijeloj jednadžbi nije jasno tko odgovara na dva posve proizvoljna, usputna i nebitna pitanja.

A što ste im ponudili drugačije?

Pogled u zrcalo bi dao puno bolnih odgovora. Zato bolje zažmiri i otvoriti Facecrook. I napisati status.

Jer mladi su smeće. Jesu. O jesu. Itekako jesu. Nekulturno smeće.

Samo, ako su vam mladunci i mladunčad takvo smeće, a što ste i tko ste onda vi?

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime